Skip to content

Teatar poezije: portret Jure Kaštelana „San u kamenu“


Jure Kaštelan

Nives Gajdobranski
nives.gajdobranski@gmail.com

Za sreću djetinjstva i slast mediteranskog pamćenja

Novi nastup Teatra poezije kao dio ciklusa Zagrebačke posvet,e nudi događanje nazvano Jure Kaštelan „ San u kamenu“. U programu sudjeluju: Vesna Tominac Matačić, Boris Svrtan, Ante Stamać, Tonko Maroević i Goran Matović, uz ulomke filma Zlatka Sudovića : „Jure Kaštelan“ ( arhiva HRT-a). Mjesto događanja je zagrebački Muzej za umjetnost i obrt, Trg M.Tita 10,  u ponedjeljak 31. listopada u 20 sati.
Teatar poezije nudi dakle multimedijalni scenski portret velikog hrvatskog pjesnika Jure Kaštelana pod naslovom „San u kamenu“. Ovaj osebujni scenski portret građen je udjelom živog govora glumaca, književnika i prijatelja koji se obraćaju Kaštelanu danas,  2011. godine, fali i starijeg ilmskog zapisa o pjesniku, te Kaštelanovog govorenja vlastitih stihova. Kaštelanov mudri probrani govor i danas djeluje začudnom svježinom.
Kaštelan je pisao jasne rečenice oslobođene znatnije formalne stege. Stvarao je pjesničke slike koje su sintaksom i zvukom bile vrlo bliske svakidašnjem govoru. Bila mu je bliska spoznaja da se u svojim pjesmama jezikom bori za sreću djetinjstva i slast mediteranskog pamćenja. Razapet između slutnjom apsolutne slobode i strastvenih ljubavi, stvarao je čitavog života slike neobične i začuđujuće. Sloboda je njegov ideal i pokretač.Tražio ju je i nalazio i u Životu i u Pjesmi. U ratu i u miru. U realnom i u irealnom.

Vidio sam skrovita mjesta i slušao pravu riječ od pravih

ljudi. Vidio sam nebo sa zemlje i zemlju iz visine. Vidio
sam Oceane. Bio sam pod morem. U rudokopima.
Vidio sam gradove, kontinente, gubilišta i svetišta,
krivudave i mračne ulice. Upoznao sam zalutale putnike,
hodočasnike, umjetnike, glazbenike, djecu i jednog
pjesnika iz Tibeta. Govorio je meni nerazumljivim
narječjem, a sve sam, ono o kraljevskoj nevjesti,
razumio. Kod Herina hrama u Agrigentu upravio je
prst u moje čelo. Svi su me tražili, okretali se, a ja sam
nestao iznenađen. Giorgio de Chirico bio je živ u to
vrijeme. U Toledu se dogodilo čudo. A što vrijedi kad
nemam stvarnih dokaza.

(Groznica – ulomak) – Jure Kaštelan

Akademija-Art.hr
31.10.2011.