Đurđevac – Metamorfoze-iskoraci


Hegedušć

Galerija Stari grad, Đurđevac

Iz Donacije Ivana Lackovića Croate
Metamorfoze – iskoraci
od 17. 12. 2010. (u 19.00 sati)

Metamorfoze – iskoraci

Iz Donacije Ivana Lackovića Croate
Kroz određene didaktičke postave Donacija Ivana Lackovića Croate dvadesetak je puta prezentirana u domicilnom prostoru i izvan njega. Svaka od tih izložbi imala je svoju tematiku, prigodu i nakanu. Da bi se stalna inovativnost iz donirane građe mogla nastavljati, omogućuje broj i sadržaj predmeta. Kao što je poznato, zbirka ILC nije jednoznačna ni u kojem smislu, tako da ju je teško definirati kao prispodobivu cjelinu. Raznovrsnost je stoga osnovna značajka ove zbirke.
Ta i takva raznolikost nije stvarana ciljano. Ona je odraz spontanosti i donatorovog prihvaćanja svijeta u širem smislu, njegovog shvaćanja umjetnosti kao univerzalne komunikacije među narodima i demokratičnosti kulture.
I sam Lacković tu je činjenicu često naglašavao i sugerirao nam ovakve metodičke prezentacije.
Sugestija je prihvaćena i ostvarena kroz izložbe slika, grafika, tekstilnog rukotvorja, kazališnih plakata, dječjih crteža, autorskih i tematskih izložbi, a pojedini radovi ustupali su se drugim kulturnim ustanovama za određene izložbene projekte.
I ova izložba pod nazivom " Metamorfoze – iskoraci", na svoj je način interpretacija njegove životne filozofije i potvrđivanje spomenute karakterizacije zbirke.
Kao što je izložba Šareni svijet (Galerija Stari grad, 2005.g.) imala za cilj pokazati geografsku zastupljenost njenih autora iz 30 zemalja svijeta, izložba Metamorfoze – iskoraci  ima za cilj prezentirati pojedina odstupanja i odmake od uobičajenih shema prakticiranih kroz vrijeme, stil, tehnološki postupak, itd.

STILSKI ISKORAK

Gledajući s najbliže prostorne i vremenske distance, pojave manjih ili većih odstupanja nalazimo i u neposrednom okružju.
Tako npr. u podravskom kraju, koji je javnost općenito, htjeli mi to prihvatiti ili ne, etiketira znakom "naive" , nalazimo nekolicinu autora koji su svoju identitifikaciju našli u sasvim drugom, u prostoru bez hlebinske prispodobivosti. To, dakako, nije bilo jednostavno, jer jednom prihvaćeno shvaćanje i usvajanje nametnutih šablona teško se i sporo mijenja.
U korelaciji s naivnim slikarstvom u širem smislu, odnosno na širem prostoru gdje je egzistirala naiva, takve slučajeve nalazimo i u Donaciji ILC.
Lacković se u životu intenzivno družio s brojnim likovnim kritičarima, povjesničarima umjetnosti, slikarima i umjetnicima svih profila ne samo iz Hrvatske, nego i svijeta. Razlog tome nije bila samo kolegijalna kurtoazija, nego i konkretni načini suradnje, razmjene mišljenja, razmjene umjetničkih djela ili otkup njihovih djela. Nerijetko su to bili autori čiji se radovi nisu previše uklapali u propisane kalupe i recentne trendove. Naglašavao je interes prema takvim iskoracima, kako unutar individualnog, tako i određenim odmacima pojedinih cjelina. Porijeklo, prostorna i vremenska distanca, a ponekad i skromniji umjetnički doseg, nisu bili presudni.
"Njegov put sakupljača bio je spontan i prilagodljiv prigodi, skroman u tendenciji i otvoren komunikaciji Cilj nisu bila remek-djela, već vlastitost umjetnika da mimo svoje kreacije kreira i kolekciju. Muzeološka prezenacija zbirke jest onaj izlagačko-izdavački dio produkcije, nužan začin u postignuću da se određenim sredstvima uz vlastito znanje i neke stručne savjete osmisli vrijednost za sadašnje i buduće"
Koraljka Jurčec Kos
U naivnoj umjetnosti, bez obzira na brojne poveznice, postoji znatno više skupne i individualne raznolikosti. Drugačiji od ostalih bili su hrvatski naivni slikari koji nisu bili u neposrednom doticaju s "hlebinskom školom" na čelu s Ivanom Generalićem, (1914.-1992.), Draganom Gažijem,(1930.-1983.),  Ivanom Lackovićem Croatom, (1932.-2004.) Franjom Filipovićem, (1930.-2009.),  Martinom Mehkekom, (1936.) Mijom Kovačićem, (1935.) Ivanom Večenajem (1920.)  i dr.
Drugačiju su poetiku razvijali slikari Ivan Rabuzin,(1921.-2008.),  Antun Bahunek, (1912.-1985.),  Branko Bahunek,(1935.-2005.), Mara Puškarić,(1903.-1998.),  Matija Skurjeni, (1899.-1990.), Drago Jurak, (1911.-1994.), Ivan Kuzmiak, (1903.-1971.), Željko Korošec, (1947.), a na jugu Hrvatske Eugen Buktenica, (1914.-1997.), Marin Kalajzić (1911.-1991.) i dr.
Veliki broj slikara seljaka u to vrijeme počinje stvarati i na istoku nekadašnje države. Jedan od njih, ali sasvim drugačiji od ostalih u okruženju, bio je i srpski slikar Sava Sekulić (1902. -1989.), neobična pojava u svijetu naive, koji je tek u sedmom desetljeću izašao iz anonimnosti. Mnogi ga svrstavaju u rubne slikare, u tzv. art-brut. Lacković je prikupio četiri njegova crteža koji su u to vrijeme izazivali podsmijeh, jer su odstupali od tadašnjih kalupa srpskog naivnog slikarstva, čiji razvoj počinje sa stvaralaštvom Janka Brašića (1906.-1994.).
    
