Tomislav Buntak izlaže u galeriji Turnac

U organizaciji Gradske galerije „Turnac”, u Novom Vinodolskom, u četvrtak, 27. lipnja.2013. otvarena je izložba crteža i slika istaknutog i nagrađivanog hrvatskog slikara Tomislava Buntaka

Kustosica izložbe i autorica teksta u katalogu izložbe je Višnja Slavica Gabout, koja je izložbu i otvorila.

Tomislav Buntak rođen je 24. travnja 1971. u Zagrebu. Počinje izlagati 1992. godine i do sada je izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.Diplomirao je 1997. slikarstvo na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Miroslava Šuteja. Još za vrijeme studija bio je nagrađivan: godine 1994. dobio je Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu, 1996. nagradu na 24. salonu mladih u Zagrebu, a 1997. Nagradu Zagrebačke banke. Odmah po završetku akademije, godine 1997., postaje član HDLU Zagreb. Prvu samostalnu izložbu održao je 1998. u Galeriji Arteria u Zagrebu. Od 1998. do 2010. bio je ravnatelj Centra za kulturu Maksimir u Zagrebu.

Godine 2005. dobio je nagradu AICE na 39. Zagrebačkom salonu, a iste godine po izboru Allane Heiss, ravnateljice P.S.1, sudjelovao je u rezidencijalnom programu u New Yorku, gdje mu je priređena i samostalna izložba. Godine 2006. sudjelovao je na Kairskom biennalu, a 2008. održao je veliku samostalnu izložbu u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu („ Hodočasnici – vizija mističnih putovanja”). Godine 2008. dobio je nagradu Kabineta grafike HAZU na 4. trijenalu crteža u Zagrebu za site-specific-crtež „Konačna pobjeda nebeske vojske”. Godine 2008. sudjelovao je u rezidencijalnom programu u Tokyo Wander Siteu u Tokiju. Godine 2009. dobio je Godišnju nagradu Vladimir Nazor za izložbu u Umjetničkom paviljonu. Godine 2009. postao je dopredsjednik HDLU Zagreb, a 2010. docent na Katedri za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 2013. izdana mu je monografija.

Izložba Tomislava Buntaka u Gradskoj galeriji „Turnac” u Novom Vinodolskom moći će se razgledati do 13. srpnja 2013., u radno vrijeme galerije. Ulaz je besplatan.

Tomislav Buntak slovi danas kao jedan od najzanimljivijih umjetnika suvremene hrvatske likovne scene. Njegov jedinstveni izričaj proizišao je iz moćne sinergije metjerske izvrsnosti, discipline, umjetničke slobode i beskrajne fantazije, gradeći tako, u stalnim kreativnim dvoglasjima narativnoga i snovito-imaginativnoga, opisnoga i asocijativnoga, misaonoga i emotivnoga, jedan sasvim poseban svijet. Svijet u kojem vladaju bujna linija i ekspresivna boja, koje se naizgled šire bez kontrole, a ustvari su profinjeno organizirane u sustav, funkcionirajući najčešće unutar nekog mitološko-sakralno-simboličkog ili fantastičnog narativa, s uvijek prisutnim ljudskim likovima kao glavnim motivom . A ti ljudski likovi su uvijek buntakovski prepoznatljivi: uz rijetke iznimke, izduženi su i elegantni, nevino nagi, iskonski slobodni, „arhaično” nasmiješeni, laki i nestvarni, utopljeni u arkadijski krajolik, ili postavljeni u mistični interijer. Ponekad oni zajedno s florom i faunom pejzaža prividno zagušuju kadar (može se učiniti, do granice izdržljivosti). Međutim, to je tek privid, jer Buntak uvijek promišljeno plete naraciju i pazi na kompoziciju, pri čemu mu je važna ne samo izvrsnost izvedbe, nego i disciplina duha i razmišljanja, pa meditativno i kontemplativno uranja u rad, puneći ga energijama i vibracijama svoga bogatog unutarnjeg svijeta. Gradeći tako svaki puta i dograđujući djeliće jedne osobne, paralelne zbilje, u kojoj je sve simbol i znak. U kojoj je sve istodobno i realnost i snovita fantazija, u kojoj su realije i mitovi isprepleteni – i sve postaje moguće. Likovi u njega supostoje u nekom sretnom, šutljivom suživotu, u kojem ne komuniciraju, ali zato pozitivno energetski vibriraju, odašiljući autorove poruke o ljudskosti, istini i dobroti; vitalnosti, životnome poletu i harmoniji duha, tijela i djelovanja; jedinstvenome skladu elemenata prirode, integriranosti čovjeka u tu prirodu i našem sveukupnom odnosu prema univerzumu – i Bogu. Bilježeći u toj priči, s mnogo introspektivnoga i iskustvenoga, autobiografskoga i ludičkoga, važnost svoga postojanja i bit svoje egzistencije.

Buntakovo dosadašnje stvaralaštvo – i u crtežu i u slikarstvu, pokazuje njegovu ljubav prema suvremeno koncipiranim povijesnim sintezama. Prema znalački-promišljenom zahvaćanju u dragocjeni trezor povijesti umjetnosti i otud odabir onih elemenata koji su bliski njegovu umjetničkom nervu: ideal ljepote renesanse, gauguinovsku egzotiku primitiva, malo odjeka romantizma i simbolizma, prisjećanje na matisovske pastorale s nimfama, neo-impresionistički kolorizam, te nešto od poetike lirske apstrakcije, čemu na kraju on dodaje ono najvrijednije i najautorskije: svoju osobnu interpretaciju. Interpretaciju koja govori jezikom suvremenosti, jer se veže na današnje medije (strip, grafiti), kao i na nove tehnike i materijale (fluorescentne boje, UV-svjetlo). A to sve onda u konačnici djeluje kao intrigantni, harmonični spoj prostora i vremena, oka i ruke, opservacije i imaginacije, u Buntakovu osebujnom autorskom likovnom univerzumu.

Višnja Slavica Gabout