Što je zapravo „Euroskepticizam“?

Mislim da griješe, jer skeptik je netko tko u nešto sumnja, a ja ne sumnjam, ja sam siguran da je velika greška hrliti u neku novu zajednicu, u kojoj će naš položaj biti mnogo gori nego što je bio u bivšoj zajednici. Da bismo izišli iz bivše zajednice zvane Jugoslavija, morali smo dobrano natopiti Hrvatsku zemlju krvlju naše mladosti. Ulazimo u novu zajednicu, a da nam nitko nije rekao da li ćemo iz te zajednice moći izaći ako shvatimo da smo pogriješili ili ako utvrdimo da su nas prevarili i da to nije to što smo očekivali od te zajednice, a ako ćemo i moči izaći pitanje je pod kojim uvjetima i koliko će nas to koštati?

Postoji telefonski broj na kojem se možemo informirati o EU, međutim «dječica» koja se tamo javljaju na telefon ne znaju niti osnovne stvari, kao što je npr. podatak da kada uđemo u EU više nećemo moći povećavati obradive površine, vinograde, maslinike i.t.d., štoviše uvjeravaju vas da to nije istina. Ne znaju reći gdje možete pročitati ustav EU, onaj famozni, koji nije prošao na referendumu u Francuskoj i Nizozemskoj i koji su poslije tih neuspjelih referenduma donosili parlamenti i koji se sada zove Lisabonski sporazum. Ne znaju jer i ne mogu znati, jer ga se nigdje niti ne može pročitati, pa se stiče dojam da se on namjerno skriva. Možda će nam reći da još nije preveden na naš jezik, dok sam prije nekog vremena slušao kako se «neki» naši političari hvale da su poklonili prijevode iz pregovora s EU susjednoj Srbiji, a radi se o šest tisuća stranica prijevoda. Možda ćemo prijevod Lisabonskog sporazuma prije dobiti u Srbiji nego kod nas.

Imao sam na poslu kolegu s kojim sam svakodnevno polemizirao o tome da li je ulazak u EU «puni pogodak» ili «promašaj». On me godinama pokušavao uvjeriti u to da će ulazak u EU biti «puni pogodak». Kolega je otišao iz tvrtke i nakon nekoliko mjeseci me nazvao da mi nešto ispriča. Pričao mi je o tome kako je imao kolegicu u Sloveniji, koja je jedva čekala da uđu u EU. U međusobnom druženju, usta su joj bila «puna» EU. Konačno je dočekala i taj dan. Nakon godinu dana «sretnog življenja» u EU posjetila ga je u Zagrebu i ispričala mu takove priče o EU, da ovaj slijedećeg dana nije mogao odoljeti da me ne nazove i kaže kako je konačno sreo čovjeka koji je deset puta veći euro skeptik nego ja, jer je žena cijelo vrijeme pljuvala po nečemu čemu se toliko veselila.

Često sam putovao u R. Češku i uzput posjećivao moje prijatelje u Brnu i Rimažovu. Za vrijeme bivšeg režima oni su bili u nemilosti, jer su roditelji ženskog dijela te obitelji (iz Brna) prije II svjetskog rata bili kapitalisti, koji su imali dvije pilane, jednu cijelu ulicu u Brnu (kao recimo Jurišičeva u Zagrebu) i 25000 hektara šume. Poslije rata su bili u zatvoru, zatim u kućnom pritvoru, pa dugo vremena nisu smjeli napustiti grad Brno, stalno bili pod «paskom» službe sigurnost, a život im je bio pakao. Bili su presretni kada je pao jednostranački sistem. Konačno su mogli ići na godišnji u Hrvatsku, Njemačku i bilo gdje, što su si prije strašno željeli. Nakon što je R. Češka već nekoliko godina u EU, ponovo sam ih posjetio. Moje pitanje o tome kako je u EU dobilo je neočekivani odgovor, koji ču pokušati svesti na par rečenica. Počela je s time kako su komunisti krali, ali s mjerom. Jedan komunista na nekom višem položaju je za cijelog života pomalo krao. Sagradio bi vikendicu i kupio novu «Ladu» i to je bilo sve jer ako bi prešao taj prešutno utvrđeni limit završio bi u zatvor, dok ovi današnji političari, koje su izabrali na četiri godine ukradu za te četiri godine toliko da opskrbe deset generacija iza sebe. Prema njenoj tvrdnji, nikada nije bilo više lopovluka, pljački, mita i korupcije u R. Češkoj nego sada (isto to tvrdi moja rođaka, koja cijeli život živi u Austriji, za Austriju).

