Čestitke utemeljitelja dr. Drage Štambuka na umjetničkim dostignućima
U uvodu manifestacije Croatia rediviva održanoj u Selcima na Braču početkom kolovoza skupu se obratio utemeljitelj i organizator dr. Drago Štamuk biranim, višeznačnim, poetskim ali i upozoravajućim riječima.
– Dragi domaćini i gosti, ljubljeni moji, prizvat nam je stare proroke da trgnu nas iz otrovna i teška sna; okrenut nam se bistrom pogledu i mirnom disanju koje vraća kisik žilju moždanome. Što se to zbi, što zbiva se s ljudskim rodom i porodom, gdje zagube se osunčan put i nada koja nad njim lebdjaše? Kojim je razlogom našoj preteškoj muci, teretu kojemu imena ne znamo?
U temeljima svojim opstat ćemo samo ukoliko se naslonimo na svoj štap, svoju zemlju; budemo li samodostatni i razmreženi onoliko koliko nas sirenski zov mami na umreženje. Onoliko koliko budemo svoji, kremeni i nesvitljivi; postojani u trajanju i sućutni, okrenuti svemu temeljnom na čem gradismo svijet starih i vječnih vrednota – sazdan na hridima čovjekoljublja, pod barjakom Bogoljublja, upravljan Svevišnjim.
Pripijmo se zemlji svojoj i morju svojemu, oslušnimo bilo vjekova i na stari, prastari način odmaknimo od suvremenih himera i utvara. Samo mudri, samosvojni ljudi i narodi opstat će u ovim potmulim vremenima.
Prisjetimo se svih svojih tužnih trenutaka iz prošlosti e da ohrabrimo svoja srca; jer „nigdar ni bilo da ni nekak bilo“; tako – paljenja Selaca prije 69 godina, agresije na Hrvatsku 1991, velikog požara prošle godine i ne tako davne smrti vatrogasaca na Kornatima. Navedeni i slični tragični događaji uče nas smislenom postavljanju i procjenjivanju hoda vremena. Nevolje nas uče preživljavanju, a preživjeti apsolutni je prioritet naših dana. Odveć vatrenih stihija i smrti, preveć životnih gubitaka, odveć suza, plača i ruševina…
Kakva je uloga jezika i pjesničke riječi u takvim, i zlom bremenitim, vremenima?
Držimo da je značaj jezika našega hrvatskog, u svim njegovim „ča-kaj-što“ dionicama – iznimno velik, i neizmjerno važan jer nas osovljuje i čini uspravnim ljudima, za razliku od onih koji mile i pužu kano prezrena služinčad. Preuzeti nam je brigu o vlastitom dostojanstvu, jer bez njeg teško da se možemo zvati ljudskim bićima i pukom Božjim. A jer je i Croatia rediviva blistavi način da se zadrži i ostvari spomenuto dostojanstvo – njegovat nam je i ljubiti je svim bićem svojim.
Stoga budimo djeca ljubavi i nek ona zavlada urušavajućim svijetom.
Imajte na srcu, dragi moji, ovu veliku i radosnu vijest, smotru hrvatskoga jezika, hrvatskoga izričaja, srž naše nutrine…Croatia rediviva podsjeća na povratak životu i trajanju, na spajanje kroz jedinstvo – ravnotežno, umiveno, a živodajno; proplamsajno i velebno. Budimo u raznovrsju i bogatstvu izričaja i iskaza jedan jedinstveni narod koji slavi svoju baštinu i svladava je stameno, ne dozvoljavajući da ga ona nadvlada teretom svoje starosti i veličinom svojega obima.
Odbacimo malodušje, budimo odlučna djeca svjetla i sućuti. Kopati nam je, sijati i žeti, plodove sabirat na svetoj, plodnoj i čistoj hrvatskoj zemlji, ribe loviti u kristalnom moru…živjeti žićem nedužnika. Trajat u tišini maslina i borova, s osjećajem za mjeru, simetriju i mir.
