Tragom dopisa iz DHK: Pjesme komiškoga pjesnika osvajaju svijet

 

 

Vinko Kalinić i na španjolskom

 
Ima neka tajna veza koja povezuje kontinente i srca ljudi. A kad je veza iskrena i prava, onda ni jezici nisu prepreka da se ljudi razume, i to na jeziku koji je duša svih jezika – jeziku poezije. Što to veže malu Komižu, hrvatsku metropolu – Zagreb, španjolsku metropolu – Madrid, i metropolu daleke južnoameričke prijestolnice – Santiago de Chile?
 
Pjesnici, naravno. I to ne bilo kakvi. 
 
Najmlađi čileanski akademik i pjesnik hrvatskih korijena Andrés Morales, ugledni španjolski pjesnik i antologičar Fernando Sabido Sánchez, sveučilišna profesorica i vodeća hrvatska hispanistica Željka Lovrenčić, te komiški pjesnik i urednik portala Moj otok Vis Vinko Kalinić, razvili su vrlo živahnu pjesničku suradnju, u kojoj poezija između dva jezika, hrvatskog i španjolskog, cirkulira poput žive žile kucavice.
Akademik Andrés Morales već godinama sustavno radi na promicanju hrvatske kulture i književnosti u Južnoj Americi. Upravo njegovim zalaganjem i upornošću, latinoamerikanci su imali priliku čuti i upoznati brojne hrvatske pisce te se susresti, kako s klasičnom tako i suvremenom hrvatskom književnošću.
Poziv za sudjelovanje na VI. Međunarodnom festivalu poezije, održanom u listopadu prošle godine u Santiagu, kao izabrani predstavnik iz Hrvatske dobio je i pjesnik Vinko Kalinić, no kako nažalost hrvatske institucije nemaju mnogo sluha za kulturu, pogotovo onu koja promovira Hrvatsku u svijetu, to gostovanje je ostalo neostvareno. Što opet nikako ne znači da za takva i slična gostovanja neće biti još prigoda i prilika.
Naprotiv, u rujnu prošle godine, u organizaciji Društva hrvatskih književnika, akademik Morales je boravio u Zagrebu, kada su promovirane i dvije zbirke pjesama u nakladi istog društva. Riječ je o dvojezičnim zbirakama izabrane poezije, na hrvatskom i španjolskom jeziku, pjesnika Moralesa i njegove majke Višnje Roje Mihonić, također čileanske pjesnikinje s hrvatskim korijenima.
Uz akademika Moralesa, jedan od važnih promotora hrvatske poezije u svijetu španjolskog govornog područja je i španjolski pjesnik i antologičar Fernando Sabido Sánchez. U svojim antologijama on je također uvrstio niz hrvatskih pjesnika prevedenih na španjolski jezik.
No, možda najvažnija osoba, kojoj i pripadaju najviše zasluge za prevođenje hrvatske književnosti na španjolski jezik, kao i obrnuto – s španjolskog na hrvatski, jest sveučilišna profesorica i prevoditeljica Željka Lovrenčić, a koja je gotovo čitav svoj radni vijek posvetila ovoj hrvatsko-španjolskoj ljubavi. Ona ne samo da je proputovala Španjolsku, Boliviju, Ekvador, Argentinu, Urugvaj, Dominikansku Republiku, Kubu i druge zemlje španjolskoga govornoga izričaja, te u nekima i radila kao predavač na Sveučilištima, već je objavila obiman niz znanstvenih i literarnih radova vezanih uz ove dvije književnosti i kulture. Prošle godine iz tiska joj je izišla knjiga "Književni prikazi i drugi zapisi", u kojoj se bavi istom tematikom, a već za nekoliko dana ponovno se sprema na put, naravno, u Južnu Ameriku.

