Svi ‘grijesi’ Ivice Mudrinića: ‘Oštetio sam svoju obitelj, a ne državu’

mudrinic

Afera bespravna gradnja na Kornatima sjajan je povod da se prisjetimo svih ‘grijeha’ čovjeka protiv kojega piše rijetko koji medij, jer ih HT, kojemu je on na čelu izdašno financira. Na vašu Objektiv nije među njima pa se slobodno možete prisjetiti lika i djela čovjeka koji se ponajviše obradovao osamostaljenju Hrvatske piše portal Dnavno.hr

Ivica Mudrinić, predsjednik Uprave T-HT-a svojedobno je uzburkao javnost nakon što je tjednik Novosti otkrio njegovu devastaciju zaštićenog pojasa gradnje na Kornatima točnije otoku Žutu. Mudrinić je podignuo željezne konstrukcije s krovom želeći izigrati državu i legalizirati svoje sagrađene objekte kroz aktualni zakon o legalizaciji nekretnina. Ova priča daleko je od epiloga – iako je Mudrinić najavio da će dio objekata sam ukloniti – i posljednja je u nizu skandala prvog čovjeka T-HT-a, ali također i sjajan povod da se prisjetimo svih “grijeha” čovjeka protiv kojega pišu rijetko koji mediji jer ih dotični HT, kojem je on na čelu, izdašno financira (EPH, Styria i drugi), a u kuloarima se pričalo da je putem Digitela, marketinške kuće u vlasništvu Aljoše Roksandića bio “tihi” suvlasnik i propale dnevne novine 21. stoljeće (ista je dnevna novina ostala dužna tiskari Vjesnik jer nije dobila kredit, a od koga drugoga, nego od HBOR-a, a Mladen Bajić i MUP nisu pokazali nikakvu revnost da utvrde kako je privatna firma oštetila “državnu” tiskaru. Naravno, toj tiskari je ostao dužan i Pavićev EPH, međutim ista ta tiskara od malih izdavača traži avansno plaćanje tiskanja od 100 posto?! (op. a.). O tome više u sljedećem Objektivu).

Objektiv nije među njima pa se slobodno možete prisjetiti lika i djela čovjeka koji se ponajviše obradovao osamostaljenju Hrvatske. Pa krenimo redom – Ivica Mudrinić dugi je niz godina živio u Kanadi, da bi početkom ’90-ih na poziv tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška došao u Hrvatsku. Šušak je prije dolaska u Hrvatsku također bio emigrant. Obojica stižu praktično bez praktično ikakve imovine, Šuška su navodno iz zračne luke odvezli izravno u robnu kuću da ga odjenu, a niti Mudrinić nije došao u modnim novitetima. Ubrzo postaje jedan od Tuđmanovih savjetnika i “dodjeljuje” mu se na korištenje stan od 109 kvadrata u Ilici pored Britanskog trga. Svjedoci koji ga poznaju iz tog vremena znaju da sa sobom nije donio nikakvu imovinu, kako će on to kasnije tvrditi, da mu je žena radila u Kanadi kao čistačica, ili pomoćnica u frizerskom salonu, a teškoj materijalnoj situaciji obitelji Mudrinić u Kanadi najbolje svjedoči činjenica da niti otac Ivice Mudrinića, Drago Mudrinić, nakon povratka u Hrvatsku nije imao vlastitih sredstava za kupnju smještaja u domovini, već mu je kredit za izgradnju kuće odobrila PBZ.

U vrijeme dok je bio pomoćnik ministra pomorstva, prometa i veza, ministarstvo mu od poduzeća Tempo kupuje posve novi peterosobni stan veličine 203 četvorna metra u vrijednosti tadašnjih 38,2 milijuna hrvatskih dinara, odnosno, oko 570 tisuća ondašnjih njemačkih maraka.

Tadašnja oporba HSLS žestoko proziva Mudrinića zbog tog stana, a on se i na tiskovnoj konferenciji pred hrpom novinara i u Saboru brani da nije oštetio državu, već svoju obitelj, budući da je državi na raspolaganje stavio sve svoje patente koji vrijede daleko više od stana kojeg je s državom trampio za svoje patente. Mudrinić tom prilikom spominje da vrijede milijune maraka te da ustupkom svojih patenata i dobivanjem stana nije oštetio Hrvatsku, već svoju obitelj.