Ovakva prispodobna kretanja odvijala su se i u Podravini, znatno ranije nego u drugim krajevima, a ona su vođena dobrim dijelom komercijalnim interesima.
 
Ne treba posebno naglašavati da su takvu klimu stvarali više mešetari, a manje istinski promotori i mecene.
Na tadašnjem jugoslavenskom prostoru neobična pojava u naivi bio je i makedonski slikar Vangel Naumovski, (1924.-2006.), poznat po neobičnim florističkim i nadrealističkim kompozicijama.
U isto vrijeme u Banatu svoju prepoznatljivost stvarali su pučki slikari , pretežito vojvođanski Slovaci iz sela Kovačice Martin Jonaš, (1924. – 1996.), Jan Knjazović, (1925.-1985.), Zuzana Chalupova, (1925. – 2001.), Marioara Motorojescu, (1928.) Marija Balan, (1923.) i dr.
Lacković je uspio prikupiti veći broj radova ovih autora, dovoljno za jednu manju izložbu.
Emerik Feješ (1904.-1969.) slikarstvom se počeo ozbiljnije baviti u poznim godinama, kada je otišao u mirovinu, ali je uspio skrenuti pozornost neobičnim motivima gradova u kojima nikada nije niti bio. Vjerojatno nesvjesno, odbacio je konvencije likovne morfologije, poigravao se s perspektivom i stvorio fantastične urbane motive Zagreba, Novog Sada, Pariza, Dubrovnika, itd. Jedna slika pod nazivom "Moja portre", izdvaja se iz njegovog opusa, a nalazi se upravo u stalnom postavu Galerije Stari grad.
Slovenska naivna umjetnost, iako pod snažnim utjecajem hrvatske naivne umjetnosti, gradila je svoju posebnost kroz radove Jože Peternelja, Viktora Magyara, Jože Tisnikara i dr. Središte okupljanja slovenskih "samorastnikov" (a dobrim dijelom i naivaca iz ostalih krajeva) bilo je u Trebnju.
Među poznatijim slikarima čiji se radovi nalaze u Donaciji su Joža Horvat – Jaki (1930.2009.) i Greta Pečnik (1924.-2006.) .