Pjesnik Vinko Kalinić svojom pak poezijom privlači pažnju na svim kontinentima. Uz kompletan pjesnički opus koji mu je preveden na engleski, a dio i na više drugih svjetskih jezika, svojim poetskim glasom Kalinić osvaja i urednike i publiku. Tako je u francuskom Le Postu, prestižnom portalu na kojemu je ugledni francuski pjesnik i antologičar Marc Galan kroz serijal Poètes d’Europe (Pjesnici Europe) predstavio po jednog izabranog pjesnika iz čitave Eurupe, od svih suvremenih europskih pjesnika postigao najveću čitanost.
Zahvaljujući prijevodu Željke Lovrenčić, od sada je komiškog pjesnika moguće čitati i na španjolskom jeziku. Dakako, akademik Andrés Morales, kao i španjolski antologičar Fernando Sabido Sánchez, rukovet Kalinićevih pjesama istovremeno su objavili i u Čileu i u Španjolskoj.

Iz knjige koja uskoro izlazi

Claro llamado selvático

Čisti zov divljine
(Un manojo de poemas / Rukovet pjesama)
 
Traducción / Prijevod:
Željka Lovrenčić
Elsa María Salas
Centar za medijsku kulturu
albatros
Komiža, 2012.

 

Vinko Kalinić

Pjesniku, koji se ipak vratio

U spomen Vinku Nikoliću

Dok rasplećem tvoju sijedu kosu
i dječjim rukama prebirem po sjenama na tvome licu
koje zrači nekom osebujnom zgasnulom nježnošću
– nježnošću blagom kano smiraj dana poslije oluje –
preda mnom se razlistavaju daljine

iz tvojih pjesama vadim riječi
rastvaram ih kao mendule
otvaram kao pakete koje si
i ne znajući
poslao na moju adresu

(tko bi znao kojim povodom
tko bi znao kojim razlogom?)

u njima pronalazim
ulice kojima nikada nisam prolazio
gradove koje nikada nisam vidio
zemlje u kojima nikada nisam bio

i u svemu opipkujem isto
raskoljeno pjesnikovo srce
Šibenik
plač vječnog djeteta
kojemu nisu dali odrasti

i cvijeće u cvjetaru

sitnu bijelu murtelicu
od koje tako rado
pletem vijenac

ove

posve sjetne
i uzaludne
pjesme
 
 

POGOVOR

Alfredo Pérez Alencart: Evo nam Vinka Kalinića
Pronosi se glas i putuju želje jednoga hrvatskoga pjesnika koji nema puno godina, ali ima mnogo iskustva u priopćavanju ljubavnih čari i otkrivanju tajni koje, nažalost, odavno obavijaju intimu i seksualnost ljudskoga bića. Nižu se poljupci i bitke koje Vinko Kalinić (Split, 1974.) pokreće ne samo zbog poezije nego i u korist ljudskih prava onih koji pate zbog diskriminacije.
On voli iako znade da je ljubav prolazna jer traje samo tren. Zna i da se ljubav daje, da ne znači posjedovanje. Kad je želiš uhvatiti, planira bijeg. Kalinić ovako kaže: prošla si,/kao što vjetrovi dolaze/i prolaze,/pa opet se vraćaju/ne znajući/ni kako se zovu…“ Ton njegovih pjesama je ispovjedan, a uglavnom se govori o svakodnevnici. Pjesnik piše poetski životopis osjećaja, ljubavne veze, sklonosti, nostalgije. Na nov, suvremen način (čak se i na njegovome Facebooku pojavljuje jedna njegova pjesma) obrađuje teme koje su stare koliko i čovječanstvo.

Upoznajmo nešto od ovoga hrvatskoga pjeva koji prelazi mora poput ptice iz pjesnikove pjesme. Prošle je godine bio u Čileu i sudjelovao na jednome međunarodnome pjesničkome susretu. Sada, zahvaljujući vrijednome prevodilačkome radu hispanistice Željke Lovrenčić, njegov opus postaje poznat širom svijeta španjolskoga govornoga izričaja.

