Đurđevac – Zdravko Šabarić: Četrdeset godina slikarstva

Ono što je na podravskim cestama i puteljcima nekada bio konj, danas je, nedvojbeno, bicikl. Ta čudesna sprava , čiji su korijeni možda negdje u zaboravljenim Leonardovim skicama, donijela je jednu pomirljivu varijantu kretanja,između automobilske jurnjave i konjskog kasa, odnosno, između civilizacije koja se ruši u ambis brzine, i one, koja još uvijek postoji privezana uz selo, ladanje i njegovu poslovičnu sporohodnost. Bicikl još uvije stiže do mjesta gdje rastu korovi, gdje završava asfaltna trakavica, i gdje kornjača, koju nikako ne valja požurivati, gegavim hodom stiže do sigurnosti svoga skloništa u ustajaloj močvari. Dakako, i puž je tu, veliki kućevlasnik, stanovnik sigurnih zakutaka, prvak samozatajnosti i očuvane intime.  

Ništa od toga neće vidjeti poklonik vrtloženja i natjecanja,a gotovo sve onaj , koji znade „naći ljepotu u srži nebitnoga“, i koji se odlučuje od prvog zarađenog novca kupiti solidan bicikl! I bivajući jednom iniciran u to društvo modernih kentaura, on kao da pristupa tajnom bratstvu, kome će pripadati dokle god je u njemu volja za kretanjem, i dokle ga noge, oči i sluh služe u njegovim nakanama. I teško bi bilo odoljeti da ovdje ne citiramo A. de Bottona i njegovo „Umijeće putovanja“: „ Nikakvo kretanje s mjesta na mjesto brzinom od 100 milja na sat neće nas učiniti nimalo snažnijim, sretnijim ili mudrijim. Oduvijek je na svijetu postojalo više no što su ljudi mogli vidjeti, koliko god polako hodali; neće to vidjeti nimalo bolje, budu li išli brzo. Doista, dragocjene stvari su misao i vid, ne korak. Metak nema koristi od toga što se kreće brzo; a čovjeku, ako je doista čovjek, ne šteti da ide polako; jer njegova slava nije u kretanju, već u postojanju.“

Sve ove lijepe misli i fenomenološke izvode, na vizuelno privlačan način, priziva i izložba ZDRAVKA ŠABARIĆA, posvećena temi bicikla. Krečući se hitrom kredom i sigurnim kistom po svojim podlogama. Zdravko ispisuje svojevrsnu likovnu pohvalu mekom klizanju, ugodnom disanju, zviždukanju i protezanju mišića, bliskom kontaktu oka i okoliša, i konačno, nezamorenom i sretnom povratku na mjesto odakle smo biciklom krenuli na naše paučje stazice i proteznice od dvorišta do crkvišta, od šumskog hlada do obodnice grada. Naravno, mladost, ta sama po sebi futuristički usmjerena grupacija, birat će trkaći bicikl, s mogućnošću regulacije brzina, i s mišlju na idealnu tjelesnu kondiciju, dok će ona nasušna, dnevna potreba za biciklom obuzimati jednu anonimnu, no nama dragu grupu starijih žena, „majkica“ u plisuranim suknjama, s maramom na glavi, svilenom poregačom, kožnim polučizmama ili čvrstim cipelama, starinskim torbama s krupnom kopčom, koje se zapućuju u velike obilaske, i smireno gaze pedale, blaženo sudjelujući u blagodati tehničkog napretka.

Čak i kad ih vjerno portretira, s individualiziranim osobnim crtama, slikar ih podiže na razinu amblema, i doista, to su one mudre, stare žene, koje tijekom života sve nauče, sve razumiju, otrpe i potrpe, sačuvaju i priskrbe, dovlačeći u vrećicama i mrežama ovješenim o upravljač, terete dostojne jedne mravlje kolonije, dimenzionirane po ljudskoj mjeri. I kante s mlijekom i vreće s brašnom, i polomljenu stolicu i motiku za brušenje, sve što mašta može zamisliti, prenijet će željezni „konjići“, zmijugajući vješto između automobila, probijajući se po zakrčenu pločniku, podižući lišće u parku i prteći put kroz neočišćen snijeg u sporednoj gradskoj ulici. Bicikl je sredstvom za sva godišnja doba, onaj jednom zakovitlani kotač poput indijske dharma chakre, koji se nikada ne zaustavlja, već samo slijedi i uprizoruje tajanstvene kozmičke zakone… Bakica na biciklu lovi svoju sjenu, doživljava sebe krepku i mladu, iz nekog drugog vremena, prestiže starost i predmnijeva svoj odlazak, a gore, u visinama, njen anđeo-čuvar također je podlegao velocipedijskoj magiji, pa i on okreće pedale imaginarne zračne naprave, kolutajući po putu bijelih oblaka i potajno opisujući opasne, vragolaste osmice.