Reiser

EVOLUCIJSKI ISKORACI

Stvaranje slikarske ili kiparske osobnosti, pronalazak identifikacijskog znaka, važan je čimbenik u stvaralačkom opusu svakog autora. Sve počinje spontanim dječjim crtkarijama, zatim dolazi period edukacije, svladavanja tajni umjetničkog zanata na nekoj od umjetničkih institucija, faza sazrijevanja i razdoblja u kojem se svaki pojedinac nastoji osloboditi sterotipa te u konačnici oblikovanje osobnosti. U toj završnoj fazi, koja nije i konačna, slikar će kao prirodno znatiželjno biće lutati, tražiti svoj znak i naći prostor u koji će se skrasiti i najbolje osjećati. Tek tada nastupa oslobađanje slikarske strasti. Prije toga, neki će slikari svoje iskorake i metamorfoze držati u skrovitom mjestu ateljea, smatrajući ih samo kao dio eksperimenta i procesa. Vremenskim odmakom i stjecajem nekih okolnosti, slučajnih ili ne, nerijetko se otkrije vrijednost takvih marginalija. Kao da se otvori nova percepcija i drugačiji tretman autora prema radovima koji su samo stilski odmah i materijalizacija zamisli u nekom momentu.
Kroz takvu evoluciju prošao je i sam Lacković.

AUTORSKI ISKORAK

Ivan Lacković Croata u shvaćanju umjetničkih različitosti nije bio samo teoretičar i tumač, nego i stvarni sljedbenik i praktičar. Među prvima u svijet naivne umjetnosti unosio je u svoju prividno lirsku podravsku ambijentalnost i elemente koji su dobrano uzdrmali takvu idilu. Krajolik je bio samo kulisa. Ima tu satiričkih i moralnih poruka, izrugivanja nečasnim ljudima, društvenim anomalijama i svakom neprihvatljivom ponašanju koje nije u skladu s civilizacijskim načelima. Kao izrazito emotivna osoba znao je pritom zapadati u depresivna stanja, gubeći nakratko iluzije, iskazivao nemoć nad nepravdom, prevlast crnila. Nespokoj je znao prikrivati, ali podsvijest je bila snažnija. Nastajale su grozničave scene, Hrvatska je krvarila, rat je postao stvarnost. Umjesto idiličnih motiva iz rodnih Batinski, okolnih raspjevanih šuma, modrih potočnica, krv se razlijeva na platnima i papiru. Nastaju Strahote rata. Crtaju se i pišu vapaji, poruke i molitve. Tu je i krvavi autorov otisak ruke s porukom sličnom onoj prethistorijskog čovjeka u pećinama: Ovdje je bio čovjek !
Nastaje i ciklus Mamon naših dana, brojni mali i srednji formati nacrtani od 1989. do 1996. godine. Poput Picassa koji nije također bio pasivni promatrač zbilje, snagom umjetnosti i čuvenom Guernicom svjedočio je o stradanju svojeg naroda . I Lacković snagom svoje umjetnosti svjedočio je o patnjama hrvatskog naroda.
Dio ovog impresivnog ciklusa izložen je u Galeriji Stari grad 1991. godine.
Čudnovat iskorak Lacković je napravio ciklusom Magma mater (Bilješke s radnog stola) u tehnici akvarela i tuša iz 1987. godine. Riječ je o minijaturama, intimnim crtanim bilješkama koje u početku nije volio previše pokazivati. Držao ih je uglavnom za sebe, u ladici radnog stola u ateljeu. Tada ih je smatrao nekom vrstom crtačkog oduška i prepuštanju slobodi kretanja misli i ruke, potpuno se predajući o podsvjesnom i slobodnom "kretanju točke" .
Zahvaljujući Tonku Maroeviću, dobrom poznavatelju Lackovićevog opusa, ovi formatom mali crteži nisu ostali u tami, nego su ugledali svjetlost u galerijskim prostorima i publicirani u knjizi istog naslova.
Ove čudesne radove u kombiniranoj tehnici stvarao je u razdoblju od 1975. do 1991. godine, a podijeljeni su u nekoliko tema: Raskoljena apokalipsa, Ante portas, Niniva, Metamorfoze, Mjesečeve strane, Fantazma, Kozmički vrtlozi, Vampiri iz podzemlja i Kozmičke staze.
U pripremnom periodu ove izložbe, sasvim slučajno u ostavštini, otkriven je i veći broj akvarela iz 1965. godine. Riječ je o radovima s motivima koje je pronalazio na otoku Krku. To je razdoblje kada se nazire osnovni pečat prije svega u crtežu koji je pročišćen i sveden na čistu kompoziciju. Ovaj ciklus otočkih motiva očito je bio još jedan iskorak i nova estetika u slikarstvu Ivana Lackovića Croate. Naime, radovi su naslikani studijski u maniri realizma, bez naznaka prepoznatljive podravske simbolike.

