Jedan od najvećih pisaca našega doba, Mirko Kovač (74) umro je u Rovinju
Mirko Kovač (rođen u Petrovićima, Banjani, 26. prosinca 1938.), Crnogorac po rođenju, živio u Beogradu pa u Rovinju, ostvario se u krugu najdarovitije generacije srpske i jugoslavenske književnosti druge polovine dvadesetoga stoljeća (Kiš, Kovač, Pekić, Bulatović, David), našavši u kasnijim godinama dom u Istri, u Hrvatskoj. Sebe je smatrao crnogorskim, hrvatskim, srpskim i bosanskim piscem, na taj način, s jedne strane suprotstavljajući se nacionalnoj histeriji i isključivosti koja je bjesnila regijom, a s druge strane uvažavajući realnost isprepletenosti bliskih naroda i književnosti. Takav je bio i Kovačev književni jezik – svoj majstorski osjećaj za jezik naslanjao je na tradiciju i život svih jezičnih standarda na prostoru jednog, četveroimenog jezika, što su mu nacionalisti ‘svih boja’ žestoko zamjerali, pišu podgoričke Vijesti.
Kovač je studirao dramaturgiju na Akademiji dramskih umetnosti u Beogradu. Prva knjiga proze ‘Gubilište’ (1962), doživljava političku i ideološku osudu ‘zbog crne slike svijeta’, i ta će ga politička etiketa pratiti tokom šezdesetih i sedamdesetih godina. Slijede – roman ‘Moja sestra Elida’ (1965), godine 1971. izlazi kratki roman ‘Životopis Malvine Trifković’. Ovaj roman je preveden na brojne jezike. ‘Ruganje s dušom’ izlazi 1976. godine, a dvije godine kasnije objavljuje ‘Vrata od utrobe’, roman koji će mu donijeti NIN-ovu nagradu (1978), nagradu Željezare Sisak (1979) i nagradu biblioteka Srbije za najčitaniju knjigu (1980).(Foto: Tportal)