Šabarić se izvanredno nosi sa odabranim motivom, ostvarujući neke od najuspjelijih radova u svom slikarskom opusu. Potpuno slobodno kreće se u skali od opisnih, realističkih prizora, do svojevrsnog „magičnog realizma“, kad povorka u crno odjevenih staričica, s upaljenim pozicijskim svjetlima, vrtloži kroz spiralu pahuljica za bijelom jedva vidljivom Repaticom (na slici „Polnoćka“), pa sve do poluapstraknih, razglobljenih prikaza bicikla, mimetički postavljenih u polje značenjskog pojma brzine.  Da, čini nam se da je upravo na toj točki propala ona idealna Ujevićeva „ Sretna luka“, gdje prosjaci, slobodni poput kraljeva, blaženo spavaju, dok nad njima gori krov…

„A kralj je onaj, kom’ je preveć glava,

Demoni brzine zauvijek su prekinuli i omeli takav san. Zaboravilo se na paradoks o Ahilu i kornjači. Ostala je samo vrela krv, nestišan nemir, miris katrana na svježe položenom asfaltu, kuda je prošla nečija brza, brekćuća „makina“, ostavljajući smrad benzina i drhtaj straha u kostima. Svojim biciklističkim ciklusom, Šabarić nas je pak vratio u onaj svijet konstruktivističke začaranosti, koji počinje „kabinetom čudesa“ Rudolfa II, te se žilavo održava četiri stoljeća, s poznatim nam konstrukcijama i persiflažama, od Picassa do Duchampa i umjetnika recentne likovne scene.Od stroja do ustroja, od memoarske zabilješke do rastakanja sjećanja na stari svijet…

Bicikl, ta čarobna igračka homo ludensa, rođak u prvom koljenu svih onih složenih prijenosa i zupčanika, rotirajućih diskova, ploča i tko zna čega, stoji na početku jednoga hiper dinamičnog stoljeća, negdje u blaženoj pokrajini, naslonjen na hrast ili jasiku, dok sretni vlasnik bere gljive u polju…. Uostalom, nije li nam već mnogo puta rečeno da vrijeme ne teče pravocrtno, već se vrti u krugu, i puž će jednom stići na cilj prije najbržeg trkača,ovisno s koje strane procjenjujemo razdaljinu i rezultat. Pouka jedne nepretenciozne i nadasve zanimljive izložbe glasi: Antički čovjek, koji je „držao bika za rogove“, upravljao je životom i događajima, držeći život u ravnoteži ; moderni čovjek to čini, stežući čvrsto upravljač svoga bicikla, jačajući samosvijest i razvijajući sliku „lijepe jedne vječnosti, poput sutrašnjice“, kako glasi jedan optimističan, napola zaboravljeni stih.

