Ono što je na početku izgledalo kao nadmudrivanje između zagrebačke uprave Milana Bandića i inspekcije Ministarstva financija Slavka Linića, u konačnici bi moglo rezultirati drastičnim izmjenama zakona o financiranju lokalne uprave i imati utjecaj na cijelu Hrvatsku
Ministarstvo financija je jučer pod prijetnjom ovrhe naložilo Zagrebu uplatu 337 milijuna kuna u državni proračun od novca za decentralizirane funkcije – zdravstvo, školstvo, vatrogastvo i socijalnu skrb. U gradskoj upravi su to odbili napraviti. Gradski pročelnik za financije Slavko Kojić je rekao da će rušiti zakon na Ustavnom sudu, a da ima velike izglede da u tome uspije, smatraju i u Udruzi gradova.
-Cijeli sustav financiranje lokalne uprave za decentralizirane funkcije je zreo za veliku reviziju već godinama. U Zagrebu imaju pravo kada se bune i vjerujem velike mogućnosti da dobiju slučaj. A to će onda imati velike posljedice na cijeli sustav financiranja. Problem postoji odavno, ali sada je eskalirao – kaže Dario Runtić, savjetnik u Udruzi gradova.
Od još 53 grada koji se financiraju kroz decentralizirane funkcije, sigurno je da Opatija ima isti problem. U Udruzi gradova smatraju sustav nepoštenim, a Zagreb je samo najdrastičniji primjer.
Uz navedenih 337 milijuna kuna, samo ove godine bi Zagreb trebao uplatiti u državni proračun još 162 milijuna kuna, što ne želi i ne smatra niti zakonitim niti smislenim. Iako je na čelu Udruge gradova SDP-ov riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, nisu se libili priznati da sustav nije dobar.
Rijetkim je ekonomistima i računovođama jasan sustav decentraliziranih funkcija. Zovu se decentralizirane jer je država odlučila jačim gradovima, ali i županijama prepustiti brigu za nešto što je inače državna ingerencija. Radi se od zdravstvu, osnovnom i srednjem školstvu, vatrogastvu. Ovlasti još nisu do kraja prepuštene.
Međutim, za ono što je država odlučila prepustiti, novac se mora davati iz poreza građana koji na tom području žive. Propisala je koliko se posto mora izdvojiti iz poreza, ali i koliko točno novca se minimalno mora uložiti. Također, gradovi uplaćuju i posebni dio poreza za pomoć ostalim gradovima koji su financijski slabiji, ali i županijama.
Apsurdi se mogu pokazati na jednom primjeru. Ako je za održavanje propisan minimalni standard od 100 kuna, a Gradu je po zakonu pripalo 120 kuna za održavanje bolnice, on mora uplatiti državi 20 kuna! I to bez obzira uložio on u održavanje bolnice i 140 kuna ili viši iznos. S druge strane, ako grad ne može prikupiti niti minimalnih 100 kuna iz poreza, to mu se nadoknađuje iz pomoći ostalih gradova.
Cijeli problem sa Zagrebom je nastao jer su postoci koji pripadaju gradovima ostali nepromijenjeni, a posebnom uredbom se iz godine u godine smanjuje minimalni iznos ulaganja. I tu nastaje razlika.
Kada uzmemo i konkretne brojke iz zakona i ovogodišnjeg proračuna Zagreba, to se jasno vidi. Milan Bandić od poreza na dohodak Zagrepčana prikuplja ove godine 4,264 milijarde kuna. Od toga, 72,5 posto ili nešto više od tri milijarde može trošiti kako želi. Dodatnih 660 milijuna kuna ili 15,5 posto odlazi za pomoć ostalim gradovima i županijama. Ali 12,5 posto je namijenjeno za decentralizirane funkcije. To bi trebalo iznositi 511 milijuna kuna.
Međutim, Vlada propisuje da je minimalni standard za decentralizirane funkcije 349 milijuna kuna. Razliku između 511 i 349 milijuna, Vlada želi u državni proračun! Bez obzira što je Zagreb uložio u zdravstvo, školstvo, vatrogastvo i socijalnu skrb znatno više od 511 milijuna kuna.
Dakle, dva su problema. Nalogom povrata se krši odredba da Zagrebu pripada 12,5 posto od poreza na dohodak. Drugi je da bi Zagrepčani uz 660 milijuna koju daju za pomoć ostalima, trebali dati još 162 milijuna pomoći državi. Bez obzira što tih 162 milijuna kuna nije potrošeno na Bandićeve fontane i slično, nego baš za svrhu i koju je namijenjen.
O ovom problemu se potiho raspravljalo i proteklih godina, ali kriza ga je očito izvukla na površinu. Vlada će morati nešto učiniti sa nepoštenim sustavom, a Ustavna tužba joj može biti samo poticaj.
Foto: Index
