Suvremeni pristup klasičnoj drami
Remek djelo hrvatske književnosti iz 50-ih godina, drama "Glorija" Ranka Marinkovića premijerno je 12. travnja u režiji Saše Božića izvedena u Tetaru &TD.
Riječ je u suvremenom pristupu klasičnoj drami Božićeva predstava postavlja pitanje slobode pojedinca, marionete u rukama moćnih društvenih sustava, religijskih i svjetovnih. Naglašeno tjelesna i senzulana itd-ovska "Glorija" sačuvala je izvorni melodramatski zaplet ljubavne priče između ambicioznog svećenika i mlade cirkusantkinje, s posebnim naglaskom na "virtuoznost i čudo tijela" u suvremenom spektaklu. U ovom novom redateljskom čitanju dominantan manipulacijski sustav današnjice.
Ulazeći u dijalog sa svijetom spektakla i imperativom uspjeha, itd-ovska "Glorija" otvorila je pitanje do koje granice pojedinac mora (i može) ići da bi zadovoljio nametnute kriterije uspješnosti.
Veliki pljesak dobila je Nataša Dangubić kao tumač naslovne uloge i sedmero mladih glumaca – Nika Burđelez, Milica Manojlović, Filip Riđički, Silvija Vovka, Jure Radnić, Dado Ćosić i Marko Antunović, koji su uprizorili novu "Gloriju". U ovom je slučaju akrobatskim točkama i poznatim šlagerima povezan svijet crkve i cirkusa u jedinstveni prostor "spektakla neoliberalnog kapitalizma".
Podsjetimo se: Marinkovićeva "Glorija", mirakl u šest slika, slovi kao jedno od ponajboljih djela suvremene hrvatske književnosti. Praizvedbu u zagrebačkom HNK 1955., u režiji Bojana Stupice, pratile su brojne kontroverze zbog izravnih aluzija na manipulativnost Katoličke crkve.
Pamti se i izvedba Glorije u Dramskom kazalištu gavella, a posljednji put ta je drama u Zagrebu postavljena 2004., također u HNK, u režiji Božidara Violića.
Nives Gajdobranski
Akademija-Art
