U varaždinskoj galeriji "Zlati ajngel" (Gajeva 15), 08. lipnja (petak, u 20.00 sati), otvara se izložba slika Mirjane Petrin, akademske slikarice iz Zagreba. Izložbu otvara Vanja Babić koji je i autor predugovora katalogu izložbe. Izložba se može razgledati do 24. lipnja.
Mirjana Petrin svoja je likovna promišljanja sklona realizirati u ciklusima znakovitih naziva. Nakon višegodišnjeg i nadasve plodnog bavljenja ciklusom Kozmika – radilo se o doista začudno bajkovitim florealnim uprizorenjima – sada su pred nama Letači. Svojoj osnovnoj poeticiMirjana će, dakako, ostati dosljedna; "skulptorsko" konstruiranje nekonvencionalnih i nerijetko nepravilnih formata koje u pravilu prethodi činu slikanja, eterični i bilo kakvih stega oslobođeni kolorit te prevladavajuće nadrealan ugođaj obilježja su koja snažno povezuju oba ciklusa, pridajući im tako pečat prepoznatljivosti i nedvojbene autorske osobnosti. Postoje, međutim, i znakovite razlike.
Ponajprije, valja spomenuti vizuru. U Kozmikama se nalazimo u središtu stvaranja; koloplet dinamičnih linija iz kojih izranjaju biljni te sporadično ljudski motivi kao da nose energiju postanka Svijeta i Čovjeka. Ovdje nije bilo izrazitog izdvajanja; sve se prožimalo i na određeni način međusobno nadopunjavalo. Letači, naprotiv, odozgo i s odmakom lete nad nečim već uvelike dovršenim. Njihovi prizori, dakle, znatno su smireniji, kao uostalom i slikaričine geste. Široki vertikalni i horizontalni potezi kistom odavat će utisak svojevrsne bezvremenosti, titrave linijske sekvence tek su sporadične i svedene na lik Letača, a kolorit – iako svojim obilježjima blizak onome u Kozmikama – sada postaje bremenit asocijativnim nabojima: plava za nebo ili more, bijela za oblake, žuta/crvena/narančasta za sunce i njegovu toplinu, a zelena uglavnom za biljke.
Također, dok na Kozmikama apsolutno dominiraju naglašeno organički oblici, u ciklusu Letači moguće je zamijetitii neke geometrijske komponente, ponajprije u vidu trokutasto oblikovanih brežuljaka odnosno planina. Ovakva mjestimična geometrizacija također će utjecati na opći dojam smirenosti te svojom statičnom vezanošću za tlo predstavljati dojmljiv kontrast Letačima, koji zbog toga djeluju slobodnije, lakše, bestjelesnije, a samim time i spiritualnije. I doista, je li riječ o anđelima što promatraju učinke božanskog stvaranja? Možda je riječ o duhovima? Ili tek o metaforama neostvarenih ljudskih težnji? Odgovori na ova i slična pitanja ovise o individualnom doživljaju promatrača. Mirjana, naime, ništa ne uvjetuje i na ničemu kruto ne inzistira. Njezino stvaralaštvo oslobođeno je suvišnih formalnih stega, o čemu svjedoče i već spomenute intervencije u klasične slikarske formate.
Kozmike su na određeni način objedinjavale i simbolizirale vatru, vodu, zemlju i zrak, dakle sva četiri drevna elementa. Letači, osim formalne redukcije, donose i onu simboličku; doživljavamo ih ponajprije kao zračne slike. Preostala tri elementa nazočna su, ali imaju tek sekundarnu ulogu. U Kozmikama rajskaljepota i vizualna dinamika rađala se iz svojevrsnog pitomog kaosa; sve je strujalo i bivalo podložno promjeni. U Letačima, naprotiv, ona je statičnija, postojanija i posve dovršena.
Promatrajući cjelokupan opus Mirjane Petrin, suočeni smo s autentičnim svijetom nadrealnih prizora i snoviđenja. Mirjanine vizije, zapravo, uvijek i dojmljivo odražavaju njezinu unutrašnju intuitivnu imaginaciju. Sadržajem, ali također i raznolikim fizičkim oblicima svojih formata, Mirjana nastoji proširiti prostor slike i slikarstva općenito. U tim nastojanjima ona osnovni oslonac pronalazi ponajprije u vlastitoj mašti, s kojom se – zahvaljujući dojmljivoj slikarskoj izvedbi – uvijek lako poistovjećujemo. Svi, naime, katkada maštamo i sanjamo bajkovite snove s neobičnim vizijama prirode. Mirjana, srećom, to čini intenzivnije od nas ostalih.
Vanja Babić
Mirjana Petrin je rođena 1967. godine u Zaprešiću. Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu završila je 1985. godine, a na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je 1989. godine u klasi profesora Đure Sedera. Od 1990. godine predaje na Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Od 1993. do 2011. održala jedanaest samostalnih izložbi u poznatim galerijskim prostorima, u Zagrebu, Beču, Karlovcu,Varaždinu i Kastvu Također, od 1988. izlaže na skupnim izložbama. Sudjelovala je u restauratorskim radovima 1999. i 2003. O njezinu slikarstvu pisali su D. Malešević, V. Gudac, E. Quien, A. Nadj, S. Špoljarić, N. Albaneže, G. Quien, V.S. Gabout, Lj. Šimunić, D. Glavan i Vanja Babić.
Akademija-Art
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/varadin-mirjana-petrin-u-zlatom-ajngelu/&description=Varaždin%20–%20Mirjana%20Petrin%20u%20„Zlatom%20ajngelu“){kind=link}