Uz 17. umjetničko pjesničku manifestaciju “Dobrojutro more”

podstrana

Laureat Pjesničkih susreta u Podstrani – Drago Štambuk

Odjeci tradicionalnih pjesničkih susreta Dobrojutro more, održanih ove godine uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, još su mnogima u trajnom sjećanju. Program je započeo otvaranjem izložbe slika Ljubice Veže, pod nazivom „Plamena jutra i kamene priče”, u Mjesnoj čitaonici, pred punim gledalištem, na mjestu gdje se tradicionalno održavaju tradicionalni pjesnički susreti Dobrojutro more. A njihov je ovogodišnji laureat bio Drago Štambuk, pjesnik ali također i liječnik te dugododišnji hrvatski veleposlanik u Velikoj Britaniji, Indiji, Kairu, Japanu i Brazilu.

U programu su u Podstrani nastupili i pjesnikinje: Slobodanka Grljušić, Marina Čapalija i Nevenka Kovačević, a tom prigodom su se prisjetili i pok. Luje Medvidovića, koji je tijekom proteklih godina bio jedan od zapaženijih sudionika. Plaketu Dobrojutro more laureatu je uručio Darijo Radović, predsjednik Ogranka Matice hrvatske Podstrana, a obrazloženje je pročitao prof. dr. sc. Nedjeljko Mihanović.

Donosimo ovdje što je dr. Drago Štambuk u Podstrani rekao publici: – Dobravečer more, dobravečer svima! Povlašteno je mjesto s kojega vam se obraćam. Podsjeća na počivalište velikog čileanskog modernista Victora Huidobra koji prema vlastitom zahtjevu bi pokopan vertikalno u Kordiljerima, okrenut pučini Pacifika eda bi, tako kako i ja – živ – sada, zagledan bio u sinji beskraj – noćas, crnoga Jadrana, i u Brač, svoju osobitu, poput rijetke bolesti – krvlju pređa nasljedovanu ljubav, dok planktonski Bog našega morja svjetluca u daljini.

Hvala svima koji, uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, izborom svojim, dadu idealnu mi priliku, u ovu osobito nježnu noć, govoriti svoje, domovinom nadahnute stihove. Ljubavlju koja sustiže me i uzdiže, ne potirući pritom ničije dostojanstvo, ljubavlju koja množi se poput kruhova u Kani galilejskoj, jer jedino tako i tada moguće je – imenovat iskonskom je ljubavlju.

Prepuštam se, pred vama – sljedbenicima hrvatske pjesničke riječi, toj istoj ljubavi koja tvrđa i vječnija od kamena je na kojemu podigoše nas matere i oci naši. I samo kroz nju, osmišljavamo i opravdavamo svoje trajanje, ostvarujemo životni smisao; jedino ljubav jest bitak življenja. – riječi su laureata Drage Štambuka.

U prigodi manifestacije Dobrojutro more ovogodišnji laureat Drago Štambuk pročitao je ove pjesme: Slavuj i tvrđava (napisana je u zrakoplovu nad dalmatinskom obalom, par tjedana uoči vojno-redarstvene akcije Oluja), Uskrsnuće mrtvih kostiju, Betlehemska, Ratnik te U spomen mojih mrtvih. Naravno, neminovna je bila i nadahnuta izvedba slavne pjesme Josipa Pupačića.

 

More

I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru

Josip Pupačić