GUSLE / 2 ŽICE / JABLAN, JASEN, ORAH, JAREĆA KOŽA, NAJLON / 67X16X22 CM, 2011
Maša Štrbac, voditeljica Galerije
galerija-ulupuh@zg.t-com.hr
Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb
kiparska izložba
Stipan Kujundžić
GLAZBALA
Stipan Kujundžić
GLAZBALA
16.12. – 30.12.2011.
U petak, 16. prosinca u 19 sati, u Galeriji ULUPUH, Zagrebu, otvara se izložba autorskih glazbala akad. kipara Stipana Kujundžića.
Na izložbi će biti predstavljena nova, dosad neviđena glazbala, rezultat autorovog višegodišnjeg istraživanja istočnjačke narodne glazbene baštine i gudalačkih instrumenata, jednako kao i glazbala u regiji. Osam glazbala različitih veličina (od 0,7 do 2 metra visine) biti će povezana zvučnom kulisom – kompozicijom „Transfonija“ skladatelja Tibora Szirovicze, skladanom baš za ovu izložbu, koja će se premijerno izvesti na njezinu otvorenju. Cijelom se projektu pridružila i muzikologinja Maja Milošević, te ovaj projekt predstavlja jedinstvenu sinergiju različitih umjetnosti. Autor projekta i kustos izložbe je Mario Beusan. On je u katalogu izložbe napisao:
„Stipan Kujundžić polazi od gradbene matrice tradicijskih gusla Imotske krajine, te na toj osnovi razvija posve nove neviđene instrumente. Razvojni proces pokreće unutar slijedeće dvije transformacijske linije: gusle-violina, gusle-čelo. Sve se više odmiče od izvornog obličja gusala, posebno od njihove strogo aksijalne koncepcije tradicijskog rasporeda figuralne motivike i uresne ornamentike. U tom je procesu temeljito provedena redukcija i preobrazba figuralnog i ornamentalnog kompleksa. Značajni odmaci od tradicijskog simetričnog oblikovnog sustava postignuti su kiparskim oblikovanjem amorfnih, asimetrično pokrenutih i često tordiranih dijelova osnovnog tijela glazbala.U svojoj konačnici ti instrumenti, uzgibanih drhtavih linija i titravih kontura, doimlju se kao svojevrstan ispis zvukovlja koje nam mogu podariti.“
Sam autor glazbala, akademski kipar Stipan Kujundžić, kaže o svojem nadahnuću: „Glazba je u mojem životu jednako važna kao i kiparstvo. Oduvijek sam bio okružen glazbom i glazbalima. Od malena sviram na nekoliko instrumenata. Imotske gusle su moja opsesija, pa sam već odavna savladao tehniku građenja tog instrumenta. Isprva su to bile replike izvornog instrumenta, a potom sam se usmjerio prema preoblikovanju s ciljem spajanja kiparskog i glazbenog umijeća.“
Sastavni dio izložbe čini zvučna kulisa, kompozicija „Transfonija“ skladatelja Tibora Szirovicze, koja se, prema riječima muzikologinje Maje Milošević, „temelji na melodijsko-ritamskim i akustičkim obilježjima, transformiranim u suvremeni kompozicijski kontekst. Koncept će biti realiziran upotrebom elektroničkih instrumenata i kompjutora te njihovim kombiniranjem sa snimljenim matricama zvuka (Kujundžićevih) gusli.“
GLAZBALO 6 / GUSLE / 1 ŽICA / JAVOR, JASEN, DREN, JAREĆA KOŽA, NAJLON / 80X17X14 CM, 2006.
