Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije 1909.-2009.

U proteklih sto godina moderne teatarske povijesti ovih kazališnih struka u nas, umjetnici koji kreiraju i potpisuju likovni identitet predstava tvore kontinuirani povijesni niz vrlo različitih i iznimnih autorskih osobnosti. U okviru postojećega izložbenoga prostora nastojalo se prezentirati neke od najmarkantnijih radova brojnih i za kazališnu povijest velikih autorskih opusa, kako onih završenih (Branimira Šenoe, Tomislava Krizmana, Pavla Fromana, Ljube Babića, Marijana Trepšea, Sergija Glumca, Vladimira Žedrinskog, Kamila Tompe, Zvonimira Agbabe, Božidara Rašice, Miše Račića, Želimira Zagotte, Doriana Sokolića, Zvonimira Šulera, odnosno Inge Kostinčer, Vande Pavelić Weinert, Marije Zidarić, Aurelije Branković, Jasne Novak, Rute Knežević), tako i svih onih brojnih kazališno vitalnih autora različitih generacija (Aleksandra Augustinčića, Zlatka Boureka, Drage Turine, Mije Adžića, Zlatka Kauzlarić Atača, Dinke Jeričević, Dalibora Laginje, Ive Knezovića, odnosno Ljubice Wagner, Jagode Buić, Ružice Nenadović Sokolić, Diane Kosec Bourek, Ike Škomrlj, Marije Žarak, Ingrid Begović, Ksenije Jeričević, Doris Kristić, Danice Dedijer, Irene Sušac, Dženise Pecotić, Ivane Bakal, Ane Savić Gecan, Marije Šarić Ban, Mirjane Zagorec, Željka Nosića, Barbare Bourek, Katarine Radošević Galić…).

Kroz scenografska i kostimografska ostvarenja izabranih (u pravilu relevantnih) predstava različitih hrvatskih kazališta, iz sto godina povijesti ovih umjetničkih struka nastojalo se odabirati one radove koji u istom prezentiraju i specifičnosti autorskoga stila određenoga scenografa, ali i stil određene kazališne epohe i dostignuća obiju struka. Ovisno o autoru, mjestu i vremenu nastanka predstave odabirani su različiti materijali odnosno mediji scenografskih i kostimografskih ostvarenja – od skica u različitih tehnikama i formatima preko fotografija do TV snimaka – kako bi se i kroz to pokazala raznovrsnost teatarske likovnosti, a važan dio izložbe dakako čine scenografske makete i kazališni kostimi. Naposljetku, izložba je zamišljena i kao svojevrstan poziv na bavljenje umjetnostima i umjetnicima od kojih mnogi dosada nisu dobili primjerena čitanja u svjetlu povijesti hrvatskoga kazališta i nacionalne kulture.

Scenografi i kostimografi su dio autorskog tima, oblikovatelji vizualnog identiteta predstave, neizostavan dio teatrološke povijesti naše zemlje.

Unatoč tomu, povijest hrvatske scenografije i kostimografije nedovoljno je i nesustavno istražena. Sam rad na pripremama i realizaciji izložbe pokazao je koliki je nedostatak u radu i obrazovanju kazališnog likovnog izričaja i nedostatak obimnijih biblioteka i monografija o našim doajenima scenografije i kostimografije.

Zato podsjećamo ovom monografijom na povijest, ali i sadašnjost struke, neophodnost boljeg i sustavnog čuvanja likovne građe, ne samo fotografija i snimaka predstava, nego i skica i maketa, vrijednih kostima, čija umjetnička vrijednost je nepobitna za povijest hrvatskog kazališta, a i za povijest hrvatske kulture uopće.

Obaveza kazališta za pohranu skica gotovo se ne poštuje, a ideja o osnivanju Kazališnog muzeja nije realizirana.

Za izložbu i monografiju je korištena građa u vlasništvu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta, Muzeja za umjetnost i obrt, Muzeja grada Rijeka, iz arhiva kazališta, iz privatne zbirke gđe. Marije Šenoe i obitelji Sokolić, te iz privatnih arhiva scenografa i kostimografa.

MONOGRAFIJA:

dr. sc. ANA LEDERER – povijesni dio – stručni suradnik za scenografiju

Diplomirala je komparativnu književnost i ruski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1987. Magistrirala je 1992. s temom Dramski rad Ivana Raosa, a doktorsku disertaciju pod naslovom Redateljski opus Tita Strozzija u kontekstu hrvatskih redateljskih poetika obranila 2001. na istom fakultetu. Prve tekstove, književne kritike, objavila je 1989. u časopisu »Quorum«. Početkom 1990. prelazi u dvotjednik za kulturu »Oko« na mjesto urednice kazališne rubrike, na kojemu ostaje do gašenja novina u siječnju 1991. Sredinom 1991. postaje znanstvena novakinja u Zavodu za književnost Filozofskog fakulteta, gdje radi sve do prosinca 1999., kada se zapošljava u Odsjeku za povijest hrvatskoga kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, gdje radi do imenovanja na dužnost intendantice HNK u Zagrebu.
Objavila je niz kritika, prikaza i eseja u novinama i časopisima, surađivala kao scenaristica i voditeljica u Obrazovno-znanstvenom programu Hrvatske televizije u tridesetak emisija serijala Antologija hrvatske književnosti i Antologija hrvatske drame, od 1997. urednica je Biblioteke ITD u Znanju, kao i niza posebnih izdanja. Ana Lederer do sada je objavila knjige: Dobre slučajnosti (1994.), Ivan Raos (1998.), Redatelj Tito Strozzi (2003.) za koju je dobila Nagradu Petar Brečić za kazališnu publicistiku, Ključ za kazalište (2004.) i Vrijeme osobne povijesti (2004.) za koju je dobila nagradu Matice hrvatske “Antun Gustav Matoš” za književnu i umjetničku kritiku. Autorica je i većega broja znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu. Bila je izbornica Marulićevih dana.
Od 2004. pročelnica je Odsjeka za kazalište i film Matice hrvatske.