Ovdje donosim jednu lijepu pjesmu naslovljenu Eto kako te volim u kojoj govori o predanoj ljubavi:

Eto, kako te volim: kao ptice/koje kreću na put preko oceana/ne računajući na vrijeme i daljinu/ni koliko im snage treba/za premostiti pučinu,/ne hajući za kiše, oluje i bijes vjetrova/ni gdje će spavati, ni što će jesti/niti hoće li žive dočekati zoru/eto, zašto te volim: u meni jer budiš/ono neizrecivo, i jače od života/što i njih goni da se k nebu vinu/više od svega žudeći tek toplinu/bez pameti, bez računa, bez pokrića/kao jedna, krene ih cijela četa/ samo rašire krila i polete u prazninu/zanosno, kao i ja u tvoje oči/tek gluhu plavet gledajući/i lete tako, vjerujući/da će stići/sve do na kraj/svijeta.“
Pozdrav iz Španjolske.

El Adelanto de Salamanca
Utorak, 3. travnja 2012.

Prijevod: Željka Lovrenčić

Zabilješka na blogu http://www.vis-kut.blogspot.com/


subota, travanj 21, 2012  

Krajem prošle godine zbirka pjesama Vinka Kalinića, "Gospa od juga", bila je premijerno predstavljena u Komiži, a sinoć (petak, 20.4.2012.) je to učinjeno i u Visu, u sklopu programa obilježavanja Dana grada. Bio je to događaj koji je protekao tečno, u toplom druženju stihova i glazbe, u ispreplitanju kreativnih izričaja oplemenjenih
pozitivnom energijom ljudi bliskih umjetnosti riječi i glazbe. 
Kad su među izvođačima osnovci iz nižih razreda na trubi i flauti, veterani klapske pjesme (klapa Koluna), Nila s violinom uz Maretu, kad Stipe zapjeva, Siniši od uzbuđenja pukne glas… onda treba biti žao onima koji su događaj propustili. Vinko i Mareta, u sinergiji medija kojim se koriste, jamstvo su dobre poetsko-glazbene večeri. Tako se i dogodi da netko iz Marete "izvan scenarija" počne prebirati po žicama uz Vinkovo govorenje stihova.
Knjiga? Sjajna. Prepoznata, prevođena… Čak i u ovom vremenu nenaklonjenom poeziji i knjizi uopće.

Foto/video/tekst: Nikola Kežić



Kalinić s kolegama Rokijem i Brajčićem na viškoj promociji

Hrvatska poezija iz knjige  "El roce de la mariposa" daleko se čuje


Na čileanskom radiju pjesme Machieda, Kalinića, Kačića i drugih
Da sada na kraju čitateljima objasnimo kako smo došli do viškoga, tj komiškoga pjesnika Vunka Kalinića. Išli smo, a poznavajući nejgvo opus, tragom dopisa pristigloga iz DHK. Dakle, iz DHK su urednicima kulture u hrvatskim medijima poslali sljedeću obavijest o predstavljanju hrvatske poezija u eteru čileanskoga radija:

Knjiga  "El roce de la mariposa", izbor iz poezije 25-tero hrvatskih pjesnika koji je sačinila i na španjolski prevela Željka Lovrenčić (Biblioteka Most/The Bridge, 2010.), bit će predstavljena u emisiji Poesía en le aire (Poezija u eteru) koja se emitira na radiju vodećega Čileanskoga sveučilišta Universidad de Chile. O njoj će govoriti sveučilišni profesor, pjesnik i akademik Andrés Morales Milohnic u ciklusu predstavljanja poetskih izbora iz Hrvatske, Čilea, Argentine, Kostarike, Koreje i Meksika. Obavijest o tome razaslana je mnoštvu uglednih pojedinaca i značajnih institucija u Čileu i izvan njega (poput čileanske Akademije, Društva čileanskih književnika ili književnih časopisa u Čileu, Argentini, Španjolskoj, Kolumbiji i Meksiku). Morales Milohnic na svojoj web stranici redovito objavljuje vijesti iz Hrvatske i prijevode naše poezije (nedavno je objavio pjesme Mladena Machieda te one mladoga viškoga pjesnika Vinka Kalinića). Poezija spomenutih autora može se pročitati i na portalu Udruge čileanskih književnika – Letras de Chile.