Izložbom „STIPAN KUJUNDŽIĆ – GLAZBALA“ prezentirani su rezultati autorovog višegodišnjeg istraživanja istočnjačke narodne glazbene baštine i gudalačkih instrumenata, jednako kao i glazbala u regiji. Unutar brojnih glazbenih instrumenata on će se posebno fokusirati na izvorne gusle Imotske krajine, na učenje i savladavanje njihove gradbene tehnike te, prije svega, na kiparsko promišljanje njihovog oblikovanja. Sam autor, akademski kipar Stipan Kujundžić kaže: „Glazba je u mojem životu jednako važna kao i kiparstvo. Oduvijek sam bio okružen glazbom i glazbalima. Od malena sviram na nekoliko instrumenata. Imotske gusle su moja opsesija, pa sam već odavna savladao tehniku građenja tog instrumenta. Isprva su to bile replike izvornog instrumenta, a potom sam se usmjerio prema preoblikovanju s ciljem spajanja kiparskog i glazbenog umijeća. Iako je bavljenje time bilo periferno, obzirom na moju temeljnu profesionalnu kiparsku usmjerenost, uvijek je u meni pobuđivalo veliku radost i znatiželju. Na nagovor prof. Beusana započeo sam sa sustavnim istraživanjem mogućnosti preoblikovanja izvornih gusla. Profesor je u ovaj projekt uključio muzikologinju Maju Milošević i kompozitora Tibora Sziroviczu, pa su se tako otvorile nove dimenzije unutar mog istraživanja.“
Projekt „GLAZBALA“ rezultirao je glazbalima doista neočekivanih oblika. Ona su izvorni kiparski rad akademskog kipara Stipana Kujundžića. Autor polazi od gradbene matrice tradicijskih gusla Imotske krajine, te na toj osnovi razvija posve nove neviđene instrumente.
Razvojni proces pokreće unutar slijedeće dvije transformacijske linije: gusle-violina, gusle-čelo. Sve se više odmiče od izvornog obličja gusala, posebno od njihove strogo aksijalne koncepcije tradicijskog rasporeda figuralne motivike i uresne ornamentike. U tom je procesu temeljito provedena redukcija i preobrazba figuralnog i ornamentalnog kompleksa. Značajni odmaci od tradicijskog simetričnog oblikovnog sustava postignuti su kiparskim oblikovanjem amorfnih, asimetrično pokrenutih i često tordiranih dijelova osnovnog tijela glazbala.
U svojoj konačnici ti instrumenti, uzgibanih drhtavih linija i titravih kontura, doimlju se kao svojevrstan ispis zvukovlja koje nam mogu podariti.
Inovativna rješenja posebno su vidljiva kod povezivanja rezonantne kutije s tijelom, jednako kao i kod oblikovanja njezina korpusa. Montaža opne od jareće kože na rezonantnu kutiju provedena je uz modeliranje zanimljivog ritma malih obodnih izbočina (spojne točke). One dopunjavaju percepciju konture rezonantne kutije izvjesnom dozom privlačne treperavosti. Nadalje, valja kazati da autor ostvaruje cio niz upečatljivih oblikovnih zahvata na detaljima glazbala, a to je ključ za zapinjanje strune, kobilica (konjić) za podržavanje strune, glasice (rupice na opni) i krst (rupe u križnoj formaciji na dnu rezonantne kutije koje pospješuju razlijeganje zvuka). Kod oblikovanja gudala primijenjene su takve kiparske intervencije koje mahom teže vrlo finim tanašnim rješenjima, bliskim njegovom izvornom obliku.
U izboru gradbenog materijala i u promišljanju kolorističkog rješenja također nailazimo na neočekivane pomake. Najatraktivniji izbor svakako je izrada rezonantne kutije od kolorirane tikve u boji patlidžana (glazbalo iz linije gusle-violina).
Stipan Kujundžić i u ovim svojim radovima koristi uzbudljivu snagu vlastitog metafizičkog kiparskog jezika, kojim uvijek iznova ukazuje na kompleksnost kiparske forme.
Zadivljeni smo njegovim posve jasnim i estetski zaokruženim idejama koje se premeću u dojmljiva oblikovna rješenja, visokog likovnog potencijala. Ona su vezana uz kompleksni postupak istodobnog odmicanja od i crpljenja iz prepoznatljive narodne umjetnosti Imotske krajine. Upravo u toj sudbinskoj fascinaciji krajem kojemu pripada Stipan crpi snažne poticaje za razvijanje vlastite kiparske poetike.