Vlada Republike Hrvatske imenovala je 30. lipnja 2005. dr. sc. Anu Lederer za intendanticu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

dr. sc. MARTINA PETRANOVIĆ – povijesni dio – stručni suradnik za kostimografiju

Teatrologinja Martina Petranović (1976.) diplomirala je studij komparativne književnosti i engleskoga jezika i književnosti (2000.) te studij teatrologije (2000.) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala je 2010. obranivši na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorski rad pod nazivom Uloga kostimografije u hrvatskom kazalištu – Nastajanje, afirmacija i dosezi jedne umjetničke discipline. Od 1997. do 2000. radi u Hrvatskom centru ITI sudjelujući u organizaciji i provedbi njihovih projekata. Od 2001. Zaposlena je kao znanstvena novakinja u Odsjeku za povijest hrvatskoga kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU.

Od 2000. godine objavljuje znanstvene radove, književne i kazališne prikaze, kritike i eseje u časopisima i novinama, sudjeluje na znanstvenim savjetovanjima, piše pogovore književnim djelima, te prevodi publicistiku i prozu s engleskoga jezika. Suradnica je na izdanjima Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i Školske knjige.

Članica je Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa, Matice hrvatske i Hrvatskog centra ITI.

IVANA BAKAL, kostimografkinja, autorica i urednica knjige

Godine 1987. diplomirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu (tkz. Višoj tekstilnoj školi), na Odsjeku dizajna tekstila i odjeće u Zagrebu. Tijekom studija, 1986. radi prvu samostalnu kostimografiju za predstavu „Vodenka“, u Gradskom kazalištu Trešnjevka, u režiji Vladimira Gerića, sa kojim je ostvarila i najveći broj autorskih suradnji. 2008. godine, nakon više od dvadeset godina rada, završava razlikovni studij na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, 2008./ 2009., te je potom diplomirala modul kostimografije – stručni- magistarski studij. U školskoj godini 2010./2011. upisuje poslijediplomski-doktorski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarstvo, kod mentora Zlatka Kauzlarića Atača.

Bavi se samostalnim umjetničkim radom – kostimografijom već 25 godina. Tijekom tog razdoblja ostvarila je preko osamdeset autorskih kostimografija u kazalištu, dvije scenografije, tridesetak kostimografija za promotivna predstavljanja naših i inozemnih proizvođača, tri samostalne izložbe, više od 15 skupnih izložbi diljem lijepe naše i inozemstva („Suvremena kazališna i filmska scena“ (2003., 2007., 2009.), „Modni ormar“, HGK – Dizajn centar (2009., 2010.), „Modni ormar“, Galerija ULUPUH (2009.), „Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije 1909. – 2009.“ i dr. Sudjelovala je na dvije svjetske izložbe „Praškog kvadrienala PQ“ (Svjetska izložba kazališne scenografije i kostimografije) 2003. i 2007. godine. Autorica je i inicijatorica više projekata, od kojih je svakako najvažniji „Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije 1909. – 2009.“.

U svom radu surađivala je sa poznatim redateljima: Vladimirom Gerićem, Stephanie Jamnicky, Milkom Šparemblekom, Joškom Juvančićem, Borisom Kovačevićem, Ladislavom Vindakijević, Sašom Anočićem, Draženom Ferenčinom, Damirom Mađarićem, Bobom Jelčićem, Ninom Kleflin …
Članica je ULUPUH-a od 1989., Hrvatskog društva dizajnera od 1988. do 2006. godine, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 1990. godine.
Predsjednica je Sekcije za kazalište, film i televiziju ULUPUH-a od 2000. do 2006. godine, te ponovno od 2010. godine. Predsjednica je Hrvatskog udruženja likovnih primijenjenih umjetnika – ULUPUH-a od rujna 2003 godine.

Sto godina hrvatske scenografije i kostimografije 1909. – 2009.

Izdavač: ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti

Autori tekstova: Ana Lederer, Martina Petranović, Ivana Bakal

Urednica: Ivana Bakal

Grafički urednik: Mario Aničić

Fotografije: Tomislav Rastić

Prijevod: Hrvoja Heffer

Dizajn i prijelom: Mario Aničić & Jele Dominis

Tisak: Tiskara Zelina d.d., Sv. Ivan Zelina

Opseg: 396 strana

ISBN: 978-953-6898-95-4

Akademija-Art.hr
21.09.2011.