TEATRALNI ISKORACI U KAZALIŠTE

Poznata je činjenica da je Lacković njegovao veliku ljubav prema kazalištu. Uz Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, vezan je bio više no ijedan hrvatski umjetnik. Osim što je bio stalni i počasni abonent ovog nacionalnog kazališta čije je opere, balet i drame redovito posjećivao, napravio je i niz plakata. Izradio je i dvije scenografije: za operu Ljubavni napitak (1974.) za HNK u Zagrebu i predstavu Lukava lisica (1976.) za Stadttopernhausu u Grazu. Autor je i svečanog zastora u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu Godišnja doba.
Je li slučajno ili ne, u bogatoj đurđevačkoj donaciji nalazimo radove brojnih slikara koji su napravili određene iskorake i prema ovoj vrsti umjetnosti, a neki su od njih i egzistencijalno utvrdili svoje mjesto uz kazališne daske.
Poslovima vezanim uz rad kazališta bavile su se slikarice Anka Krizmanić (1896.-1987.), Lina Virant Crnčić (1879.-1942.) supruga daleko poznatijeg Menci Clementa Crnčića, zatim slikari Ljubo Babić (1890.-1974.), Marijan Trepše (1897.-1964.), Edo Murtić (1920.-2005.), Zlatko Bourek (1929.), Željko Senečić,(1933.), Boris Bućan (1947.), kao predavač na Akademiji dramskih umjetnosti Jakov Bratanić (1912.-2000.), i mnogi drugi. 
Svi navedeni autori zastupljeni su u donaciji.
Koliko je Lacković bio doista privržen prije svega Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, pokazalo je više izložbi u prigodnim izložbenim prostorima. Jedna od takvim je i "Kazališni plakati iz Donacije ILC", održana u izložbenom prostoru Doma kulture u Đurđevcu 2009. godine

Zdravko Šabarić, autor izložbe

ISKORACI U HRVATSKOM PROSTORU

U Donaciji ILC mnoštvo je radova koje svojom posebnošću privlače pozornost. Jedno od takvih je i platno Krste Hegedušića, (1901.-1975.), "Koločep" iz 1936. godine. Ovaj rad u potpunosti stilski odudara od prepoznatljivog majstorovog opusa i tek samo signatura otkriva autora.
Iskorake u svojem opusa napravio je i münchenski student i predstavnik hrvatske moderne Oskar Herman, (1886.-1976.). Riječ je o kopiji djela francuskog majstora Poussina u tehnici ulja na platnu veličine 130 x 99 cm.
Lacković je ovu sliku slučajno pronašao i otkupio u Beogradu. Nije jasno radi čega je Herman ovu sliku preslikavao i u koje vrijeme s obzirom da nije datirana. Najvjerojatnije je ta preslika nastala za vrijeme studija, kao vježba, jer se ovakve studijske vježbe znaju prakticirati u galerijama i muzejima diljem svijeta.
Jedan od najvećih hrvatskih slikara Nikola Reiser, (1918. – 2010.) koji je izlagao Galeriji Stari grad 1993. godine, svoj je stvaralački opus obilježio mrtvim prirodama s cvijećem. Međutim i on je ponekad ulazio u slikarske modulacije. Tako je znao naslikati motiv na negrundiranom platnu, pa čak i na poleđini slike. Među nekoliko akvarela u Donaciji, kao stanoviti odmak, možemo navesti sliku "Dvoje" iz 1970. godine. Reiser je rijetko slikao ljudski lik, ( osim nešto više akt), pa je ovaj prikaz s asocijacijama na zaljubljeni par u svakom slučaju raritetan na svoj način.
Ivo Friščić (1937.-1993.),  bjelovarski slikar i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu prošao je više stilskih faza, ali najupečatljivija je njegova ekološko-floristička faza. U Donaciji ILC ima primjeraka gotovo svih njegovih stilskih razdoblja, a kao rad koji odstupa iz svih opusa je "Cvijeće", ulje na kartonu naslikano u maniri akademizma. Kako je rad nastao 1966. godine, godinu dana nakon završenog studija, očito je to još bila istraživačka faza.
Među desetak radova Ede Murtića u ovom kontekstu izložbe izdvaja se slika "Jama", (nije datirana), tempera na kartonu koja je izložena u stalnom postavu Galerije Stari grad.
Zagrebački profesor na ALU i kipar Kosta Angeli Radovani, (1916.-2002.) zastupljen je u Donaciji s nekoliko crteža ljudskih likova i marina te jednim portretom u bronci koji mu je za sada samo pripisan. Glavni je opus stvorio prikazima figura dobrim dijelom kao monumentima u javnim prostorima, dok se crtanjem bavio više kao pomoćnom disciplinom.
Lacković je kao slikar, ali i kao osoba, bio zanimljiva tema i zanimljivi sugovornik mnogim teoretičarima s kojima se često i družio. Jedan od takvih je i povjesničar umjetnosti i muzealac Boris Vižintin, (1921.-2001.), koji je izradio zanimljiv foto-kolaž "Devet generala jugoslavenskog slikarstva" i "Put u Peking".
Kako su slikari skloni likovnim eksperimentima, slučajeve snažnijeg "iskoraka" ili metamorfoza naći ćemo i u ciklusima mlađih hrvatskih slikara. Jedan od takvih je i Bane Milenković, (1963.) slikar snažne ekspresije, koji donosi vlastita pravila igre, djelujući ponekad djetinjasto i zabavno, ali u svakom slučaju zanimljivo. Slijedom takvog shvaćanja, prepoznao je prekooceanski brod u odbačenom komadu drveta, kojeg je oslikao plavom bojom te izradio duhovitu skulpturu.
Nešto drugačije rješenje u "ready-made" stilu, poput slavnog francuskog majstora Marcela Duchampa, nalazimo u satiričkim kompozicijama od uporabnih predmeta slikara Željka Begovića.