Rastimo u sebi, jer to jedini, istinski je rast. Podignimo srca k onomu koji dade nam svijest i životni plamen, prisjetimo se dragih svojih pređa u huju vjekova, pomolimo za njihove drevne duše i naše koje ih nasljediše; imajmo poštovanja prema prošlosti i obzira prema budućnosti; budimo ljudi obveza i davanja. Dižimo sveiznova srca k onomu koji nam dade život i uputi nas u svijet, kakav bio da bio – svijet nakon kojega drugoga neimamo.
Želim sudionicima i organizatorima na čelu s mladom i vrijednom profesoricom Katarinom Jakšić uspješnu Croatiju redivivu, publici maksimum pažnje i usredsređenosti, a našoj domovini Hrvatskoj čije ime ova smotra tako ponosno i dugo nosi – mirno more, predani rad, plodne berbe i žetve; živodajnost njenih sinova i kćeri, te ljubav i poštovanje da zavladaju među nama, zavazda i iznad svega.
Pozdravljam ponaosob sve drage i posebno mile sudionike, goste i mnoštvo na ovom svetom trgu hrvatskoga jezika i stiha, pred Zidom od poezije zvanim Oltarom hrvatskoga pjesništva: strane i domaće diplomate, političare, ribare i težake, svećenike i redovnice, klesare i stolare…sav radni puk ova otoka.
Prenosim vam poruke i pozdrave hrvatskoga predsjednika Ive Josipovića, te vlč. Ivana Goluba.
Predsjednik Josipović žali što nije u mogućnosti zbog ranije dogovorenih državničkih obveza biti nazočan na svečanosti hrvatskoga pjesništva, ali svim sudionicima ovogodišnje smotre Croatia rediviva čestita na umjetničkim dostignućima, u nadi da će svojim djelom inspirirati i mlađe generacije književnih stvaralaca na sva tri hrvatska književna idioma. Također izražava podršku svim našim naporima da usprkos teškim vremenima sačuvamo ovu vrijednu tradiciju predstavljanja novije hrvatske poezije, želeći nam mnogo uspjeha u budućem radu.
Velečasni prof. Ivan Golub zahvaljuje mi na plemenitom pozivu žaleći da nije u mogućnosti doći na pjesničku smotru. Čestita ovjenčanicima i onome koji će večeras primiti maslinov vijenac, uz poklik: Vivat Croatia rediviva!
Na nagovaranje svojih kolega i Josipe Lisac, estradne dive i mile gošće, učinit ću iznimku ove godine i pustit vam pjesmu „Croatia“ koju napisah i uglazbih u Londonu 1991. uoči pada Vukovara, a otpjevah u aranžmanu Arsena Dedića, uz pratnju orkestra HRT-a. Nek njena zabilježena izvedba na ovom posvećenom mjestu svehrvatskog zajedništva posvjedoči kako smo nekada bili u suglasju, misaonom i emocionalnom, s našom ugroženom domovinom Hrvatskom, i kako zaljubljeni bijasmo u nju. Vjerovat mi je, drukčije ne mogu, da je ista ljubavi još uvijek s nama i da je najdragocjenjeniji dio naše nutrine. Evo te pjesme, svjedočanstva takve ljubavi! – tako je na ovogodišnjoj manifestaciji govorio utemeljitelj Drago Štambuk.
Nazor, Zidić, Stamać, Lisac…
Kako je dobar običaj i tradicija na ovoj smotri poetski dio počeo je s Nazorovom emblematskom pjesmom Maslina (čita Drago Štambuk).
A zatim je pažnja usmjerena na 21. ploču Zida od poezije, prošlogodišnjeg poetae oliveatusa Igora Zidića, istinskoga pjesnika i časnoga predsjednika Matice Hrvatske koja slavi 170. obljetnicu svoga postojanja.
Štambuk je rekao: – Na Igorovoj ploči uklesano stoji, po mom skromnom izboru, a uz njegovu suglasnost :
I za koscem
ide
Kosac
U nizu ploča koje slijede jedna drugu, kano život sam, kosac slijedi kosca; uz posljednjega Kosca velikoga, kojega Bogom zvati nam je… On, u ljudskom vremenu, posljednji – kosi svakog ponaosob, i pokosit će do-i-jednoga od nas.
I za pločom dolazio ploča, i za pjesnikom slijedi pjesnik. Taj niz koji Igor ovdje sugerira životan je i vedro- taman jer konac sviju nas, ipak, jedina je izvjesnost.