Opisanim kiparskim postupcima gusle su, osim novog obličja, dobile i nove dimenzije. Tako glazbalo iz transformacijske linije gusle-čelo ima visinu čak preko dva metra, dok je glazbalo iz linije gusle-violina visoko sedamdeset centimetara. Novonastali oblici glazbala uključuju i pojavu novih zvukovnih mogućnosti, iako su svjesno očuvana njihova temeljna tradicijska akustička svojstva. Riječ je o izvjesnim odmacima od mekanog i elegičnog zvuka gusla poput zvuka viole. Upravo to postaje izazovom za suvremenog mladog kompozitora Tibora Sziroviczu. On je za ovu izložbu skladao kompoziciju pod nazivom „TRANSFONIJA“, koja će se prvi puta izvesti 16. prosinca 2011. godine na otvorenju izložbe.
Mario Beusan, kustos izložbe
LINIJA GUSLE-VIJOLINA / 4 ŽICE / JAVOR, DREN, TIKVA, JAREĆA KOŽA, NAJLON / 70X20X21 CM, 2011.
GUSLE – TRADICIJA NA SUVREMENI NAČIN
Ovaj kordofoni tradicijski instrument, karakterističan za podneblje južnoga Balkana, u Hrvatskoj je svoju višestoljetnu povijest proživio na području dalmatinskog zaleđa, ali je u nekim njezinim trenucima mjesto pronalazio i u Slavoniji, Srijemu te dalmatinskom priobalju i otocima (Hvar, Korčula). Tradicijske su gusle izrađene od drva i sastavljene od glave, vrata i zvučnog tijela preko kojega je navučena životinjska koža i na čijoj je sredini probušena rupa radi bolje zvučnosti. Duž cijeloga tijela i vrata napete su jedna ili dvije strune od konjskog repa preko kojih se povlači gudalo, napravljeno od tankog komada prirodno zakrivljene grane preko koje je napeta konjska dlaka. Povlačenjem gudala preko napete žice nastaje ton – izvor razvoja raznovrsnih motiva temeljenih na načelima variranja i improviziranja.
Tijekom druge polovice 20. stoljeća započinje i razvija se proces iščeznuća gusli te danas, u 21. stoljeću, one simboliziraju endem hrvatske tradicijske kulture. Potencijal likovnog oblikovanja ovog vrijednog etnomuzikološkog i organološkog artefakta prepoznao je i razvio mladi akademski kipar Stipan Kujundžić. Njegove gusle u sebi nose suvremenu umjetničku ekstenziju, istodobno počivajući na čvrstim tradicijskim temeljima u akustičkim i oblikovnim načelima, neraskidivo vezanim s duhom vremena i podneblja u kojem je instrument nastao i živio. Prožimanje „tradicijskog“ i „suvremenog“ u Kujundžićevim guslama implicira stvaranje glazbe srodnih obilježja. Skladba Tibora Szirovicze temelji se na melodijsko-ritamskim i akustičkim obilježjima, transformiranim u suvremeni kompozicijski kontekst. Koncept će biti realiziran upotrebom elektroničkih instrumenata i kompjutora te njihovim kombiniranjem sa snimljenim matricama zvuka (Kujundžićevih) gusli.
Ovaj umjetnički rad sinergija je izrasla iz suradnje mladih umjetnika-istraživača; kipara Stipana Kujundžića, skladatelja Tibora Szirovicze i muzikologinje Maje Milošević u okviru projekta prof. Maria Beusana pod nazivom „Stipan Kujudžić – glazbala“.
Maja Milošević, muzikologinja
STIPAN KUJUNDŽIĆ (1982., Imotski) polazi Školu primijenjenih umjetnosti u Splitu, te kao maturant osvaja prvu nagradu na državnom natjecanju srednjoškolskih umjetnika. Školovanje nastavlja 2001. na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, smjer kiparstvo (profesori: Aleksandar Miđor, Nikola Džaja, Kazimir Hraste, Kuzma Kovačić). Diplomirao je 2006. godine u klasi prof. Matka Mijića.
Sudjelovao je na više skupnih izložbi i na dvjema kiparskim kolonijama.