ISKORACI U PROSTOR I DALEKI SVIJET

Umjetnost ne poznaje administrativne granice, ne razdvaja geografske prostore, a niti ograničava ljudsku spoznaju. Umjetnost govori univerzalnim jezikom kojeg svako upućeniji može razumijeti. Lacković se vodio tim načelima i ne samo da je osobno prešao mnoge državne granice, nego je i dio umjetnosti donio u zavičaj.
Zahvaljujući izložbama "Šareni svijet" (Galerija Stari grad, 2005.g., autor Zdravko Šabarić) te izložbi "Svijet u kojem želimo biti sretni – dječji radovi" (Galerija Stari grad, 2009., autorica Edita Janković Hapavel), Đurđevac i okolica upoznali su radove malih i velikih slikara iz čak 44 zemlje svijeta sa svih kontinenata.
Iz cjelokupne Donacije, u ovoj koncepciji, izdvojeno je nekoliko radova slikara iz dalekih zemalja poput Aljaske (Henry Napartuk), Kine (Kwong Yeu Ting), Japana (Taizi Harada), Indonezije (Inyhetok), Gruzije (Hvidža Džohadze), nepoznati autori iz Malezije i Tibeta,  itd. Riječ je o slikarima čija imena nama ne znače mnogo, ali njihovi su radovi tumači drugačije ljudske spoznaje, novi iskoraci i neposredni doticaj s umjetnošću nekog drugog svijeta. Zahvaljujući tim radovima možemo odbaciti stanovite predrasude i tumačenja oko uniformiranosti umjetnosti tamo nekih naroda i diktatu režimskih metodičara. Dakako, riječ je prije svega o socrealističkoj umjetnosti. Koliko god to dijelom i bila istina, umjetničko djelo znalo je naći svoj put i novi slobodniji egzistencijalni prostor. Brojni su primjeri umjetnika iz zemalja bivšeg sovjetskog lagera, Kine, pa i drugih zemalja, koji su prikriveno ili kao disidenti stvarali umjetnička djela dovoljno progresivna da mogu stati uz bok svih aktualnim kretanjima na svjetskoj umjetničkoj sceni.
Zaključno, đurđevačka izložba Metamorfoze – iskoraci, kako je rečeno na početku,
samo je jedna od dvadesetak didaktičkih postava s tendencijom daljnjih varijacija. Galerija Stari grad će u tom pravcu nastaviti sa sličnim projektima iz Donacije ILC. To će biti zahvalnost donatoru i ostvarenje njegove nakane da ova zbirka ima galerijski, muzejski, odgojno-obrazovni, turistički, medijski i svaki drugi smisao.
Jer, jednom reče Croata: " Čovjek umjetnik se ne može sam sebi radovati ako svoju sreću nema s kime podijeliti. Prava radost je tada potpuna, ako se taj stvaralački čin doživi i s drugim podijeli…".
Zdravko Šabarić, prosinac 2010.