Nova interpretacija dobivanja stana

Poslije će Mudrinić govoriti da on to nije rekao te će u emisiji „Nedjeljom u 2 ” krivnju svaliti (naravno jer je pokojni) na predsjednika Tuđmana i krivo interpretiranje njegovih izjava iz ’90-ih, ali postoji novinarska arhiva iz koje je jasno vidljivo što je Mudrinić govorio tijekom 1994. godine. Novine Novi List, Slobodna Dalmacija, Vjesnik i ostali, zabilježili su (datuma 26. travnja 1994. što svi mogu jasno vidjeti u njihovim arhivama), da Mudrinić tvrdi kako je državi stavio na raspolaganje svoje, kako kaže, milijunski vrijedne patente i licencna prava te da je, zapravo, on taj koji gubi ovom trampom, a ne Hrvatska.

Obzirom na tu ‘ogromnu vrijednost’ Mudrinićevih izuma, istražili smo koliko je to Hrvatska namaknula novca u proračun koristeći te “sjajne patente” kojima je šef T-HT „oštetio svoju obitelj”.

Prvo smo poslali upit Vedranu Mornaru, predsjedniku Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, čiji je član upravo Mudrinić.

”Nacionalno vijeće ne raspolaže traženom informacijom, niti je ista u njegovoj nadležnosti, odgovorio nam je Mornar.

Isto pitanje, znači koliko je Hrvatska dobila korištenjem Mudrinićevih patenata, tražili smo i od Ministarstva financija, no, oni na naš upit nisu odgovorili, vjerojatno zato što podaci o zaradi uopće ne postoje.

Ali, zato jest Državni zavod za intelektualno vlasništvo. Oni također nisu imali traženu informaciju, ali su nam objasnili način na koji se prijavljuju patenti.

“O prijavama patenata kao i o priznatim patentima Zavod vodi Registar prijava/prava. U Registru prava upisani su svi podaci relevantni za određeni patent, prvenstveno oni vezani uz njegova nositelja, kao i cjelovit sadržaj prava”, objasnila nam je Katja Šare iz kabineta ravnateljice te potom prešla na Ivicu Mudrinića.

”Gospodin Ivica Mudrinić, od 1992. godine pa sve do danas, nije nositelj niti jednog patenta u Republici Hrvatskoj, nije u istom razdoblju podnio prijavu patenta za Republiku Hrvatsku, niti je kao izumitelj naveden u prijavi patenta, ili priznatom patentu drugog prijavitelja, odnosno, nositelja”, zaključila je Šare, koja je dodala da je Mudrinić suvlasnik dva patenta u stranim zemljama, ali to za našu priču nije važno.

Ono što jest to je da bez obzira je li Mudrinić svoje patente dao nekome na raspolaganje ili ne, on mora biti upisan kao nositelj patenta, što Mudrinić nije, odnosno, što je dokaz da Mudrinić Hrvatskoj nije dao na raspolaganje nikakav patent od koje bi ova mogla imati koristi te da je na taj način “protuzakonito” dobio stanarska prava za svoj stan koja Mudrinić nije mogao dobiti, jer nije živio u Jugoslaviji, nego Kanadi. Ovo pitanje smo poslali i T-HT-u, odnosno, samom Mudriniću te su nas od tamo kontaktirali i tražili od nas da im dokažemo gdje je Mudrinić rekao da dao svoje milijunski vrijedne patentne na raspolaganje Hrvatskoj. Nakon što smo im objasnili, više se nisu javili (!).

S druge strane, činjenica jest da postoji patent kojem je Ivica Mudrinić koautor, ali ne i vlasnik. To je patent iz područja kodiranja analognog TV signala. Protiv priznavanja tog patenta pokrenut je postupak od jednog drugog nositelja patentnih prava koji tvrdi da patent kojem je Mudrinića koautor nije inovacija nego plagijat njegovog patenta. Taj postupak za osporavanje patenta nije nikada okončan jer niti jedna od strana nije ulagala sredstva u daljnu pravnu bitku.

Mislav Šutalo bivši zaposlenik HT-a Dugogodišnji zaposlenik HT-a i jedan od najpoznatijih hrvatskih zviždača Mislav Šutalo tvrdi da patenti nisu bili jedini Mudrinićev grijeh iz doba dok je obavljao ministarsku dužnost te kaže: ”Za vrijeme dok je Ivica Mudrinić bio ministar pomorstva prometa i veza, to ministarstvo je na službenom memorandumu s grbom Republike Hrvatske, ovjereno službenim pečatom ministarstva, izda(va) lo dozvole za postavljanje radijskih postaja na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine.

Dozvole su izdane javnom poduzeću iz Republike Hrvatske koje po Zakonu radi na teritoriju Republike Hrvatske i čija je djelatnost po Zakonu od državnog interesa. Dozvole sadrže između ostalih podatke o nazivu lokacije radijske postaje, podatke o zemljopisnoj dužini i širini i podatke o nadmorskoj visini objekta. Da nema nikakve zabune da je ministarstvo jedne države izdavalo dozvole na teritoriju druge države, jasno je iz naziva radijskih postaja kao i iz nadmorske visine objekta radijske postaje jer svima nam je poznato da u Hrvatskoj ne postoje planine visoke preko 2000 metara. Ovakvi postupci kojima se htjelo podilaziti mentoru na čiji se poziv potpisnik dozvola vratio iz Kanade, nažalost, mogu se i štetno protumačiti”, zaključuje Šutalo, čovjek koji, kako kaže, posjeduje najopsežniju dokumentaciju o Mudrinićevim malverzacijama.

