Trideseta godišnjica smrti Bernarda Vukasa Bajde, po mnogima najboljeg nogometaša Hajduka svih vremena, obilježena je u poslijepodnevnim satima u sjedištu splitskog kluba na Poljudu memorijalnim skupom i polaganjem vijenca na Vukasov spomenik pred stadionom
Na komerativnom skupu u kino-dvorani stadiona, obraćajući se nazočnima predsjednik Uprave Hajduka Marin Brbić je istaknuo kako je Vukas Hajdukova legenda.
Ovo je trenutak da se podsjetimo na Vukasov nemjerljiv doprinos i da se zna da čuvamo uspomenu na njega, rekao je Brbić posebno zahvalivši splitskoj udruzi Vrutak koja je i potaknula obilježavanje 30. godišnjice smrti Bernarda Vukasa.
Bivši trener Hajduka Stanko Poklepović, koji je i osobno poznavao i prijateljevao sa Vukasom, istaknuo je kako Vukas nije driblao nogama, nego tijelom.
Poklepović je Vukasa usporedio s trenutačno najboljim svjetskim igračem, Argentincem Lionelom Messijem rekavši kako je trebalo proći 60 godina da se pojavi netko kao Vukas, a to je Messi.
U crkvi Svetog Ante na Poljudu služena i misa zadušnica za Vukasa, a jučer je izaslanstvo Hajduka predvođeno predsjednikom Uprave Marinom Brbićem na zagrebačkom groblju Mirogoj položilo vijenac na Vukasov grob.
Na njegovom grobu na Miroguju izaslanstvo Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) danas je položilo vijenac.
U HNS-ovoj delegaciji bili su Zorislav Srebrić, Vladimir Iveta, Ivo Šušak i Martin Novoselac, koji su s Bajdinimsinom Zdeslavom Vukasom na njegov grob položila prigodan vijenac.
Bernard Vukas je rođen 1. svibnja 1927. godine u Zagrebu a umro je 4. travnja 1983. također u Zagrebu. Od 1948. do 1957. godine bio je igrač Hajduka, a u dresu tog kluba odigrao je 615 utakmica i postigao 300 golova. S Hajdukom je osvojio tri naslova prvaka tadašnje Jugoslavije, a 1955. godine je sa 20 postignutih zgoditaka bio najbolji strijelac tadašnjeg nogometnog prvenstva.
Za reprezentaciju Jugoslavije Vukas je nastupio 59 puta i postigao 23 pogotka. Nositelj je dviju srebrnih olimpijskih medalja koje je osvojio 1948. u Londonu i 1952. u Helsinkiju. Natupio je na dva svijetska prvenstva, 1950. u Brazilu i 1954. u Švicarskoj.
Vukas je jednom nastupio i za reprezentaciju Fife, 1953. godine protiv Engleske, a jednom je nastupio i za reprezentaciju Europe, 1955. godine u utakmici protiv reprezentacije Velike Britanije u kojoj je reprezentacija Europe pobjedila rezultatom 4:1, a Vukas je postigao tri zgoditka.
U anketi Večernjeg lista Vukas je proglašen najboljim hrvatskim sportašem 20. stoljeća, a Hrvatski nogometni savez ga je 2000. godine proglasio najboljim hrvatskim nogometašem 20. stoljeća.
Vukas je posmrtno 2005. godine dobio posebno Fifino odličje pod nazivom “Stoljetni red časti”, a od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog sporta.
Izvor: HRT
