“Ukidanje retrospektive” u MSU

vanista-msu-postav-foto-n gajdobranski 2

vanista-msu-postav-foto-n gajdobranski 2

Izložba koja pokazuje bogatstvo Vaništih misli, osjećaja i ideja

Više od 200 slika, crteža, objekata, instalacija, kolaža, anti-časopisa i pisama Josipa Vanište ponudit će izložba i predstaviti od 25. travnja do 16. lipnja u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti. A Josip Vaništa, jedan je od posljednjih velikih umjetnika neoavangarde koji je, kao i proteklih sedamdesetak godina, još uvijek izuzetno aktivan. Kao što je inače karakteristično za Vaništu, riječ je o antiretrospektivi koja ukida klasične muzeološke i vremenske kategorije, rekla je kustosica izložbe Nada Beroš na konferenciji za novinare. Radovi na izložbi ne prate se kronološki, već su oni stariji pomiješani sa suvremenima i na taj način stavljeni u nove odnose.

foto-galerija

Beroš ističe da nije bio cilj napraviti najveću Vaništinu izložbu dosad, već u cjelini, ali kroz fragmente, predstavnici koliko je taj umjetnik i danas aktivan, što najbolje pokazuje i da je od svih djela njih skoro četrdeset posto nastalo u zadnjih desetak godina, a na nekima od njih se, u trenutku uvrštavanja na izložbu, još nije osušila boja.

vanista-msu-postav-foto-n gajdobranski 6

U početku je izložba u MSU zamišljena kao komorna , ali se se na kraju proširila na cijeli drugi kat, a kroz desetak ulomaka predstavljen je širok raspon njegova stvaralaštva, od najranijih ulja, “Voće” i “Autoportret” iz ranih četrdesetih godina i vremena njegovih gimnazijskih klupa u Karlovcu, sve do recentnih fotografskih instalacija, crteža i ulja nastalih ove godine.

Kažimo i to kako je Vaništu svjetska kritika, ponajprije zahvaljujući njegovu djelovanju u “Gorgoni”, uvrstila među oredvodnike konceptualne umjetnosti u svjetskim okvirima, a ta je kultna umjetnička grupa dobila i posebno mjesto na ovoj izložbi koja pobuđuje pozornost. Dio je posvećen njegovu rodnom Karlovcu, potom jednom od osnivača “Gorgone” Radoslavu Putaru, a tu je i niz crteža iz pedesetih s portretima pisaca i umjetnika koji su ga obilježili, među kojima se ističe onaj njegova prijatelja Krleže na samrtnoj postelji.

vanista-msu-postav-foto-n gajdobranski 4

Naravno da se naslov izložbe referira na naslov Vaništinog objekta-stola “Ukidanje perspektive”, a među instalacijama je i slavna “Beskonačni štap – u čast Manetu”. Najnovije djelo na izložbi njegova je ovogodišnja instalacija “Mrtva priroda” s kockama šećera na tanjuru, nadahnuta bjelinama zidova pored nje izloženih crteža Pekarske ulice (Rešt). Na postavljanju izložbe sa svojim bivšim profesorom usko je surađivao arhitekt Nenad Fabijanić, autor postava, koji je istaknuo kako su, u dijalogu s Vaništinim djelom, likovnu izložbu postavili kao male prostorne senzacije.

vanista-msu-postav-foto-n gajdobranski 7

– Ova izložba je sama po sebi umjetnina te dobro prikazuje slojevitost umjetnikova rada, bogatstvo njegovih misli, osjećaja i ideja. – ocijenila je Snježana Pintarić, ravnateljica MSU. Ina Pouant iz Francuskog instituta rekla je da je Vaništa bio jedan od prvih hrvatskih umjetnika koje je otkrila došavši u Hrvatsku, a oduševile su je njegove čvrste veze s francuskim umjetnicima i francuski utjecaji o čemu se, ustvrdila je, u Francuskoj ne zna dovoljno. Izložen je i izbor iz njegove bogate korespodencije s kolegama umjetnicima, a u skladu s njegovom “vjerom u pisanu riječ” koju nije napustio i danas, Hrvatska je pošta objavila prigodnu poštansku dopisnicu nadahnutu njegovim konceptualnim radom “Izvolite prisustvovati”. Izložbu prati opsežna publikacija s ilustracijama i stručnim tekstovima, mnogi edukativni programi te projekcije četiri filma o Gorgoni i Vaništi. Oko devedeset posto radova su iz ateliera tog skoro devedesetogodišnjeg umjetnika, a ostalo su posuđeni radovi.

vanista-msu-postav-foto-n gajdobranski 12

U „Nacrtu jednog objašnjenja” iz 1961. Vaništa je zapisao: „Mislim da treba odmah reći da je Gorgona početak određen da bude bez razvoja i cilja.” Stavimo li znak jednakosti između Vanište, duhovnog oca Gorgone i grupe Gorgona, nećemo učiniti veliku pogrešku.