Tada su svi pisali o Mudriniću

Zbog velikih prigovora od strane tadašnje oporbe, ali i iz samog HDZ-a, u prvom redu zbog situacije oko stana, Tuđman ga miče iz Vlade, a Stipe Mesić, tadašnji saborski zastupnik, u tjednikuGlobus u travnju 1995. izjavljuje kako bi Mudrinić u svakoj normalnoj zemlji sjedio u zatvoru. Treba se podsjetiti da je u to vrijeme Mudrinić bio glavna tema u svim medijima. Poslije tog perioda, neko je vrijeme bio po strani, ali ga Šušak stavlja na vruću stolicu čelnika HRT-a. To tada nije bila zahvalna pozicija, jer je trebao biti gromobran za program kojeg je uređivala Hloverka Novak Srzić, koja je u isto vrijeme bila i članica glavnog odbora HDZ-a s kojim se on upravo razišao.

Na prigovore o Mudrinićevim nezakonitostima na HRT-u, Tuđman sastavlja komisiju u sastavu Antun Vrdoljak i Ivo Sanader, kako bi utvrdili istinu o glasinama. Njihovo izvješće završava tvrdnjom da to nisu u stanju, jer da ih ovaj obmanjuje. Iz ovog razdoblja poznata je afera kada su remiksirali božićnu poruku nadbiskupa Bozanića u kojoj je on jako kritizirao vlast, a u emitiranoj poruci je ispalo da ju hvali, kao i Mudrinićevo objašnjenje da je došlo do pogreške u montaži zbog nove opreme pa su tehničari pogriješili.

HRT u to vrijeme gradi mrežu odašiljača po BiH. Mudrinić s novinarom HTV-a Jozom Ćurićem osniva poduzeće Erotel koje u stvarnosti ne proizvodi vlastiti program, nego samo reemitira program HRT-a na području susjedne države, što međunarodna zajednica kasnije zabranjuje i reemitiranje ukida. Kao predsjednik uprave HRT-a Ivica Mudrinić osnovao je TV Erotel koji je na području Republike Bosne i Hercegovine reemitirao tri programa HRT-a. Nije postojao nikakav sporazum dvije suverene države o ovome, a sustav odašiljača za reemitiranje tri programa HRT-a na teritoriju druge suverene države zahtijevao je određene resurse potrebne za izgradnju i održavanje. Pod pritiskom međunarodne zajednice reemitiranje je prekinuto. Mudrinić je tada izjavio da program HTV za područje Federacije BiH “emitira mostarsko poduzeće Erotel, a da se u ostalom dijelu BiH program HTV vidi prelijevanjem signala sa odašiljača koji se nalaze u graničnom području Hrvat- ske i BiH”.

Na kraju, zbog niza pritisaka sa svih strana, Tuđman ponovno sklanja Mudrinića s čelnog mjesta na HRT-u i ovaj je skoro godinu dana neraspoređen, ali njegov instinkt za preživljavanje i ugodna vanjština koja vas ‘tjera’ da se u njegovom društvu potpuno opustite (i meditirate), još će ga jednom lansirati u sam vrh. Mudrinić tada u ljeto 1998. ide Tuđmanu koji je već u dubokoj bolesti i više nije ništa drugo nego lutak čije konope potežu Ivić Pašalić i Borislav Škegro.

Tadašnju situaciju koristi Borislav Škegro koji je imao projekt privatizacije HT-a, a koji je imao dosta otpora te i on dolazi Tuđmanu i cijeli projekt prezentira s Mudrinićem na čelu. Tako mu je projekt lakše prošao jer je našao rješenje gdje uhljebiti Mudrinića, što je obradovalo Tuđmana kojemu je Ivica bez obzira na sve nepodopštine i dalje bio drag.

I tu Mudrinić nalazi svoje konačno rješenje tako što je svojim položajem omogućio Nijemcima da izvuku iz HT-a u Njemačku milijarde kuna, kako tvrdi Šutalo.

Slično kao i Mudrinić svoj položaj je stekao i bankar Božo Prka, koji je kao ministar omogućio Talijanima da kupe Privrednu banku, a zatim postao direktor te iste banke što je čini se za državne institucije nezanimljiv predmet.