Činčar

IZLOŽENI RADOVI

HRVATSKI AUTORI
1. Ivana Armanini i Zlatko Modrić,
     BEZ NAZIVA, 1995.,
     pastel/ papir, 42×28, (inv. br.1175)
2. Željko Begović,
    U ZNOJU LICA KRUH SVOJ ĆEŠ
    JESTI, 1997.,
    komb. tehnika, 72×39, (inv. br.1226)
3. Željko Begović,
    CERNA, 1998., ready-made,
     promjer 39, (inv. br.1361)
4. Željko Begović,
    ONI DOLAZE, 1998., ready-made,
     46×57, (inv. br. 1362)
5. Vlado Burić,
     P. GAUGUIN, skulptura,
     siporex, vis. 25, (inv. br.1020)
6. Lina Virant Crnčić,
    EGIPATSKI MOTIVI,
    tuš,pastel/papir, 77×77 , (inv. br.707)
7. Emerik Feješ,
    MOJA PORTRE, akvarel,30×22,
    (inv.br. 156)
8. Ivo Friščić,
    CVIJEĆE, 1966., ulje na kartonu,
    69×52, (inv. br.743)
9. Krsto Hegedušić,
     KOLOČEP, 1936., ulje na platnu,
     54×65, (inv. br.1738)
10. Igor Ivšak,  
       CVIJEĆE,ulje na platnu, 42×34,
       (inv. br. 911)
11. Drago Jurak,
       KAZALIŠTE, 1980.,
       flomaster, tempera/papir, 35×50,
       (inv. br. 445)
12. Zlatko Keser,
      KOMPOZICIJA,
      pastel, tuš, 38×18, (inv. br.320)
13. Zlatko Keser,
      INTERVJU, 1973.
      crtež, tuš, 30×21, (inv. br.8O8)
14. Anka Krizmanić,
      DJEVOJKA U NARODNOJ NOŠNJI,
     obojeni linorez, 27×23, (inv.br.669)
15. Ivan Lacković Croata,
      PORTRET DJEVOJČICE, 1958.
      gvaš/papir, 23×35, (inv. br.1332)
16. Ivan Lacković Croata,
      KOMARI, 1978,
      tuš,pastel/karton, 160×210, (inv. br.1731)
17. Ivan Lacković Croata,
      NARIKAČE, 1978.,
      smeđi tuš/karton 160×200, (inv. br.1732)
18. Ivan Lacković Croata,
      Iz ciklusa NINIVA, 1980.,
      komb. tehnika/papir, 18×11
19. Ivan Lacković Croata, 
      Iz ciklusa FANTAZMA, 1975.,
      komb. tehnika/papir, 15×12
20. Ivan Lacković Croata,
       Iz ciklusa METAMORFOZE,
       komb. tehnika/papir, 14×19
21. Ivan Lacković Croata,
      Iz ciklusa METAMORFOZE,
      komb. tehnika/papir, 25×16
22. Ivan Lacković Croata,
      Iz ciklusa FANTAZMA,
      komb. tehnika/papir, 11×15
23 Ivan Lacković Croata,
      PUNAT, 1965, akvarel, 25×35
24. Ivan Lacković Croata,
      MOTIV IZ PUNATA, 1965, akvarel, 25×35
25. Ivan Lacković Croata,
       KOŠLJUN, 1965, akvarel 25×35
26. Ivan Lacković Croata,
       CRKVICA SV. NIKOLE, 1965.,
       akvarel, 25×35
   27. Ivan Lacković Croata,
         KORNIĆ, 1965., akvarel, 25×35
28. Bane Milenković,
      BROD,
      skulptura, oslikano drvo, vis 27, (inv. br.994)
29. Edo Murtić,
     JAMA,
      tempera na kartonu, 92×68, (inv.br.269)
30 Kosta Angeli Radovani,
      RAZVRAT, 1986.,
      serigrafija 3/6, 63X89,5, (inv.br.362)
31. Nikola Reiser,
      DVOJE, 1970.,
      akvarel, (inv. br.205)
32. Željko Senečić,
      ZAGREBAČKA KATEDRALA, 1990.,
