Varaždin – Kazimir Kišasondi: Grad na zlatnome brijegu

Galerija Gospodarske škole, Varaždin
Kazimir Kišasondi
Grad na zlatnome brijegu
od 18. 03. 2011.

U izložbenom prostoru Gospodarske škole Varaždin, u srijedu 18. ožujka otvorena je izložba slika varaždinskog slikara Kazimira Kišasondija pod nazivom "Grad na zlatnome brijegu".

GRAD NA ZLATNOME BRIJEGU

Likovni je govor Kazimira Kišasondija jezgrovit, pročišćen do osnovnih elemenata; predmeti su svedeni na jednostavne oblike, pejzaž na evokaciju. On ne opisuje, već se bojom i plohom izravno obraća našim osjetilima, a ugođajem, asocijacijom i  intencionalnošću djeluje na našu podsvijest.

Na prvi pogled slike odišu dekorativnošću djetinjega crteža. Na to nas navodi stilizacija, ponekad potpomognuta semantičkom perspektivom ili pak vertikalnim slaganjem objekata (idealnim prostorom) kao što su to radili srednjovjekovni majstori. Pa  ipak u tim slikama nema nimalo naivnosti. Jednostavnost kojom zrače, rezultat je postupka pročišćavanja umjetničkoga iskaza,  njegova svođenja  na jasnu funkciju- neposrednost. Neposrednost je to koja, unatoč jednostavnosti kojom progovara nudi bogat, složeni sadržaj.

Kišasondi pokazuje da nije imao namjeru posvetiti se ključnom paradoksu slikarstva: on ne negira plohu. Zanemarit će kako linearni pristup perspektivi tako i tonsku modelaciju. Promatrač unatoč tome nema dojam plošnosti slike. Uzrok tome je stalno poigravanje dinamičkim karakteristikama boja visokoga stupnja svjetlosti i akromatskom bijelom. Autor jednostavno pušta velikoj crvenoj plohi da na nas fizički utječe ili pak da izmjena crvene, narančaste, plave, dinamizira sliku. Igra se našim osjetilom vida.

Karakteristika Kišasondijeva stila su naglašene obrisne linije koje zatvaraju jasno artikulirane plohe.  Unatoč tome, raspored ploha nije ukočen i strog, jer linije ne dosežu krajnju napetost: povijaju se, izvijaju, blago iskrivljuju ili pak isprekidane titraju ne mareći za naturalističko stanje i stoga ostavljaju dojam mekoće.

Podlozi slike pridana je posebna pozornost. Plohe su izrazito široke i slikar se intenzivno posvetio definiranju fakture; reljefno obrađuje podlogu i potom je prekriva bojom. Katkada će fakturu izgraditi širokim nanosima slikarskom žlicom, ubrzavajući ritam površine.

Koncentracija na boju i plohu te zanemarivanje dojma dubine usmjerava promatračevu pozornost na  kompoziciju.  Ona je uvijek jasno definirana, ali i raznolika, uglavnom otvorena prema rubovima slike, ne zaustavlja prostiranje kromatski jakih ploha. U kompoziciji se kao psihološki element često ponavlja hrabro iskušavanje ravnoteže. Pa ipak, naše će oko „zaključiti“ kako je intenzitet zbivanja u prikazu vedute na gornjoj polovini slike jednak aktivnosti kontinuirano crvene ili zlatne plohe na donjoj polovici, gdje su boja i faktura istovjetne sadržaju. 

Kišasondi je zaokupljen harmonijom boja i oblika bez suvišnoga dekora. Posvećen je slikanju dojma što djeluje kao riječ „navrh jezika“, riječ koje tek što se nismo sjetili. Panorama će nas tako asocirati na nama poznatu građevinu koju on neće prikazati  kao objekt preslikan na platno, već kao atmosferu predblagdanskog iščekivanja. Ispod njegovoga kista Stari grad prestaje biti samo predmet već  postaje biće, ponekad postavljeno u pejzaž iz  prostora bajkovitosti. Odlike su to sugestivnoga autorskoga potpisa, stila ispunjenoga istovremeno energijom i iskrenom osjećajnošću.

Gordana Kokanović- Krušelj, prof.

KAZIMIR KIŠASONDI ROĐEN JE 1954. GODINE U BJELOVARU. TAMO JE ZAVRŠIO KLASIČNU GIMNAZIJU I SREDNJU GLAZBENU ŠKOLU. DIPLOMIRAO JE I MAGISTRIRAO NA VETERINARSKOM FAKULTETU. GODINE 1976. DOLAZI U VARAŽDIN, GDJE ŽIVI I DJELUJE I DANAS. SLIKARSTVOM SE INTENZIVNO BAVI ZADNJIH 5 GODINA. DO SADA JE SUDJELOVAO NA DVIJE SKUPNE, A OVO MU JE PETA SAMOSTALNA IZLOŽBA.

Akademija-Art.hr
17.03.2011.