Varaždin – Izložba Dražena Pavlovića

Učenici su se nekoliko sati družili s umjetnikom; Pavlović je demonstrirao body painting na modelima, učenicima škole, a potom je Teodor Goričanec ovjekovječio događaj na umjetničkom foto sessionu sa zanimljivom scenografijom.

Druženje učenika s umjetnikom nastavljeno je u školskoj knjižnici gdje je Pavlović govorio o svome radu i odgovarao na pitanja.

Brojni učenici škole i gosti potom su nazočili otvorenju izložbe u školskoj galeriji. Izložba Dražena Pavlovića može se razgledati do prosinca.

SFERA MMXI

Ishodište snažnoga dojma kojeg ostavljaju slike Dražena Pavlovića treba tražiti u njegovom pristupu temi: poetikom istodobno lirskom i refleksivnom progovara o elementarnom- o materiji, gibanju, tami i svjetlosti, o emotivnom i misaonom. U duhu suvremenoga pristupa temi pejzaža jasno se odmiče od antropocentrizma ali se pri tome, posve autentično, vraća k ontološkom.

Na njegovim slikama promatračevo će oko najprije primijetiti gibanje; cjelina motiva giba se usmjerena pozadinskom silom, s akcentima jakih pigmenata. Promatramo li prizore inspirirane pogledom u duboki kozmos ili možda u mikrosvijet, pratimo li kovitlanje flore/faune u difuznom svjetlu vodene mase, svjedočimo li početku pustolovine peludi? Bez obzira na mogućnost višestruke interpretacije motiva, Pavlović nas uvijek vodi u vremenski odsječak u kojem naracija tek što nije započela, gdje povremen dojam prepoznatljivosti figuracije ostaje slutnja, a jasno određenje neprekidno uzmiče. Stoga Pavlovićevi „pejzaži“ aludiraju na krajolike ontološkoga, ali ne na prostor kaosa nego na prostor logosa u kojem su sadržane sve mogućnosti, pa i naše vlastite. Je li to dirljiva želja za ponovnim definiranjem?

Pa ipak, u tim bi „pejzažima“ prije svega trebalo gledati slikara obuzetog iskonskim slikarskim porivom u kojem je motiv tek povod za progovaranje likovnim jezikom. Jer misao, žudnja, zvuk i emocija majstorskom su rukom hipostazirane u čisti likovni element.

Pavlović je klasičan u slikarskom izrazu: u maniri klasičnih majstora barata tonskom modelacijom, donosi trodimenzionalnost prostora, komponira sliku u jasnim kružnim ili dijagonalnim strukturama. Stoga i najsnažniji, najsilovitiji prizori nose suptilnost autorova potpisa. Koliko god gibanje koje se odvija na njegovim slikama bilo snažno i zahtijevalo široke poteze, njega će činiti i krhke strukture, slojevi prozračnih koprena, pažljivo pretopljeni tonovi, fakture pojednih ploha čija je gradnja zahtijevala izuzetnu posvećenost. 

Sve je u Pavlovićevom slikarstvu neodoljivo primarno, pa su stoga takvi i pojmovi kojima možemo opisati sastavnice njegovih slika: materija, gibanje, svjetlost, bivanje, a često i primarne boje.

Zanimljiv je i niz dualizama: svjetlost- tama, gibanje- mirovanje, napeto- smirujuće, racionalno- impulzivno. Zasljepljujući „rifovi“ svjetlosti probijaju se iz nanosa tamnih tonova i upravo ta izmjena valera pridonosi zbivanju na slici. Silovito gibanje djeluje unutar kružne kompozicije koja je po svom psihološkom efektu smirujuća i stabilna, dakle suprotna gibanju. Racionalan, koncentriran način na koji su komponirane plohe što prate izvor gibanja, suprotan je impulzivnim pokretima kistom čiji je rezultat nanos boje kojim  Pavlović ulazi i u diskurs slučajnosti te tako unosi izmjenu ritmova na slici.

Dražen Pavlović

Načinom na koji pristupa temi Dražen Pavlović posve korespondira sa suvremenim tokovima u likovnoj umjetnosti, istovremeno ostajući vjeran klasičnoj likovnosti. Riječ je o slikaru svježeg, autentičnog izraza, majstoru tehnike i mnogoznačnog likovnog govora.

Gordana Kokanović- Krušelj

Akademija-Art.hr
28.10.2011.