Mnoga druga pitanja pokušava raščlaniti izložba Josipa Vanište Ukidanje retrospektive. Izložba je to koja polazi od pretpostavke da je Vaništin opus u hrvatskoj povijesti umjetnosti i kritici uglavnom interpretiran kroz dva ključa, koja su se međusobno dokidala ili prešućivala. Na njegov se opus gledalo kroz prizmu umjetnikove radikalne gorgonske misli i prakse, ili se pak u središte stavljao autorov rafinirani slikarski opus, koji karakterizira suspregnuta gesta, minimalistički pristup i duboko poštivanje slikarske tradicije. Jedan od ciljeva izložbe jest pokazati da ta dva ključa otvaraju ista vrata, pripuštaju nas u isti tankoćutni svijet erudita i umjetnika.

„Dvojica Vanište” nisu ništa drugo do li kompleksni autor koji duboko promišlja svoju poziciju dok djeluje kao umjetnik, pisac, intelektualac i čovjek, supostojeći s onim drugim autorom koji post festum, ponekad i nekoliko desetljeća kasnije, tumači, integrira ili dezintegrira postojeće. Taj „drugi Vaništa” promatra „izvana” i „s distance” vlastiti opus, preuzevši ulogu kritičara, pisca, kustosa, urednika… Pritom se podjednako služi aparatom umjetnika i kritičara: dokumentaciju pretvara u umjetnički rad – baš kao što će to puno godina kasnije ustvrditi Boris Groys – a umjetnički rad dovodi u kontekst drugih umjetnosti i disciplina.

vanista-msu-postav-foto-n gajdobranski 9

Od najranijeg linoreza iz 1942., iz gimnazijskih klupa u Karlovcu, pa sve do nedavno „potpisanih” fotografskih instalacija pratimo Vaništin „nevidljivi crtež duha” kroz posljednjih sedamdeset godina. Izložba, međutim, nema retrospektivni ni reprezentacijski karakter. Dapače, ona ukida retrospektivu kao muzeološku kategoriju i konvenciju. Izložba nastoji komornošću i discipliniranošću korespondirati s duhom tog samozatajnog, asketskog umjetnika. Kroz desetak izložbenih segmenata – Rani crteži; Misli za mjesece; Ukidanje perspektive; Prijedlozi, projekti, korespondencija sa stranim umjetnicima; Pisma (Radoslava Putara i dr.) ; Gorgona; Kolektivna legitimacija; Sateliti ili adherenti Gorgone; Postgorgona; Polaganje; Filmovi; Dokumentacija života i djela drugih umjetnika i autora (Leo Junek, Milan Steiner, Stanko Lasić) ; Portreti umjetnika; Izvolite prisustvovati (dokumentacija o Vaništinim izložbama), provlači se zajednička nit bez obzira radi li se o crtežu, slici, zapisu, instalaciji ili pismu prijatelju. Eliptični izraz, svođenje na najbitnije, težnja k oskudnosti… upućuju na Vaništin temeljni postupak redukcije, izostavljanja, potrebe suočavanja s prazninom kao filozofskom kategorijom.

vanista-msu-postav-foto-n gajdobranski 11

Ova će izložba, i njezina prateća publikacija, svojevrsna „knjiga umjetnika”, nastojati predstaviti taj jedinstveni rukopis Josipa Vanište, crtača, slikara, pisca… Bljeskoviti uvidi, fragmentarnost, oštrina pogleda, fokusiranje jednog naizgled nebitnog detalja, podjednako su prisutni u crtežu, slici, literarnom zapisu ili kronici. Vaništa je minimalist i u svojoj memoaristici i u portretima i u crtežu krajolika. Izložba u Muzeju suvremene umjetnosti omogućit će da se svi ti segmenti po prvi put vide na istome mjestu, kao cjelina čija stabilnost može svakoga časa biti dovedena u pitanje i iznova složena. Izložba će približiti gledateljma ne samo djelo tog enigmatičnog umjetnika, čiji bi se utjecaj u našoj sredini mogao uspoređivati s onime Marcela Duchampa u svjetskim razmjerima, nego i kontekst – vrijeme i prostor u kojem je stvarao.

Tekst i foto: Nives Gajdobranski