„Taras Ševčenko – pjesnik, slikar, umjetnik“, govor dr.sc. Serhiya Halchenka, zamjenika direktora Instituta za književnost Akademije znanosti Ukrajine
pjesme Tarasa Ševčenka izvode
svirači na banduri Larysi Lobunets i Serhiya Tomashchuka
operna pjevačica Nelli Manuilenko
Svyatoslav Maksymchuk, akademski glumac, zaslužni umjetnik Ukrajine
Taras Ševčenko, Autoportret, ulje, 1840.
Veleposlanstvo Ukrajine u Republici Hrvatskoj, u suradnji s Sveučilištem u Zagrebu, Filozofskim Fakultetom, te uz podršku Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb organiziraju svečani koncert povodom 150. obljetnice zbirke pjesama “Kobzar” Tarasa Ševčenka. Koncert se održava, 09. ožujka, 2010. u 19.30 sati, u Muzeju za umjetnost i obrt, Zagreb.
U programu koncerta – govor zamjenika ravnatelja Instituta za književnost Akademije Znanosti Ukrajine dr.sc. Sergija Galčenka (Ukrajina) „Taras Ševčenko – pjesnik, slikar, umjetnik“, uglazbljene pjesme T.Ševčenka u izvedbi bandurista Laryse Lobunec’ i Sergija Tomaščuka (Ukrajina), operne pjevačice Nelli Manuilenko (Republika Hrvatska, Split), akademskog glumca, zaslužnog umjetnika Ukrajine Svyatoslava Maksymčuka (Ukrajina). Biti će otvorena izložba slika T.Ševčenka.
Koncerti povodom 150. obljetnice zbirke pjesama “Kobzar” Tarasa Ševčenka također će biti održani i u drugim gradovima regije – u Vukovaru (6. ožujka), u Banja Luci, BiH (7. ožujka) i u Slavonskom Brodu (8. ožujka).
Taras Ševčenko, Odaliska, akvarel, 1840.
Taras Grigorovič Ševčenko (Ukrajina, 9. ožujka 1814. – Petrograd, 10. ožujka 1861.) ukrajinski je pjesnik, slikar i humanist. Njegovo književno naslijeđe smatra se temeljem novije ukrajinske književnosti. Poznat je i kao vrhunski umjetnik, iza sebe je ostavio mnoštvo slikarskih remek-djela.
Bio je član Ćirilometodskog bratstva u Kijevu. Proveo je 10 godina u progonstvu. U svojim je povijesnim djelima prikazao borbu ukrajinskog naroda protiv socijalnog i nacionalnog ugnjetavanja. Branio je ideju neovisnosti Ukrajine.
Ševčenko je rođen u kmetskoj obitelji. S devet godina umire mu majka, a dvije godine kasnije i otac. S četrnaest godina postao je sluga na dvoru svoga gospodara. Još je u djetinjstvu kod malog Tarasa primijećen slikarski talent, a kako je pratio gospodara P. Engelgardta na njegovim putovanjima u Vilnius, a kasnije i u Petrograd, u hodu je učio osnove slikarstva.
Njegov je talent uočio tada utjecajni progresivni ruski slikar Karl Brjullov, koji je inicirao zamisao o tome da se Ševčenka otkupi od njegova gospodara i da mu se dodijeli sloboda. U tu svrhu Brjullov je donirao portret svoga prijatelja i pjesnika Vasilija Žukovskog, i novcem dobivenim od prodaje portreta na aukciji, 5. svibnja 1838. Ševčenko koji je tada napunio 22. godine, otkupljen je od svog gospodara za 2500 rubalja.
Taras Ševčenko, Ciganka, akvarel 1841.
Već je iste godine Ševčenko primljen na Umjetničku Akademiju. Nakon godinu dana od upisa na akademiju, Ševčenko je bio odlikovan srebrnom medaljom za jedan svoj krajolik. 22. ožujka 1845. Vijeće Umjetničke Akademije donijelo je odluku da se Ševčenku dodijeli titula slobodnog umjetnika.
Ponovno putuje u Ukrajinu gdje se susreće s članovima Ćirilometodskog bratstva, tajne političke organizacije koja se zalagala za široko političko reformiranje Ruske Carevine. Nakon što ih je carska vlada razotkrila, svi su članovi, uključujući i Ševčenka, bili uhićeni i poslani u zatvor u Petrograd. Potom je unovačen u vojsku i na deset godina prognan u Orenburg duboko u unutrašnjosti Rusije. Izričući mu kaznu, car Nikolaj I. napisao je: "Držati pod strogim nadzorom, sa zabranom pisanja i slikanja!".
Svoje posljednje godine, teško bolestan nakon mnogo godina progonstva, Taras Ševčenko proveo je pišući poeziju, slikajući i dorađujući stara djela.
Portret Schepkina, fragment, olovka, 1858.
Umire u Petrogradu 10. ožujka 1861. Isprva je pokopan na jednom petrogradskom groblju. No, kako bi ispunili Ševčenkovu želju koju je izrazio u svojoj pjesmi »Oporuka« (Заповіт) da bude pokopan u Ukrajini, nekolicina njegovih prijatelja dogovorila je premještaj njegovih posmrtnih ostataka, prvo vlakom iz Petrograda u Moskvu, a potom konjskom zapregom u voljenu mu Ukrajinu. Ševčenko je pokopan 8. svibnja na Redovničkoj gori (Чернеча гора) uz obale Dnjepra nedaleko od ukrajinskog gradića Kanjiva. Iznad njegova groba podignut je visok brežuljak koji je danas spomenik.
Praćen velikom nesrećom u ljubavi i životu, pjesnik je umro samo sedam dana prije ukidanja kmetstva. Njegovo je životno djelo izuzetno cijenjeno u Ukrajini, a njegov je utjecaj na ukrajinski jezik i književnost neprocjenjiv.
Uza sve svoje zasluge za ukrajinsko slikarstvo i obilje nadahnutih ilustracija i pejzaža koji su nastali za vrijeme boravka na obalama Aralskog mora, Taras Grygorovyč Ševčenko prvenstveno je ukrajinski nacionalni pjesnik i preporoditelj ukrajinske književnosti. U njegovom je pjesničkom djelu oblikovana ukrajinska prošlost i težak život ukrajinskog seljaštva, osuđivano izrabljivanje kmetova i osvajačka politika ruskog cara Nikolaja I. Genetski mu je poezija vezana za tekovine romantizma, a u njenu osnovu prvenstveno je utkana poetika ukrajinskih usmenih lirskih pjesama, a također i epskih pjesama – duma.
