Svaka nacija mora imati svoju simboliku i mitove jer bez njih nema održanja nacije. Oni služe da na pojednostavljen način na simboličkoj ravni povežu članove zajednice koja sebe smatra nacijom

Piše: Zvonimir Despot
Da u njima vidi uzore zbog kojih se vrijedi boriti. Zajednički mitovi i simboli preduvjet su međusobne empatije, stvaranja zajedničke svijesti i sustava vrijednosti. Ili kako je to rekao Norman Davis, jedan od vodećih modernih istraživača nacionalnog pitanja: „Svatko treba mitove. Pojedinac treba mit. Nacije trebaju mitove. Mitovi su setovi pojednostavljenih vjerovanja, koji mogu ali i ne moraju biti blizu stvarnosti, ali koji nam daju osjećaj o našim korijenima, našem identitetu i našim ciljevima“.
Tako misli i piše zadarski povjesničar dr. sc. Ante Bralić, domaćin današnjeg znanstvenog skupa na Sveučilištu u Zadru na temu “Franjo Tuđman i stvaranje suvremene hrvatske države”. Jer danas je obljetnica smrti prvog hrvatskog predsjednika. I kako vrijeme prolazi, pomalo se stvara konsenzus oko Tuđmana i njegove uloge u hrvatskoj povijesti i politici. Da je tome tako, svjedoči i pismo potpore koje je zadarskom skupu poslao sadašnji predsjednik Ivo Josipović, u kojemu je napisao: “Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman nedvojbeno pripada najvažnijim osobama hrvatske povijesti. Kao državnik i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske te u njezinoj međunarodnoj afirmaciji. Zbog svega toga njegovo djelo čvrsto je ugrađeno u povijesno sjećanje hrvatskog naroda. Zadaća je povijesne znanosti objektivno osvijetliti i vrednovati njegov politički i državnički profil, čemu će, uvjeren sam, ovaj skup referatima i raspravama dati važan doprinos.”
Kako se čini, iz dana u dan svojim javnim istupima, prvo oko oslobođenih generala, pa prema Srbiji, a sada i prema Tuđmanu, Josipović, uz sve svoje slabosti, javno pokušava ne dijeliti hrvatski korpus. Takav trud kod njega posebice je postao vidljiv nakon njegova velikog gafa kad je išao na proslavu u Srb i kad je bio suočen s i te kako argumentiranim kritikama. Štoviše, Josipović, uvjetno rečeno, danas pohvalno piše o Tuđmanu. U daljnjem nedijeljenju hrvatskog korpusa valja ga svakako podržati! Jer smo previše desetljećima i stoljećima bili podijeljeni.
Takvo okružje preduvjet je i da hrvatsko društvo postigne što širi konsenzus o suvremenoj hrvatskoj povijesti. Tuđman će pak s vremenom postati “otac utemeljitelj”, kako je to primjerice kod Amerikanaca. Jer takvi su zajednički simboli potrebni Hrvatima zbog zdravlja vlastite nacije.
Istina, ima onih kojima to nije drago, koji vide da njihova politika gubi, jer je bila promašena, politika koja je bila suprotna nacionalnim interesima… Glavni protivnik stvaranja konsenzusa oko Tuđmana i suvremene povijesti i danas je bivši šef države Stjepan Mesić koji nikako ne može prihvatiti nove okolnosti i činjenicu da je propala njegova politika detuđmanizacije kojoj se priklonio i Ivo Sanader, a pečat na propast dala je presuda generalima u Haagu. Zato Mesić u javnost pušta “informacije” o Vojvodini, generalima… I svojim istupima širi mržnju, razdor, izaziva daljnje podjele, bijes ljudi… Njegov stav da umirovljeni hrvatski generali nisu smjeli biti primljeni na Pantovčaku nema veze s razumnim rasuđivanjem. Jer ako bi išli tom logikom, zašto onda Mesić kao umirovljenik cijelu naciju i dalje tlači svojim izljevima bijesa i mržnje, zašto i dalje radi na teret državnog proračuna, zašto nas sve skupa ne ostavi na miru? On kao bivši vrhovni vojni zapovjednik morao bi znati da generali ostaju generali i nakon umirovljenja, i da svaki časnik i u mirovini ima pravo nositi svoju uniformu. Pa to mu je čast i ponos! Posebice pobjednicima u ratu!
No Mesić ne može podnijeti što je u sjeni i mrtvog Tuđmana. Kompleksi su jači. Ali badava. Jer Mesiću i Sanaderu samo ostaje sram zbog politike koju su vodili.
Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
Izvor: Vecernji.hr