Izbor iz "El roce de la mariposa" zainteresirao je i Španjolce – kanarski pjesnik Martín Fumero u svojoj je kulturnoj rubrici "Ventana Literaria" koju objavljuje u listu "El Día", nakon prikaza poezije Irene Vrkljan objavio i onaj o poeziji Delimira Rešickoga. Njega je posebno istaknuo i španjolsko-peruanski pjesnik Alfredo Pérez Alencart koji je nedavno u listu "El Adelanto" pisao o dvojici hrvatskih autora – Vinku Kaliniću i Hrvoju Kačiću, odnosno o španjolskome izdanju njegove knjige "U službi domovine" (Zagreb, 2009., uredili Vlado Šakić i Željka Lovrenčić). Pérez Alencart, između ostaloga, kaže da je ta Kačićeva knjiga dobila istaknuto mjesto u knjižnici Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Salamanci gdje je zaposlen.

Paragvajski pjesnik i dobitnik Nacionalne nagrade Jacobo Rauskin je iz "El roce de la mariposa" izdvojio poeziju Branka Bošnjaka. Knjigu vrlo zanimljivom smatra i predsjednica Svjetske organizacije književnika i umjetnika Teresinka Pereira.

Za svojega nedavnoga boravka u Argentini, sastavljačica i prevoditeljica knjige  darovala je nekoliko primjeraka pripadnicima naše zajednice u Córdobi kako bi se upoznali s kulturnom djelatnosti u domovini. Uz ovaj poetski izbor predstavila im je i časopise "Most/"The Bridge", "Književna Rijeka", "Forum" i list "Vijenac".
 

 

Ostat ćeš uvijek moja

I sunce ovo što se tebi klanja
utonut će u ocean svojih sanja,
u duboku plavet, u beskrajno more.

I vratit će se opet svečano i novo,
i nekom drugom darovano.

A kako ne bi oči moje, što gore
i razliveno plešu pred licem tvojim
kao sjene na zidu u agoniji svijeća?

Ima li nešto tužnije i ganutljivo do boli
od zabranjenih želja?

Ipak, jer si veća od neba
i od svega što mojoj duši treba,
reći ću ti samo: rasti! rasti!
– Budi sretna bez ostatka!

I neka je u meni sve pusto
i žalosnije od uvenulog cvijeća,
ako i nema glasa
još zvoni jeka
srca razbijena:
ostat ćeš uvijek moja
na dnu duše makar kao sjena.

Jednom ćeš se sjećat –
na nekom trošnom stolu
punom zaboravljenih stvari,
kao i uvijek, nježne i pune svjetla,
razigrano pružat će se tvoje ruke.

Nasuprot, i ja ću stajati,
u tvojoj sjeni.

Prepoznat ćeš me u nekoj davno,
ali nikad do kraja,
rastopljenoj mrlji od voska.

U jednom trenu bit ćeš opet
najljepša koja zemljom hoda.
Neomeđiva. I sva
kao kiša kad se roska.

Iznenada, iz luke
ili tko zna otkud,
dolelujat će miris proljeća.

I tad, u uzdahu tvom bit će me više

nego što me ikad igdje bilo.

– Eh, da!

Gorila je jednom i ova svijeća…

U onom pečalnom gradu

gdje je Artemida svijetu okrenula glavu

06. rujna 2010. 
 

Pripremila: Nives Gajdobranski

Akademija-Art