Opće je poznato da je Češki predsjednik euro skeptik i da ne dozvoljava da se na njegovu rezidenciju objesi zastava EU. Prilikom nedavnog intervjua HRT-a s njime, nije prevedeno ono što je odgovorio na jedno pitanje, a to je da «Nema dokaza o tome da je R. Češka profitirala svojim ulaskom u EU».

Prije nego je R. Češka ušla u EU bio sam i kod  prijatelja, koji je bio direktor tvornice namještaja na sjeveru Češke u Rimažovu (njegovi roditelji su prije II Svjetskog rata bili vlasnici te iste tvornice). Pričali smo o EU i on me uvjeravao kako je to jako dobro, kako će doći strani investitori, kako će dobiti jako puno poticaja, kako će dobiti velike poticaje u poljoprivredi, kako će konačno preko noći postati druga Njemačka.

Posjeti sam ga nedavno. Njegov entuzijazam ne da je splasnuo, nego se pretvorio u razočaranje. Pitao sam ga za poticaje, napredak, boljitak i.t.d. Kaže da su poticaji došli i otišli, uglavnom tamo od kuda su i došli. Stranci su  pokupovali sve vrijedno. Spomenici kulture propadaju. Seljaci još do 2013. godine neće dobiti poticaje kakve imaju seljaci u Njemačkoj i drugim državama, starim članicama EU. Socijalna prava im svakim danom sve više smanjuju. Ne mogu povećavati obradive površine. Jednom riječju čovjek je potpuno razočaran. Ima potpuno istu priču o mitu i korupciji, kao i gospođa iz Brna. U međuvremenu su on i supruga otišli u mirovinu, koja je takva da jedva preživljavaju, jer su uplate u mirovinski fond bile iz primanja u socijalizmu, a sada su u kapitalizmu, u EU, gdje su cijene ali ne i mirovine usklađene s evropskim, pa umirovljenici bez pomoći djece veoma teško preživljavaju.

Napravio sam test prošle godine na moru. Od 100 turista iz R. Češke 96 mi je odgovorilo da im je bilo bolje prije nego su ušli u EU, a onih 4. koji su rekli da je bolje sada su poduzetnici, vlasnici tvrtki ili političari.

Pitam se da li se može tvrditi da je stanje u državi dobro, na osnovu 4% onih koji tvrde da je dobro. Istina da na našoj televiziji možete vidjeti samo nekoga od tih 4%, jer nitko od onih 96% nema priliku reći svoje mišljenje.

Na moru sam pokušao doznati i mišljenje Mađarskih turista, međutim njih nisam mogao pronaći, iako ih je prijašnjih godina bilo jako puno. Od jednog Mađara sam saznao pravi razlog zašto ih nema. Pa radnici sada u Mađarskoj rade za 200-250 EUR-a pa si ne mogu priuštiti odlazak na more, a oni s boljim primanjima idu u Španjolsku, Italiju i neke «elitne» destinacije.

Prošle godine sam na HRT-u gledao emisiju o jednom brodogradilištu u Italiji. Meneđment je bio pun hvale za EU, međutim nisu dozvolili HRT ekipi da svoje mišljenje o tome kažu i radnici. Takvu mogućnost su na veoma grub način odbili. Vjerojatno su se pobojali da će radnici pretjerati sa hvalom svojih vlasnika i EU.

