Josip Fijucek, Milan Ilić, Jasna Ivančica Dilica
Galerija SUNCE (URIHO), Avenija Marina Držića 1, Zagreb
Izložba članova Hrvatskog likovnog društva
ČOVJEK ČOVJEKU…
od 05. srpnja (u 19.00 sati) do 14. 09. 2012. godine
ČOVJEK ČOVJEKU…
Piše: Milan Ilić. prof.
Ili što je uopće – čovjek?
Potražio sam odgovore u mislima i izrekama poznatih:
Koliko različitih i suprotstavljenih stavova i mišljenja.
Potražio sam zato odgovor na predmetima koje su dodirnule ruke slikara i kipara, članova Hrvatskog likovnog društva, koji su dali svoja osobna viđenja na temu : čovjek čovjeku.
Tražeći čovjeka (možda i smisao njegova postojanja) u Bogu, nastao je zanimljiv, litografskom kredom na papiru nacrtan Prvi Rubine Abramović, a za razliku od tog strogog i monokromnog lica, Vera Šaf nam toplim koloritom nudi nježno, profinjeno lice Isusa na Veronikinom rupcu.
Za dio slikara, portret je ono što odaje čovjekovu suštinu, njegov duhovni svijet i raspoloženje koji se ogleda na licu. Potvrđuje to i tušem jednostavno ali efektno crtana Sjeta Franje Kovačića, veselo i bezbrižno, uljem slikano lice Alise Božene Havlik, ili ekspresivno, snažnim (pomalo nervoznim) potezima akrilom slikani Autoportret Ljubice Zuccon. Vlastimir Lončar je suspregnutim koloritom vrlo uspješno realizirao portret uvijek smirenog i staloženog Joška, a Snježana Filipčić je ponešto prenaglašenom i istaknutom bradom dala svom Božidaru odlučnost i nepopustljivost. Kao da se boji izaći na svjetlo, neki „nepoznati“ skrio se U sjeni Zdenke Kobašlić, a dva autora su se „poigrala“ predlošcima pokretača moderne i ponudili: Saša Manev Portret (kao homage Cezaneu), a Vladimir Njunjić I Adam uze jabuku (Picassou). Portret novog života (kao homage čovjekovom rođenju)zapravo je koloristička apstrakcija Gordane Karlović.
Čovjek je i tijelo u prostoru, pa Vjera Stančić svoju Ženu stavlja u središte kozmosa, kontrastirajući uspješno „crnilo svemira“ s prozračnom bjelinom ženskog lika.
Nago ležeće žensko tijelo u maniri poetskog realizma nudi Nikola Grozdanovski – Kole u akvarelu Kupačica, a Nevenka Dragičević kombiniranom tehnikom gradi Akt s namjerno prenaglašenim formama, naročito u prvom planu. Juraj Jonke postiže izvanredan lirski ugođaj u uljem rađenoj Jutarnjoj toaleti, a određenu otmjenost u stavu i izvedbi postiže Nataša Rašović u kombiniranom tehnikom slikanom Aktu, dok se Antonija Cesarec opredjeljuje za jednostavni, ali fino akrilom izvedeni crtež ženske Silhuete.
Čovjek i druženje, prijateljstvo i obitelj, tema je koja je privukla više autora. Neki slučajni susret na cesti Ljudmila Hakman pretvara flomasterom u crtež dvije siluete u Razgovoru. S leđa „ulovljene“ dvije figure pod zajedničkim kišobranom riješene su tehnikom kolaža u Šetnji po kiši Marije Ćorić. Lirsku notu i intimnost ugođaja postiže Marija Hohoš Novaković laviranim tušem u Zagrljaju, kao i Mirajana Zvonar Padjen toplim crvenilom akrila u slici Tata i ja. U slikanju obitelji uočavamo dva različita pristupa. Baka s dva unuka koja je obgrlila čini jednu cjelinu i postavljena je u središte slike Obitelj Mirjane Dolenčić, dok je Obitelj Jelene Pavković slikana kao tri međusobno nepovezana lika, smještena svaki u svoju „nišu“. U svojoj već prepoznatljivoj maniri koloristički svijetle i prozračne pozadine odvija se veseli susret Prijateljica Ines Fabijanić, dok četiri lika skladno koračaju užarenom Pustinjom Gordane Vukorepe.
Čovjek i glazba kao hobi ili zanimanje – tema koja je također našla svoje interprete. Paganini Marijana Tišljara – Matiša izrazito je tamna slika s licem virtuoza koje podsjeća na isposnika, ili doista „đavolovog učenika“ kako su ga znali nazivati. Za razliku od njega Pako Vere Huber je smireni i toplim bojama slikani gitarist, dok je čelistica Afrodita Gordane Stanković prava koloristička „eksplozija“ razbarušena cijelom plohom slike.
Roker Bare dobio je vrlo efektnu sliku u Tamnim bojama Mihaele Tomić, koja i koloristički u potpunosti odgovara naslovu.
A estradnu scenu popunio je i geometrizirani Klaun Ane Cerovski, slikan jarkim i agresivnim koloritom.
Ne manje zanimljive su i ponuđene skulpture.
Slijedeći Hobbesovu misao – Čovjek čovjeku vuk (homo homini lupus) – Slavko Blažičko je u terakoti stvorio osmonogo čudovište (možda kao pandan rimske Vučice).
Kušnja Jasne Dular je izvanredno senzualno i erotikom nabijeno djelo urađeno kaširanim papirom, a podsjeća gotovo na scensku baletnu izvedbu.
Uvijek duhovita i domišljata Andreja Krušelj s odgovarajućom dozom ironije govori o jednoličnosti svakidašnjice koja se u glinamolu pretvorila u skulptorsko rješenje pod nazivom – Jedi…radi…jedi…radi.
Konačni odgovor na pitanje – što je čovjek? Ili što je čovjek čovjeku? – nismo dali.
Želim vam u tome puno uspjeha!
Milan Ilić, prof.
Izdavač: Ustanova URIHO Zagreb
Predsjednik HLD: Josip Fijucek
Dizajn: Akademija-Art
Galerija SUNCE, Ustanova URIHO, Av. Marina Držića 1, Zagreb
kontakt:
HRVATSKO LIKOVNO DRUŠTVO
Galerija i sjedište
Tratinska 15, Zagreb
tel: +385 (1) 482 4308
Akademija-Art
.JPG&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/tradicionalna-izloba-hlda-ovjek-ovjeku/&description=Tradicionalna%20izložba%20HLDa:%20Čovjek%20čovjeku…){kind=link}