Teško je danas živjeti u Hrvatskoj a ne sažaliti se nad tužnom sudbinom Josipa Perkovića. Josipu Perkoviću je nakon uhićenja i nakon što je saznao da ostaje u pritvoru pozlilo, većini Hrvata zlo je odavno, stanje im se pogoršalo nakon što je aktualni režim svim sredstvima pokušao spasiti bivšeg udbaškog kapitalca od izručenja Njemačkoj. Cirkus s takozvanim zakonom ‘lex Perković’ trajao je tjednima, nad sramotom koju je Hrvatskoj priredio aktualni režim zgražalo se pola demokratske Europe, svi osim režimskih medija koji su na sve načina pokušali opravdati cirkus kojim je režim izložio Hrvatsku dovevši zemlju nas rub sankcija. Iako je Josipa Perkovića uhitila hrvatska policija sasvim sigurno da je zapravo udbaškog kapitalca privela Europska unija, ako ništa drugo barem neka korist od ulaska Hrvatske u asocijaciju kojoj ionako ne predviđaju dugi vijek trajanja.
Kakvo god stanje bilo vitalnog starca sasvim sigurno mu je puno lakše nego što je Stjepanu Đurekoviću, žrtvi beskrupulozne udbaške likvidacije koji je prije tridesetak godina ubijen na nevjerojatno svirep način, na način na koji je UDB-a ubijala diljem svijeta po uzoru na svoje učitelje iz Staljinovog SSSR-a. Hrvatska uhićenje Josipa Perkovića nije počela s temeljitim obračunom glede vlastite zločinačke prošlosti, niti će u Hrvatskoj biti provedena lustracija kojom bi konačno zemlja prestala biti talac komunističkog ološa, no, Perković je utjeha koja budi nadu da će svi oni koji se nalaze pod sumnjom da su počinili stravične zločine jednog dana stati pred lice pravde, pa čak i komunisti. Možda, jednog dana, ako ne prije, glavni krivac za komunistička zlodjela, Josip Broz Tito, ostane bez najljepšeg trga u Zagrebu? Ili ipak živimo u iluziji? Uostalom, tko je i kako te zašto osnovao i podučio najprije OZNU, a onda i UDB-u?
Tisuće žrtava komunističkog zločinačkog režima još uvijek traže pravdu, toliko godina nakon što su se zločini dogodili. (Tinolovka-news)
