Što koloniju na ranču Kurilovec čini posebnom?

kurilovec7
kurilovec7

Vani kiša, unutra sunce! (Nevenka Vlašić)

Udruga ULIKUM VG organizirala je na ranču KURILOVEC (inače hotel za konje) jednu od najživopisnijih kolonija na kojima sam bila. Bila je to internacionalna kolonija s oko 50-ak učesnika (iz svih dijelova Hrvatske, Bosne, Slovenije, Srbije, Kanade…) o kojoj je besprijekorno brinula slikarica i tajnica Udruge Nevenka Vlašić uz pomoć i logistiku svoga supruga.

foto-galerija

Što ovu koloniju čini posebnom?

Do ranča Kurilovec probijali smo se kroz zavjesu kiše, hladnoće i vjetra, kroz lokve vode i blata, a onda stigli na ranč u ugrijanu prostoriju u kojoj je već uz kamin pucketalo divno prijateljsko raspoloženje slikara iz mnogih zemalja koji su slikali, pjevali i odisali radošću. Koliko raznolikosti podneblja, ljudi i generacija! Od mladih umjetnika do onih najstarijih, a razlike u godinama izbrisane kao kistovima na platnu.

kurilovec6

Osjećala sam se kao da sam u nekom drugom stoljeću, gdje vrijeme ne postoji.

Povratak prirodi i iskonskom životu… bez tople sobe, kreveta, tuša, vode, ogledala, struje, u sjeniku s mnoštvom životinja, u mirisu slame, postajete svjesni pravih vrijednosti. Da se struja mogla dobiti od našeg smijeha i raspoloženja, Kurilovec bi svijetlio kao Betlehem!

Slike su se nizale uz prozore, recitiralo se dugo u noć, pjevalo uz gitaru, plesalo! Sretali su se uživo i neki fejsbukovci. Uživo je ipak ljepše! Živi ljudi umjesto interneta!

Oh, gdje je sada moja “Kurilovečka Milka”? Mala kravica kraj koje sam spavala u štaglju i koja mi je mljackala pod uho… i onaj tvrdoglavi konj koji se cijelu noć kopitao uz zid? Pa pjevac koji je vrištao u zoru i pozivao na jutarnju kavu!

kurilovec8

Koliko pozitivne energije na jednom mjestu! Neprocijenjivo!

Pa i ne samo to! Sada ću dati i mali osobni osvrt na ovo druženje!

U ova tri dana naučila sam više o sebi i životu nego u zadnjih par godina.

Kada me uhvati loše raspoloženje, sjetit ću se gospođe Josipe, slijepe pjesnikinje koju sam tamo upoznala i od koje sam naučila da je život savršen dar i kada ga očima ne vidiš… ako osjećaš srcem.

Kada me uhvati ljutnja, sjetit ću se Darka, čija je smirenost uma i pozitiva gospodar emocija i našega života.

Kada pomislim da nešto ne mogu, sjetit ću se staraca i invalida koje sam tamo upoznala, a kod kojih je želja za životom jača od bolesti i godina. Jer oni su i vječne djevojčice i samo malo ostarjeli dječaci!

I kada se poželim smijeha i veselja, okružit ću se ljudima kakve sam tamo upoznala! Jer oni su najbolji lijek i terapija!

kurilovec4

Što je uspješna kolonija? Većina će reći: napraviti dobre slike!

Istina je da su dobre slike svrha i povod kolonije. Ali bez dobre energije koju čine ljudi, nema niti dobrih slika. Tada je to samo zanat. A umjetnost to nipošto nije. Umjetnost je i imati otvoreno srce, pozitivne misli bez zavisti, dobro raspoloženje i steći one dobre, prave prijtelje koji su najbolji portreti u životu!