Na prvom programu H. Radija ima emisija «U mreži prvog», gdje su često teme vezane uz EU. Međutim, ako su gosti u emisiji političari visokog ranga, tada se slušatelji uglavnom ne mogu uključiti telefonom u emisiju komentirati i iznositi svoje mišljenje, za razliku kada su teme koje nemaju veze sa EU, te mogućnosti su u posljednjih deset minuta emisije postoje.

Jednom prilikom sam pitao voditelja da li će možda u budućnosti posvetiti jednu emisiju «euroskepticima», da i oni iznesu svoje argumente, što bi u normalnom demokratskom društvu bilo normalno. Nije se potrudio niti da mi odgovori, već je skrenuo temu razgovora, kako bi izbjegao odgovor. Sve je jasno. Čovjek čuva svoj posao, jer ne želi da se nađe u redu pred šalterom na burzi za zapošljavanje, iako sam u posljednje vrijeme vidio nekoliko uglednih ekonomista (ali ne na HRT-u), koji su otvoreno počeli govoriti o tome da u EU ne teče «med i mlijeko» i da nas u EU ne čeka baš «blistava budućnost».

Nedavno sam pročitao i jedan članak na Internetu, koji govori o tome da buduća protivnica na izborima za francuskog predsjednika, Mariane Le Pen (kći Jean Marie Le Pen, osnivač ekstremne Nacionalne fronte), prema ispitivanjima ima prednost pred sadašnjim predsjednikom Sarkozyjem za 2% (Sarkozi 21%, Le Pen 23%). Razlog tako velike podrške je njezin politički program, koji se sastoji od samo četiri točke:

Takvu potporu vjerojatno ima zato što su građani Francuske «jako zadovoljni sa članstvom u EU i politikom EU i.t.d.».

Uskoro počinje kampanja u medijima (prema riječima ministra Jandrokovića), koja ima zadatak promijeniti mišljenje domaćih euro skeptika i pridobiti ih da na skorim izborima glasaju za EU. Prve pripreme su već izvršene. «Na mala vrata» je promijenjen ustav, kako bi se zamišljeni cilj lakše realizirao. Naime, po starom ustavu (Tuđmanovom), za ulazak u neku novu asocijaciju pristanak je trebalo dati 2/3 birača. Po novom ustavu pristanak treba dati natpolovična većina onih birača koji će izaći na izbore, a to znači da recimo na izbore iziđe 20% birača, a 10% plus jedan glas, glasa ZA, naći ćemo se u EU po volji tolikog broja ljudi, koji je manji nego što je potrebno prema zakonu recimo za pokretanje referenduma.

Ako varijanta A ne uspije, uvijek postoji varijanta B, a to je ponavljanje referenduma. Ako ni ta varijanta «ne upali» onda slijedi varijanta C, a to je «modus vivendi» Slobodana Miloševića, da će 107 % birača glasati ZA, jer tko će kontrolirati regularnost, nego netko kome je jako stalo da uđemo u EU.

Dragi moji, u svakom slučaju iziđite na izbore, da se poslije ne «tučete po glavi» i da si ne predbacujete da ste nešto mogli napraviti, a niste. Cijelo vrijeme morate imati na umu onu staru da «Svaki narod ima državu kakvu zaslužuje».

Do tog vremena pokušajte naći prijevod Lisabonskog sporazuma, a ako ga nađete, pošaljite «link» na ovu Internet stranicu. Bit će to najčitaniji tekst, jer Ustav je duša svake države, koji će mnogima «otvoriti oči» i utjecati na njihovu odluku da li glasati za ili protiv, a stranica «akademija art» će postati najposjećenija stranica.

Do tada lijepi pozdrav.

D.P.

Akademija.Art.hr
05.05.2011.