Šutalo, koji je tada bio zaposlen na visokoj funkciji u HT-u, priča što je Mudrinić radio

čim je došao. ”Novi čelnik HT-a odmah 2000. godine obustavlja sve planove o uvođenju širokopojasnog interneta. Naime, još je u ljeto 1999. godine neposredno pred prodaju

HT-a Deutsche Telekomu bio raspisan međunarodni natječaj za kupnju telekomunikacijske opreme za potrebe uvođenja širokopojasnog interneta. Projekt vrijedan milijardu kuna je obustavljen, novac se izvlačio iz HT-a u Njemačku na sve moguće načine pa i kroz izmišljene intelektualne usluge”, ističe Šutalo koji je sve svoje dokaze proslijedio DORH-u i USKOK-u.

Šutalo objašnjava daljnje poteze

”U međuvremenu, umjesto širokopojasnog interneta Hrvatima se na tržište plasira zastarjeli ISDN. I tako četiri godine. Ideja je bila zašto odmah kupiti najmoderniju opremu, kada se može na istom tržištu prodati prvo zastarjela pa onda najmodernija tehnologija. I tako je uvođenje širokopojasnog interneta odgođeno za pet godina, a monopol HT-u produljen za dvije godine.

Ovo ne bi bilo moguće da nije bilo političke korupcije na najvišoj mogućoj razini”.

Godine 2000. počeo je i prvi kazneni progon Mudrinića zbog toga što je u vrijeme dok je bio na čelu HRT-a njegov vozač Perica Madunić dobio povlaštenu kamatu za kredit. HRT je, naime, svojim zaposlenicima sufinancirao stambene kredite. Međutim Perica Madunić, uopće nije bio zaposlenik HRT-a, iako je bio Mudrinićev vozač, nego zaposlenik MORH-a.

To je inače bila Šuškova praksa da svojim štićenicima dodjeljuje čuvare, koji su bili na plaći MORH-a, a štićenicima su bili sve, od vozača do zaštitara. Kasnije je Mudrinić Madunića prebacio u HT-a, a cijeli slučaj se zataškao jer je osim Madunića kredite dobilo i mnogo drugih uglednika, scenskih radnika, koji nisu bili zaposlenici HRT-a, a bili su bliski i novim vlastima.

Mudrinić je oslobođen, jer nije on osobno donio tu odluku, nego HRT-ova Komisija, a nije mu se sudilo zbog poticanja. Mudrinić dolazi u sukob s vlastima 2009. godine kada kritizira Sanadera, a zapravo želi doći na Polančecovo mjesto. Nijemci znaju da je izgubio utjecaj pa ovaj hitno traži novi položaj. Pušta priče po medjima da ga HDZ zove za ministra, što Andrija Hebrang demantira i javno izgovara da te priče u medije plasira sam Mudrinić. U to vrijeme DORH započinje prve predistražne postupke prema kaznenim prijavama Šutala kojem je Mudrinić dao izvanredni otkaz ugovora o radu jer je upozorio resorno ministarstvo da HT ne poštuje koncesijske ugovore. Pored otvaranja predistražnog postupka i Vrhovni sud uskoro donosi presudu da je otkaz Šutalu nezakonit.

Kada mu policija nije uspjela oduzeti računalo, pribjegli su tumačenju da je to Šutalo sve izmislio i da ga je policija zapravo htjela ispitati o navodima iz njegovih kaznenih prijava.

Nakon godinu dana Šutalo od DORH-a uspijeva dobiti dokumente i potvrde iz kojih je razvidno da ga je predsjednik građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu neistinito teretio te da je tadašnji glasnogovornik policije Krunoslav Borovec iznosio neistine kada je izvještavao javnost o razlozima policijskog interesa za Mislavom Šutalom.

Šutalo je podnio DORH-u i USKOK-u pregršt dokaza i kaznenih prijava. Tvrdi da je Mudrinić oštetio HT za više od dvije milijarde kune. Iz naših pouzdanih izvora iz DORH-a saznajemo da je dio prijava protiv Mudrinića zbog nedostatka dokaza odbačen, ali isto tako da ih je dobar dio itekako zainteresirao. Tome svjedoči nedavni poziv Šutalu od strane Bajićevog zamjenika.

Sve se zna – pogotovo u Aferi patenti – sve je u ladicama spremno, samo se čeka politička volja. Samo, do kada će to tako biti?

Prije samo četiri godine mislili smo da je Ivo Sanader nedodirljiv, a danas se s njim ne bi

mijenjali ni beskućnici. Ivica Mudrinić je do sada uz pomoć raznih političkih moćnika i

financijski potpomognutih medija preživljavao. No, što nosi budućnost tom tranzicijskom moćniku.? (Foto: Objektiv/Dnevno.hr, Dnevno.hr)