Realizacije u javnom prostoru:
2004. Vrsar, "Mornareva žudnja", skulptura (stup za vezanje broda na rivi), kamen
2007. Bol na Braču, "Morske igre", skulptura (šetnica prema Zlatnom ratu), kamen
2007. Split, Orson Wells, skulptura, bronca (suradnja s Ojom Kodar)
Samostalne izložbe:
2001. Imotski, "Okovi navika" slike, crteži i skulpture
2005. Kaštel Sućurac, Galerija kula, skulpture, terakota
2007. Split, podrumi Dioklecijanove palače, "Putnici kroz vrijeme", skulpture, drvo
2007. Imotski, "Putnici kroz vrijeme", skulpture, drvo
2010. Zagreb, Galerija Matice hrvatske, "Preslojavanje I", skulpture, sintetika, drvo,
Autor projekta: prof. Mario Beusan,
Kompozitor: Tibor Szirovicza, „CONSUCTIO“ kompozicija pisana za izložbu
2011. Gornja Stubica, Galerija dvorca Oršić, "Preslojavanje I", skulpture, sintetika, drvo
2011. Kastav, Galerija Sv. Trojica, "Preslojavanje I", skulpture, sintetika, drvo
2011. Zadar, Galerija Državnog arhiva Zadar, "Preslojavanje I", skulpture, sintetika, drvo
2011. Zadar, Galerija ZADART, "Bol", skulpture, keramika, drvo
Kustos izložbe: prof.Mario Beusan
2011 .Zagreb, Galerija ULUPUH, „Stipan Kujundžić-Glazbala“, glazbala, drvo, koža, najlon
Kustos izložbe: prof.Mario Beusan,
Kompozitor: Tibor Szirovicza, „TRANSFONIJA“ kompozicija pisana za izložbu
Muzikologinja: Maja Milošević
O umjetniku
Riječ je o mladom umjetniku suvremenog senzibiliteta, nedvojbenom pripadniku informatičke ere koji je istodobno fasciniran prirodnim, humanim i duhovnim dimenzijama Imotske krajine, odnosno prostora kojemu u potpunosti pripada, prostora koji neprestano istražuje, u kojemu živi i stvara. Upravo u tom zavičajnom okružju Stipan Kujundžić nalazi neiscrpno vrelo svojih umjetničkih inspiracija. One su uvijek prisutne u svakom njegovom radu, ali samo na razini stvaralačke energije, a nikada deskriptivno.
Artikulacija njegove umjetničke osobnosti počevši od vrlo ranih poticaja, nastavlja se preko temeljite edukacije i prvih ostvarenja, prema istinski željenom usmjerenju ideji o tome kako zapravo živjeti svoju umjetnost, da bude vjerodostojna i da bude pravi putokaz jednom boljem svijetu o kojemu, ionako, svi mi sanjamo.
Autor kaže: „Od kad pamtim uvijek sam kao nešto najuzbudljivije doživljavao volumen i mijene njegova oblika pod prstima, bilo da sam se igrao tijestom u kužini, ili pak modelirao u glini. Neprestano sam crtao i slikao. Danas kada gledam te stare radove shvaćam da oni zapravo nisu slike, već nerođene skulpture. Zahvaljujući mome ocu Augustinu i obitelji rastao sam u poticajnoj sredini ispunjenoj umjetnošću, ogromnim količinama ljubavi i beskrajnog razumijevanja. Stoga sam vrlo rano spoznao sebe samoga, točno sam znao tko sam, što želim i što mogu. To je najvažniji moment u životu, jer radite li ono što istinski volite, bit ćete sretan čovjek.“
LINIJA GUSLE-VIJOLINA / 4 ŽICE / JAVOR, DREN, TIKVA, JAREĆA KOŽA, NAJLON / 70X20X21 CM, 2011.