      ulje na staklu, 43×54, (inv. br.1206)
33. Robert Šimrak,
      PIVICA, 1992.,
      ulje na iverici, 19×35, (inv. br.1618)
34. Marijan Štimac,
      THE SUN ALSO RISEN,
      crtež tuš, 45×45, (inv.br.986)
      35. Boris Vižintin,
            DEVET GENERALA JUGOSLAVENSKOG
            SLIKARSTVA, 1983.,
            kolaž, 46×39,5, (inv. br.1737)
36. Boris Vižintin, PUT U PEKING, 1986.,
      kolaž, 45×39, (inv. br.1737)
37. Josip Zanki, RAJSKI TANAC,
      bakropis, promjer 24, (inv. br.988)
38. Ante Žaja, PORTRET II.,
      ulje na platnu, 130×100, (inv. br.1169)
INOZEMNI AUTORI
39. Marija Balan,
     DOBRI LJUDI, 1973.,
     ulje na platnu, 50×70 (Srbija), (inv. br.152)
40. Hvidža Džohadze,
     OD SMRTI DO ŽIVOTA, 1990.,
     ulje na papiru, 98×72, (Gruzija), (inv. br.123)
41. Greta Pečnik,
      RIBE, 1979.,
      ulje na platnu, 60×50,
      (Slovenija), (inv. br.1704)
 42. Zuzana Chalupova, 
      U SOBI, 1986.
      ulje na platnu 44×64 (Srbija), (inv. br.151)
43.Julius Činčar,
     AUTO, 1999., ulje na lesonitu, 34×44, 
     (Slovačka), (inv. br.1722)
44.Taizi Harada,
     PEJZAŽ S LOPOČIMA,
     grafika, 65×52,9, (Japan), (inv.br.687)
45. Inyhetok,
      RIŽINA POLJA, ulje na platnu, 60×80,
     (Indonezija), (inv. br. 956)
46. Martin Jonaš,
      PURAN, 1988,
     ulje na platnu, 35×33, (Srbija), . (inv. br.159)
47. Jan Knjazović,
      LOVCI, 1967.,
      ulje na platnu, 32×55, (Srbija), (inv. br. 954)
48. Marioara Motorojescu,
      NA SELU, 1988.,
      ulje na platnu, 30×40, (Srbija), (inv. br. 155)
49. Henri Napartuk,
       ESKIM I TULJAN,
       grafika, 16×23, (Aljaska), (inv. br. 778)
50. Vangel Naumovski,
       RASCVJETALE KIŠE,
       sitotisak, AE, 71x 50
       (Makedonija), (inv. br. 508)
51. Vasko Ristovski,
      PEJSAŽ, 2002.,
       ulje na staklu, (Makedonija), (inv. br.1700)
52. Sava Sekulić,
      ČOVJEK KOZA, 1986, olovka i uljana boja/
       papir, 49,5×34, (Srbija), (inv. br.522)
53. Sava Sekulić,
      ČOVJEK PAS,
      crtež, 29×41,5, (Srbija), (inv. br.523)
54. Sava Sekulić, DVOGLAVI KONJ,
      crtež olovka, 20,5×30,5,
      (Srbija)., (inv. br.524)
55. Sava Sekulić,
      VELIKI LJUBAVNIK, 1985.,
      crtež, 17X25,5, (Srbija), (inv. br.524)
56. Valerij Siurkha,
      CRNA PTICA, 1997.,
      ulje na drvu, 48×57,
     (Ukrajina), (inv. br.992)
57. Taras,
     BEZ NAZIVA,
    ulje na platnu, 62X44 , (Ukrajina), (inv. br. 973)
58. Ondrej Venarski,
      VOŽENJE KUKURUZA, 1986.,
      ulje na platnu, 29×60, (inv. br. 449)
59. Nepoznati autor, (Madhubani ?)
      KUPAČICE,
     tuš u boji na rižinom papiru, 56×76, (inv.br.1637)
60. Nepoznati autor,
      KRUŽNA MANDALA,
      fangka/svila, 46×34, (Tibet), (inv. br. 945)

Akademija-Art.hr
13.12.2010.