Još jednom ću proštiti Igorov lapidarni trostih koji i haiku pjesmom nazvati možemo, a haiku po dobrom japanskom običaju čita se dvaput uzastopce.
I za koscem
ide
Kosac
A sada bih zamolio poštovanog akademika Antu Stamaća i samoga iznimnog pjesnika i teoretika da nam kaže ponešto o poeziji igora Zidića, onako kako to samo on zna. –
dr.Štambuk je zamolio akademika Antu Stamaća da uzme riječ, pa je on govorio o Zidićevoj poeziji. Zatim je Igor Zidić, prošlogodišnji 21. poeta oliveatus, koji govorit će svoje distinktne stihove – četiri pjesme.
Natjecateljski dio smotre: 22. poeta oliveatus – Ante Stamać
Uslijedio je natjecateljski dio smotre. Predstavili su se:
Dragutin Dumančić, znameniti hrvatski nakladnik, utemeljitelj kuće Ceres, profesor agronomije, svjetski putnik, fotograf i pjesnik koji prvi put javno čita svoje pjesme.
Zvonimir Mrkonjić, akademik, oliveatus iz 2002. Pjesnik protejske naravi i suptilni književni kritik, majstor stiha iz najrazličitijih poetskih praksi; bez njega hrvatska pjesnička scena ne bi u potpunosti razumjela sebe.
Don Stanko Jerčić, naš bivši, dugogodišnji dragi župnik, posljednjih godina u Jelsi na Hvaru, s istančanim osjećajem za pjesničku riječ izgovarat će svoju komparatističku pjesan na selačkoj čakavici o bračko-hvarskim paralelama, poveznicama i razlikovnostima.
Fabijan Lovrić, kninski bosanski Hrvat, pjesnik domovine…
Zvonimir Sutlović dolazi iz Zadra. Ono što je za nas u Selcima osobito značajno jest da je bio veliki prijatelj našega neprežaljenoga mještanina Zlatana Jakšića, značajnoga hrvatskog čakavskoga pjesnika, prvoovjenčanika i pjesnika s prve ploče na Zidu od poezije. Moj izbor Zlatanovih stihova na njoj: Bog je stvori buru / za nosit ševuru/ i zavitar da se huli vitar – lakonski obilježi mentalitet našega maloga i kompleksnoga mjesta. Iako je s nama ovdje danas trebala biti i Olga Jakšić, Zlatanova vjerna supruga, kćerka velikog ruskog bizantologa Georgija Ostrogorskog, na žalost nije stigla iz zdravstvenih razloga. No uputimo njoj i našem Zlatanu srdačan pljesak (slijedi burni pljesak!). Kako je Zvonimir Sutlović često sa Zlatanom zajedno čitao svoje čakavske stihove zamolio bih ga da prije recitiranja svoje poezije kaže nam nešto o njihovom prijateljstvu i prvom svom dolasku u Selca, te kako ih doživljava znajući ih do sada samo po Zlatanovim stihovima.
Acija Alfirević, žena svijeta i pjesnikinja kozmopolitskih nagnuća. Više je puta nastupila u Selcima, a ovdje će nam prvenstveno govoriti o našoj velikoj mještanki, filozofkinji slobode Mariji Brida, a povodom stote obljetnice njena rođenja. S dominikancem Hijacintom Boškovićem koji je prvi u Europi otvoreno analizirao nacističko zlo, te sa svojom analizom zarana upoznao nadbiskupa zagrebačkoga Alojzija Stepinca, Brida formira slobodarski dvojac koji nas navodi da Selca, kao što ih se uobičavalo nazivati mjestom biskupa i pjesnika, dodatno nazovemo i mjestom filozofa slobode.
Juro Štambuk, dugogodišnji valjani i vrijedni predsjednik Hrvatskoga sastanka, sve prisutniji selački čakavski pjesnik.
Vera Grgac, viša medicinska sestra iz Bistre i sve afirmiranija kajkavska pjesnikinja.
Velimir Pašara, nastavnik škole u Solinu, pjesnik na rodnoj žirskoj čakavici.
