„Tekućina koja razmišlja“: proizvedena skupina robota veličine ping-pong loptice

Nikolaus Correll, docent na Sveučilištu u Coloradu voli „višestruko“ razmišljanje: ako jedan robot može izvršiti pojedinačni zadatak, koliko se toga može obaviti sa stotinama robota?

Correll i njegov računalni znanstveni tim, kojeg je dio i Dustin Reishus, suradnik u istraživanju te Nick Farrow, stručni pomoćnika istraživanja, razvili su osnovni modul robota te se nadaju kako će njegovom proizvodnjom u ogromnim količinama razvijati sve složenije sustave.
Nedavno su kreirali skupinu od dvadeset robota, svaki veličine ping-pong loptice te su ih nazvali „kapljice“. Kada stavite “kapljice” na jednu hrpu, formiraju „tekućinu koja razmišlja“, rekao je Correll.
Kako bi ubrzao razvoj zamišljenoga izuma, osnovao je laboratorij u kojemu studenti mogu istraživati i razvijati nove robotizirane programe pomoću osnovnih, jeftinih alata.
Slično kao i fikcijski nanomorf iz Terminatora, mnogobrojne skupine inteligentnih robota obavljaju niz zadataka. Primjerice, mogu spriječiti širenje naftnih mrlja ili se sami ugraditi umjesto nekog dijela hardvera nakon što se odvojeno pošalju u orbitu, rekao je Correll.
Pomoću “kapljica” planira demonstrirati samostalnu ugradnju i inteligentna ponašanja skupine robota, kao što su prepoznavanje obrazaca, kretanje pomoću senzora i adaptivna promjena oblika. Potom se ta ponašanja mogu prenijeti na znatno veće skupine, koje će izvršavati različite zadatke bilo u vodi ili u zraku.
Correll se nada da će osmisliti metodu i dizajn za udruživanje “kapljica” kako bi obavljale složenije zadatke, poput nadogradnje dijelova velikih svemirskih teleskopa ili zrakoplova.
Ove jeseni Nacionalna znanstvena zaklada SAD-a dodijelila mu  je nagradu za izniman rani razvoj karijere te ga podržala donacijom za istraživački program, kao što su učinile NASA i Zračne snage SAD-a.
Correll istovremeno radi na tehnologiji robotiziranoga održavanja vrta koju je razvio na Tehničkom institutu u Massachusettsu (MIT) 2009. godine. Na Odjelu za svemirski inženjering Sveučilišta u Coloradu, zajedno s Josephom Tannerom, radi na daljnjem razvoju tehnologije koja uključuje autonomne senzore i robote koji mogu obrađivati vrtove, a povezana je s modelom dugoročnoga staništa u svemiru kojega grade studenti.
Gotovo da ne postoji nešto što se ne bi moglo stvoriti putem sustava distribuirane inteligencije, kaže Correll. „Svaki živi organizam sastoji se od skupina stanica koje međusobno surađuju. Možda jednoga dana naše skupine robota uspostave kolonije u svemiru kako bi izgradile staništa i obrađivale vrtove za buduće istraživače svemira.“
Izvor: Znanost.geek.hr