Odrasla je u vili na Tuškancu. Bila je lijepa, bogata nasljednica. Zvijezda društvenog života 1930-ih. No gotovo ništa se ne zna o njezinu slikarskom blagu. Ovo je prvi put da ćemo ga vidjeti u potpunoj raskoši
Masline, 1936.
“I sam čin predaje bio mi je užitak, jer su se njene slike ponovo gledale, dolazili su Smiljka Domac Ceraj, Đurđa Petravić, Igor Zidić iz Moderne galerije. Činilo mi se da bi bila strašna stvar da to bude razjedinjeno, rasprodano, a to se događa… Jednom sam kod jednog uramljivača slika vidio Martin portret koji je slikala Nevenka Đorđević, njena prijateljica. Netko je donio na uramljivanje, a s obzirom da znam da je Nevenka umrla u dosta lošem stanju, a u prostoru u kojem je živjela neke su se čudne stvari događale i njeni radovi nestajali, poručio sam da bih portret rado otkupio. Ali, nitko mi se nikad nije ni javio… Nisam htio da se nešto takvo dogodi s Martinim stvarima”, kaže Gavella kojeg je i Kamilo Tompa oporukom postavio za skrbnika ostavštine, pa je i njegove radove dao u Modernu galeriju.

Pariz, oko 1938.
Marta Ehrlich, mlada, lijepa, talentirana i imućna, bila je, kako kaže Gavella, u prijeratnom Zagrebu neka vrst “stara”. Rodila se u bogatoj obitelji građevinskih poduzetnika Ehrlich, a odrasla u vili na Tuškancu koju je u ladanjskom stilu izgradio arhitekt Hugo Ehrlich, njen stric. Susjedi su joj također bili važni i bogati ljudi, između ostalih je i slikarica Nasta Rojc živjela na Rokovu perivoju. Portretirala je Martu, kao i mnogi drugi: Vladimir Becić, Cata Dujšin, Fedor Vaić, Drago Ivanišević, Kosta Angeli Radovani, Josip Crnobori… U svojoj je generaciji Marta puno značila.

Žena s pijetlom, 1952.
Bila je treće dijete u obitelji građevinskog poduzetnika Ernsta Ehrlicha; majka, Ema Laura, bila je učiteljica. Marta se školovala u Zagrebu, zatim u djevojačkim institutima u Villarsu, u Švicarskoj, i u Grenobleu, gdje je svladala francuski i engleski. Kad se vratila u Zagreb, počela je privatno studirati kod Becića…
Foto: Darko Tomaš/Privatni arhiv