Tibor Szirovicza (1981., Zagreb) završio je 2000. godine V. gimnaziju u Zagrebu s odličnim uspjehom. Paralelno s gimnazijom pohađao je Visoko učilište "Elly Bašić" (tada Glazbena škola funkcionalne muzičke pedagogije) gdje je fakultativno učio kompoziciju kod prof. Sande Majurec. Za vrijeme pohađanja srednje glazbene škole sudjelovao je u projektu niza glazbenih radionica improvizacije i kompozicije prof. Richarda Frosticka (UK) "Composing in classroom" ("Skladanje u učionici") čiji je konačni cilj bila izvedba Sir Peter Maxwell Daviesove kompozicije "The Turn of the Tide" na MBZ-u. Godine 2000. upisao se na Fakultet elektrotehnike i računarstva sa željom da završi odjel radiokomunikacija. Ubrzo ga intenzivna želja za bavljenjem glazbom i kompozicijom odvodi u smjeru studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Muzičku akademiju upisuje 2003. godine – smjer kompozicije i teorije glazbe u klasi red. prof. Željka Brkanovića. Diplomirao je 2009. godine s kompozicijom "Shaula" za simfonijski orkestar. Dobitnik je Stipendije Grada Zagreba 1999.-2000. (gimnazija i srednja glazbena škola) te 2006.-2008. (studij kompozicije i teorije glazbe). U toku studija piše kompozicije za solističke instrumente te različite kombinacije instrumenata poput gudačkog tria i kvarteta, puhačkog tria i kvinteta, komornih sastava, kompozicije za udaraljke, saksofon, glas i razne druge. Usavršavao se na seminarima u Szombathelyu u Mađarskoj kod prof. Johannesa Schöllhorna (DE). Redovito je sudjelovao u projektima suradnje Muzičke akademije u Zagrebu i Akademije za glasbo u Ljubljani gdje su se njegove kompozicije izvodile na koncertima u Zagrebu i Ljubljani. U sklopu kolegija elektroničke glazbe (prof. Zlatko Tanodi) učio je programirati u software-u Cycling74 Max/MSP/Jitter (prof. Srđan Dedić) pomoću kojeg je i izradio programsko sučelje za kompoziciju "expr.pat" za glas, plesačicu i živu elektroniku (2008.). Za istu kompoziciju konstruirao je i interaktivnu scenu kojom u realnom vremenu analizira rad nogu plesačice (tatkar – plesački element iz indijskog klasičnog plesa Kathaka) i glas pjevačice, a zvučne signale je filtrirao i koristio u izvedbi kompozicije. U razdoblju 2002. – 2003. surađivao je, kao kompozitor i glazbeni producent, s udrugom "Plesni solisti". Surađuje s Produkcijom "Brojka" u izradi glazbe i zvuka za kratke filmove ("Tulum za Habibija", 2009.) Komponirao je glazbu za kazališnu predstavu "Pijanistica" Darija Harjačeka (redatelj) i Rone Žulj (dramaturginja) (&TD, 2008.). Surađivao je s Udrugom profesionalnih plesnih umjetnika "Puls" kao skladatelj i dizajner zvuka za predstave suvremenog plesa "Trap(p)ed" i "Tko mi je uzeo žvaku iz pepeljare?!".
Godine 2010. profesor Mario Beusan uključio ga je u svoj kiparsko-glazbeno-izložbeni projekt „Preslojavanje“. Time započinje suradnja s mladim akademskim kiparom Stipanom Kujundžićem. Za izložbu „Preslojavanje I“ napisao je kompoziciju "CONSUCTIO". Suradnju nastavlja i u 2011. godine na izložbi „Preslojavanje II“. Godine 2010. na Tribini hrvatske suvremene glazbe u Opatiji izvedena je skladateljeva kompozicija "K-Cycle" u izvedbi Cantus ansambla pod dirigentskim vodstvom Berislava Šipuša. Početkom 2011. godine njegovu kompoziciju "Shaula" za veliki simfonijski orkestar izvela je Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem dirigenta Aluna Francisa.
Godine 2011. sudjeluje u novom izložbenom projektu prof. Maria Beusana pod nazivom „Stipan Kujundžić – Glazbala“ kompozicijom „TRANSFORMACIJA“.