Dragica Vranjić Golub, suptilna pjesnikinja zaumnih poetskih tvorbi, učestala sudionica Croatiae redivivae. Naša domaća.
Tatjana Radovanović, čakavska pjesnikinja iz Gdinja, sa susjednoga Hvara, pariške adrese, likovna umjetnica i autorica velebnoga kanconjera Živo stinje. Dragocjenim je svjedokom paljenja našega mjesta i u njenim poetskim očima ogleda se plameni oblak nad Selcima od prije 69 godina.
Nataša Badovinac, poetesa istančanih introspekcija, zvanjem pravnica, supruga našega Povljanina Arsena Ostojića i majka prekrasnog djetića Viktora.
Sanja Mošić, zaljubljenica u svoja Selca, s adresom u Berlinu gdje medicinski djeluje; velika je sljedbenica sastava Abba i autorica romana o njima.
Drago Štambuk: predstavlja ga Igor Zidić koji ga najavi kao utemeljitelja Crtoatiae redivivae, kreatora zlatne formule hrvatskoga jezika „ča-kaj-što“, dušu i tijelo ove smotre, te kao diplomata koji je gdjegod je služio svojoj zemlji osovljavao Hrvatsku i uspostavljao prijateljstva s najvećim svjetskim figurama politike, duhovnosti i književnosti.
Drago Štambuk čita pjesme: Crni val i Betlehemska.
Vesna Trutanić, još jedna selačka pjesnikinja s nekoliko čakavskih knjiga, radi kao psiholog u MORH-u.
Diana Burazer, podrijetlom s Hvara, dugo je živjela u Mostaru, a od rata u Zagrebu. Matematičarka i sve značajnija književnica. Dobitnica Severove nagrade i Slova Gorčina.
Božica Brkan, sa sjevera Hrvatske, iz Kutine, dokaz je kako s mirovinom dolazi kreativna eksplozija. Novinarka koja pisa o vrtu i kuhanju, sve cijenjenija kajkavsko-kekavska pjesnikinja i prozna autorica.
Vlasta Vrandečić Lebarić, virtuozna pjesnikinja s apsulutnim sluhom u poeziji. Sjajno izgovara svoje stihove. Danas će nam predstaviti i pjesmu nastalu kao odgovor ili polu-prijevod pjesme Božice Brkan, svjedočeći jezičnu susretljivost i svrhovitost ove smotre.
Nevenka Nekić, prozna autorica yourcenarovske rečenice. Upravo objavila potresni roman o francuskom dobrovoljcu koji pogiba u bitci za Vukovar, naziva – Jean ili miris smrti. Svima njen roman toplo preporučam. Nedovoljno priznata i prihvaćena autorica iznimno značajnoga opusa.
Ante Stamać, akademik, jedan od najvećih hrvatskih znalaca teorije književnosti, utjecajni sveučilišni profesor i blistav pjesnik.
Admiral Mahić, dragi naš gost iz Sarajeva, član Društva hrvatskih književnika. Genetski pjesnik i posvećeni putnik.
Željka Čorak, jedna od najistaknutijih likovnih kritičarki i ljepoduha hrvatske umjetnosti. Velika poznavateljica književnosti i suptilna prevoditeljica koja po prvi put izlazi pred javnost svojom poezijom.
Opet je uzeo riječ utemeljitelj Štambuk: – Nakon što su izredali svi se pjesnici pozivam ranije ovjenčanike Igora Zidića i Tatjanu Radovanović da se sa mnom povuku u „enklave“. Za vrijeme našega vijećanja o novoj ovjenčanici ili ovjenčaniku svjetska vokalistica Josipa Lisac, s dubokim osjećajem za pjesničku izgovorenu i pjevanu riječ, darivat će nas svojim idiosinkratskim glasom i svojom moćnim pjevom. Iznimno smo veseli i počašćeni Josipinim dolaskom i nastupom u Selcima.
