Tradicionalna skupna likovna izložba “Likovna kolonija Rovinj”

"Likovna kolonija Rovinj" osnovana je početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, s ciljem okupljanja likovnih umjetnika u Rovinju, organiziranja i održavanja izložbi, likovnih skupova i sličnih manifestacija.

Tako davno postavljeni cilj rezultirao je osnivanjem Zavičajnog muzeja 1954. godine, a i danas predstavlja njegovu najznačajniju djelatnost. Više od pola stoljeća uzajamno djeluju Likovna kolonija Rovinj i Muzej. Razvijao se je Zavičajni muzej grada Rovinja, a Likovna je kolonija postajala sve brojnija te opće prihvaćen godišnji događaj u gradu.

Iako je rovinjska Likovna kolonija danas, tek skupna likovna izložba, ona po kvaliteti i broju izlagača nadmašuje u početku zacrtane ciljeve. Suvremena likovna umjetnost u gradu je intenzivno prisutna i kroz tu godišnju skupnu izložbu dolazi posebno do izražaja.

Vrata Zavičajnog muzeja grada Rovinja, organiziranjem i postavljanjem tradicionalne izložbe Likovne kolonije, uvijek su bila širom otvorena. Ovogodišnja izložba svoju otvorenost i neposrednost potvrđuje brojnošću i profilom samih izlagača kao i njihovim odazivom. Prateći kronologiju i imena sudionika izložbi uočava se kontinuirani prirast mladih umjetnika.

Popis sudionika abecednim redom: Dubravko Adamović; Zdenka Balić; Simone Beck; Tea Bičić; Jasna Bogdanović; Ðanino Božić; Marčelo Brajnović; Petar Brajnović; Egidio Budicin; Maria Ćurčić; Hamo Čavrk; Matija Debeljuh; Danilo Dučak; Silvija Ðolonga; Vida Ðuran; Jan Ejsymontt; Vladimir Frelih; Danko Friščić; Virgilio Giuricin; Predrag Goll; Živko Haramija; Zvjezdana Hegedušić Brajnović; Martina Herak; Nina Horvat; Josip – Pino Ivančić; Ðorđe Jandrić; Fulvio Juričić; Jadranka Kalenić; Janko Katić; Elvis Kmet; Branko Kolarić; Denis Krašković; Andrej Kurtin; Lada Luketić; Ivica Malčić; Milan Marin; Željko Marović; Vlado Martek; Bruno Mascarelli; Davor Mezak; Zdravko Milić; Gualtiero Mocenni; Marijan Molnar; Luka Nreka; Ivan Obrovac; Gloria Oreb; Marina Orlić; Robert Pauletta; Tereza Pavlović; Ana Petrović; Vanja Popek; Davor Rapaić; Tanja Ravlić Čelić; Nikola Ražov; Vilma Reljić; Antonio Rubbi; Hanibal Salvaro; Melita Sorola Staničić; Melita Sorola Staničić; Izabela Peculić Stančić; Silvija Ðolonga; Vjekoslava Sošić; Lana Stojićević; Damir Stojnić; Radovan Rajko Svilar; Jasna Šikanja; Sanja Švrljuga; Dalibor Talajić; Bernard Teklić; Dražen Trogrlić; Anselmo Tumpić; Vanja Tumpić; Ljiljana Vlačić; Matilda Zanini; Anabel Zanze; Jakov Žaper

Kada spominjemo skupnu izložbu mora se imati na umu da je to izložba puna kontrasta, polemike, više ili manje zadovoljnih i nezadovoljnih, kako sudionika tako i organizatora. Svakako treba težiti boljitku, čak savršenstvu, ali nikako jednoobraznosti i isključivosti. Stoga, skupna izložba koja nema koncepciju odabira nekih izričaja današnje umjetnosti, gdje se ne daje prednost jednom pravcu a pritom potiskuju drugi, gdje se ne preferiraju samo određeni umjetnici predstavlja najcjelovitiji prikaz trenutnog stanja suvrmene likovne scene. Ipak, nije moguće pružiti potpun i cjeloviti prikaz, prvenstveno jer se nisu svi odazvali pozivu i nisu zastupljeni. Neki umjetnici apstiniraju jer nisu uspjeli pripremiti radove koji će ih zadovoljavajuće predstavljati. Drugi nisu imali vremena i radova, jer su zauzeti istovremenim, ranije planiranim, obvezama. Neki pak, apstiniraju jer smatraju da su isključivo Oni pravi prezenti suvremene likovne scene a svojim nesudjelovanjem podižu vlastiti ego! Mogu se tako u nedogled nabrajati razlozi. Činjenica je da su svi ti spomenuti i mnogi nespomenuti razlozi uzrokom dobrih ili loših godina rovinjske Likovne kolonije a naročito su razlogom glavobolja organizatora, koji nastoje držati svima otvorena vrata i istovremeno sačuvati kvalitetu, barem u većem djelu.

Što bi značilo za jednu tradicionalnu skupnu likovnu izložbu koncepcija odabira? Bi li to značilo pozitivnu promjenu, ili bi to bio početak prevladavanja nekolicine umjetnika i njihove umjetnosti nad ostalima? Zatiranje ili osvajanje likovnog prostora samo za neke? One najbolje? Je li bi to tada značilo da su najbolji samo oni najjači, po tko zna kojoj osnovi? Bez obzira, umjetnost je podložna promjenama i te su promjene prisutne i najočitije upravo na ovako "otvorenoj" koncepciji postava Likovne kolonije Rovinj. Promjene su neminovne, upravo stoga što umjetnici osjećaju i doživljavaju stvarnost, koju na svoj način preslikavaju, na posebno senzibiliziran način. Ne smije se pritom, smetnuti s uma da često uzrok promjenama leži i u povlađivanju trendu, modi. Razlog najglasnije kritike ovakve koncepcije skupne izložbe Likovne kolonije Rovinj, odnosno njene otvorenosti, nalazi se baš u toj činjenci. Najveći su kritičari baš oni umjetnici koji svoju umjetnost osuvremenjuju prema trenutnim preferencijama povjesničara umjetnosti, a ovi (povjesničari umjetnosti) su opet učinili istu stvar prema stanju i ponudi suvremene svjetske umjetničke burze. Ti umjetnici su na taj način svoju umjetnost globalizirali! Isti otpor pružaju i oni koji nisu uspjeli prepoznati, shvatiti i izvršiti promjenu. Oni koji su ostali zarobljeni tradicijom!

Jasno je da pravih umjetnika, onih najboljih, ima jako malo. Onih koji ne podilaze modi i dopadljivosti nekim kritičarima i povjesničarima umjetnosti. Oni koji nisu globalizirali svoje stvaralaštvo, već su ostali posebni, drugačiji, jer su umjetnici. I upravo ti najbolji su oni najskromniji. Oni kojima ne smeta otvorena koncepcija jedne tradicionalne skupne izložbe kao što je Likovna kolonija Rovinj. Dapače, pokazati svoj umjetnički rad na takvoj izložbi, koja ima dugogodišnju tradiciju više od pola stoljeća, njima je zadovoljstvo i čast. Nama organizatorima, isto tako, zadovoljstvo je i čast surađivati s njima i uz njihovu pomoć priređivati upravo ovakvu, otvorenu, skupnu likovnu izložbu, tradicionalnu Likovnu koloniju Rovinj.

Akademija-Art.hr
28.07.2011.