Dobitnik je nagrade Fonda "Rudolf i Margita Matz" Hrvatskog društva skladatelja za 2011.godinu.
Redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja.
Mario Beusan (1944., Zagreb) završio je V Gimnaziju u Zagrebu, diplomirao i magistrirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon diplome i magisterija zapošljava se na Arhitektonskom fakultetu. Autor je brojnih znanstvenih radova na području zaštite i reanimacije feudalne graditeljske baštine. Kao redoviti profesor na Arhitektonskom fakultetu radi na Katedri za arhitektonsko projektiranje i na kolegiju Interijer u okviru kojega drži predmet „Materijali u interijeru“. Uz pedagošku i znanstvenu djelatnost sustavno se bavi projektantskim radom, autor je brojnih adaptacija i interijera u Zagrebu i Hrvatskoj.
Od 1973. bavi se oblikovanjem izložba i stalnih postava muzeja te je dosad realizirao ukupno 196 izložba i 18 stalnih postava muzeja. Ostvario je niz zapaženih izložbenih projekata u najuglednijim galerijama i muzejima u Zagrebu, Hrvatskoj i inozemstvu (Slovenija, Mađarska, Francuska, Belgija, Njemačka, Češka, Slovačka, Finska, Austrija, Italija, Litva, Srbija, Kina, Irska i Crna Gora).
Za oblikovanje izložbe "Dalmatinska zagora – Nepoznata zemlja" dobio je uglednu nagradu "BERNARDO BERNARDI" za najuspješnije arhitektonsko ostvarenje u području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja u 2007. godini.
Autor je svoj umjetnički rad u području oblikovanja izložba i muzejskih postava prezentirao
2008. godine u Gliptoteci HAZU na velikoj retrospektivnoj izložbi pod nazivom: "Mario Beusan: Arhitektura izložbe – na tragu hermeneutičkog diskursa (1973-2007)“.
Od 1968. godine, nakon studijskog boravka u atelijeru Jannie Borel u Parizu, bavi se umjetničkim oblikovanjem emajla. Kao član ULUPUH-a izlagao je svoje radove na brojnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu. Među brojnim priznanjima ističe se prestižna nagrada na VI. Biennale Internationale de l’Emaill u Limogesu 1982. godine. Otada izlaže na velikim svjetskim izložbama umjetnosti u emajlu i izložbama nakita (Limoges, Coburg, Barcelona, Laval, Los Angeles, Monaco, Tokio, Mannheim, Prag, Bratislava, Helsinki, Innsbruck, Rim, Pečuh, Bekez, Novi Sad, Subotica, Peking, Vilnius i Dablin).
Za osobite zasluge u kulturi primio je 1998. godine odlikovanje: „RED DANICE HRVATSKE S LIKOM MARKA MARULIĆA“.
Mario Beusan je autor projekta "Hrvatski suvremeni umjetnički unikatni nakit" kojim je stručno je obradio opus 16 umjetnika i prezentirao ih pojedinačnim autorskim izložbama, revijom nakita i završnom skupnom izložbom. Za realizaciju ovog projekta dodijeljena mu je 2005. godine “Velika nagrada za životno djelo“ ULUPUH-a pod pokroviteljstvom Skupštine grada Zagreba. Vlastiti opus u emajlu prezentirao je 2005. godine izložbom "MARIO BEUSAN – EMAJL" u Zagrebu u Galeriji ULUPUH.
Godine 2008. objavljuje monografiju "Suvremeni umjetnički nakit u Hrvatskoj“.
Članstva: Udruženje arhitekata Hrvatske (UHA), Društvo arhitekata Zagreba (DAZ),
Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH),
Kajkavsko spravišče, Matica hrvatska, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske,
Hrvatska komora arhitekata i inženjera.
Radi i živi u Zagrebu.
Stan: Pod zidom 2/III
Atelier: Lašćinski Brestovac 14
mario.beusan@arhitekt.hr
GUSLE / 1 ŽICA / TREŠNJA, DREN, JAREĆA KOŽA, NAJLON / 105X17X8 CM, 2007.
Akademija-Art.hr
11.12.2011.