Božica Jelušić

Zdravko Šabarić rođen je 1954. godine u Hampovici, selu nedaleko od Đurđevca, u kojem je proveo sretno djetinjstvo. Njegovu sklonost likovnom izražavanju uočava još u osnovnoj školi tadašnji likovni pedagog i slikar Josip Turković, koji mu daje prve praktične poduke u školi i u svom ateljeu u Virju. Nakon završetka gimnazije u Đurđevcu, upisuje se na Pedagošku akademiju u Zagrebu, gdje diplomira na odjelu likovnih umjetnosti (profesori Mladen Veža, Vilko Gliha, Josip Poljan i dr.). Desetak godina radio je kao nastavnik likovne kulture u osnovnoj školi i gimnaziji u Đurđevcu. Godine 1992. zapošljava se u Centru za kulturu u Đurđevcu na poslovima ravnatelja i voditelja Galerije Stari grad do 2001. godine. Danas radi na poslovima vezanih uz animaciju kulture i voditelj je Doma kulture i Galerije Centar 2 koji su u sastavu Centra za kulturu. Slikarstvom kao životnom sudbinom, ozbiljnije se počinje baviti u gimnazijskim danima, a izlaže od 1971. godine. Pored slikarstva bavi se umjetničkom fotografijom, istraživanjem zavičajne baštine, pisanjem, likovnom kritikom, heraldikom, grafičkim dizajnom, animacijom likovne i kulture općenito. Objavio je veći broj radova u stručnim časopisima, zbornicima i knjigama te sudjelovao na znanstveno-stručnim skupovima u Hrvatskoj. Autor je niza etnografskih, dokumentarnih i likovnih izložbi: Fašenk v Đurđevcu i okolo, Tko je bio sv. Valentin?, Sveti Juraj – svetec i patron, Od svetog Nikole do Djeda Božićnjaka, Knjiga i oko knjige, Tradicijska glazba đurđevačke Podravine, Legenda kao izazov, Istočni prostor (slikarstvo Ukrajine, Rusije, Gruzije i Armenije), Đurđevec kakti grad, Đurđevečka paleta, Bilogora, Trideset godina Galerije Stari grad, Krsto Hegedušić, Kinesko slikarstvo iz Donacije ILC, Šareni svijet, Mistika i fantastika, Mladen Veža, Legenda u legendi (Josip Turković), Metamorfoze & iskoraci, i dr.

Česti je sudionik ili voditelj likovnih radionica, a posebno ga veseli rad s najmlađima.

Za svoj rad i kulturni doprinos u javnom životu primio je niz priznanja i nagrada, prije svega za slikarstvo i umjetničku fotografiju.

Jedan je četvorice podravskih slikara koji su oslikavali velike uskrsne pisanice koje su postavljene u javnim prostorima u Đurđevcu, Ferrari, Milanu, Grazu, a jedna od njih prošle je godine naslikana u samom Rimu (Galerija Alberto Sordi), a potom darovana Svetom Ocu papi Benediktu XVI. u Vatikanu.

Objavio je četiri grafičke mape ( Bilogorske klijeti, 1983., Zemljovid, 1983., Sakralni objekti Bilogorsko-podravske regije, 1991. i Biciklom po Đurđevcu, 2006.). Ilustrirao je desetak knjiga za djecu i odrasle.

Izlagao na preko 200 izložbi u zemlji i inozemstvu i 32 puta samostalno.

Samostalne izložbe:

1971. Trogir, Muzej grada

1972. Münstar, Galerija Zumnorde

1974. Opatija, Izložbeni salon hotela Ambasador

1977. Rijeka, Izložbeni salon Doma JNA

1979. Đurđevac, Galerija Stari grad (sa Đ. Zvonarom)

1982. Đurđevac, Dom kulture

1983. Đurđevac, hotel Picok

1987. Pitomača, Duhanprodukt

          Đurđevac, Galerija Cafe 33

          Đurđevac, Zagrebačka banka

1989. Đurđevac, hotel Picok

1990. Đurđevac, restoran Stari grad

          Đurđevac, Galerija Cafe 33

1992. Prag, Crolife

          Virje, izložbeni prostor škole

1993. Bjelovar, Galerija IBB

1994. Križevci, Knjižnica i čitaonica

          Čakovec, Knjižnica i čitaonica

          Zagreb, Podravski dom

          Orahovica, Orahovačko proljeće

1996. Zagreb, Podravski dom

1997. Zagreb, Galerija Slavija Lloyd

1998. Virovitica, Izložbeni salon Doma HV

2000. Karlovac, Dom OS RH

2001. Đurđevac, Galerija Stari grad

          Križevci, Gradski muzej

2004. Đurđevac, Dječji vrtić Maslačak

          Zagreb, Zagrebački velesajam

2006. Đurđevac, Galerija Ex libris

2008. Daruvar, Galerija Croatia osiguranje

2009. Đurđevac, Galerija Ex libris

2010. Križevci, Gradski muzej

adresa: Šandora Brauna 19, 48350 Đurđevac

e-mail: zdravko.sabaric1@kc.t-com.hr

web: www.galerija-sabaric.net

Akademija-Art.hr
28.03.2011.