Josipa Lisac imala je sugestivni nastup: prvo se pušta njena izvedba pjesme „Zavjet“ Vesne Parun (poeta oliveatus 1995). J.L. zahvaljuje na pozivu utemeljitelja i kaže kako je oduvijek htjela doći u Selca. Navodi kako su se prije nekoliko godina ona i on upoznali u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, prišavši spontano jedno drugom. Pozitivno se izjasniila o Štambukovoj vokalnoj izvedbi pjesme Croatia, te glasovno osjetljivo recitirala pjesme Side Košutić, Zvonimira Goloba, Romane Brolih i Drage Štambuka (Nema cara do mojega cara, Nebo u bunaru). Istovremeno pada pola škura pozad utemeljitelja, gotovo ga giljotiniravši. Josipa Lisac završava nastup s potresnom a capella izvedbom pjesme „Kapetane moj“. Publika ganuta do suza. Delirični pljesak. Štambuk zahvaljuje Josipi biranim riječima i uručuje joj keramičku ogrlicu tirkizne boje, rad Vinke Mitrović.
Neposredno po nastupu Joaipe Lisac utemeljitelj Croatiae redivivae Drago Štambuk proglašava novog poetu oliveatusa.
„Radost mi je i čast proglasiti odluku Vijeća ovjenčanika; 22. poeta oliveatus, jednoglasnom odlukom triju pređašnjih oliveata, jest … Ante Stamać.
Utemeljitelj ovjenčava maslinovim vijencem novog oliveata akademika Antu Stamaća koji se, uzbuđen, obraća publici i kaže kako smo s jezikom sve, a bez njega ništa, te izgovori Ujevićev „Oproštaj“.Dr. Drago Štambuk pozvao na 23. croatiu redivivu sve prisutne. Kao i svake godine i ove godine zajednička fotografija sudionika ovjekoviječila 22.croatiu redivivu.Čula se radosna vreva na trgu i druzenje u dugu prekrasnu Selačku noć .
Nives Gajdobranski
Za stolom/binom na Trgu od pjesnika: Drago Štambuk, Igor Zidić, Tatjana Radovanović
Drago Štambuk, po obrazovanju liječnik, po vokaciji pjesnik, od 1991. diplomat, trenutno veleposlanik RH u Brazilu, nastupa večeras na Amadeo sceni u Gornjem gradu darujući nam vrhunsku interperetaciju svoje iznimne poezije.
Od avangardnog prvijenca Meu namin 1974. do metafizičkog smizdat florilegija INSULAE / hrvatska nova lirika 1981, preko Croatiam aeternam, veličanstvene apoteoze domovini, kozmopolitskih zbirki Uklesano u planinama i Crni obelisk, pa sve do nedavnih Mirule, Staklene šume i Pognute riže, Štambuk je objavio više od 40 knjiga pjesama i antologija, i svojom neprikosnovenom individualnošću snažno obilježio suvremenu hrvatsku poeziju. Njegova briga za hrvatski jezik i integralnu mu trojstvenost, kao i koineizacijske poticaje, rezultirala je utemeljenjem 1991, na Krvavi Uskrs, ča-kaj-što pjesničke manifestacije Croatia Rediviva u Selcima na otoku Braču u okviru koje je do danas Maslinovim vijencem okrunjen 21 hrvatski pjesnik koji time postaje poeta oliveatus. Svi ovjenčanici svojim stihovima su na Zidu od poezije kojega zovu „oltarom hrvatskoga pjesništva“, a nalazi se na središnjem trgu rodnoga mu mjesta. Kao antologičar, uz Insulae, uredio je i objavio četiri Maslinova vijenca u kojima petoljetno pokriva, pjesnički i događajno, Croatiju redivivu. Nakon avangardnog i tvarnog pjesničkog prosedea u Meu namin, Štambuk u Insulama zaokreće prema metafizičkoj zbilji nakon koje stiže do bolno transparentnih uvida posljednjih godina svojega stvaranja. Pjesnik je svijeta i domovine, tijela i duševnosti, jastva i zajedništva, jedan od nezaobilaznih poetskih svjedoka rađanja domovine i pjesničkih dijagnostičara urušavanja svijeta u kojemu iživimo
Akademija-Art
.JPG&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/uz-manifestaciju-croatia-rediviva-odranu-u-selcima-na-brau/&description=Uz%20manifestaciju%20Croatia%20rediviva%20održanu%20u%20Selcima%20na%20Braču){kind=link}