Galerija Fotokluba Zagreb, Ilica 29/3, Zagreb
Stanko Abadžić
Adriatic Routes
25. 01. (u 19.00 sati) do 04. 02. 2011.
Izložba ciklusa fotografija "Adriatic Routes" eminentnog hrvatskog fotografa Stanka Abadžića bit će otvorena 25. siječnja 2011. godine u Galeriji Fotokluba Zagreb.
Organizator izložbe: Fotoklub Zagreb.
Stanko Abadžić je rođen je 1952. godine u Vukovaru. U petnaestoj godini od oca dobiva prvi fotoaparat SMENA 8. Učlanjuje se u Fotoklub BOROVO, koji mu organizira prve skupne i samostalne izlozbe u Vukovaru i Borovu. Diplomirao je germnistiku i radio kao dopisnik Vjesnika. Iz tog vremena poznate su njegove reportaže iz Tunisa, Malte, Turske i drugih zemalja.
Od 1995. do 2002. godine boravi u Češkoj, gdje radi kao slobodni fotograf. U toj zemlji je također imao brojne skupne i samostalne izložbe – najveću retrospektivnu izložbu imao je u Pragu u Komornoj galeriju Dom Josefa Sudka, koja nosi ime po čuvenom českom fotografu. Muzej Mimara organizira za njega, 2003. godine, izlozbu IN ABSENTIA, kojom je Abadžić označio povratak na hrvatsku fotografsku scenu.
Stanko Abadžić dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Samostalno je izlagao širom Hrvatske, u 16 europskih zemalja, Argentini, Japanu i Americi. Njegove fotografije nalaze se u brojnim zbirkama u Europi, Hrvatskoj i Americi. Redovito surađuje s izdavačkim kućama DISPUT, MEANDAR, FRAKTURA, ZNANJE, AGM na oblikovanju naslovnica knjiga. Član je HDLU Zagreb, Hrvatskog saveza samostalnih umjetnika Zagreb i Fotokluba Zagreb. Živi i radi u Zagrebu.
Jadranski ciklus
Na Stankovim fotografijama život često izgleda kao da se nikada nije dogodio. Kao da smo sve to zajedno s njim samo sanjali. Na svojim je jadranskim skitnjama takve snimke pronašao u nestvarnom prostoru mora i neba. Sanjaju ih nepoznati nam ljudi koje njegov aparat neopazice bilježi dok uživaju jedinstvenu im tišinu.
Čovjek koji je na trbuh ugnijezdio polu ispijenu kriglu piva dok bezbrižno pluta na plastičnom kolutu, starac koji svoje već posvema garavo tijelo još jednom okrutno izloža zvizdanu, dječak koji je svoj romobil smjelo progurao neuhvatljivom granicom neba i mora. A između beskraja njihovih sivih plavetnila smjestili su se ljudi i djeca koji uporno traže komadić stvarnosti skriven od zakona vremena, onu savršenu sekundu u kojoj mogu pobijediti vrijeme niječući njegovo postojanje.
Djeca to rade igrom, odrasli dokolicom. Upravo ih u tom čarobnom trenutku mira snima Stankov aparat slaveći njihovu hrabrost da budu ništa do li komadića nepreglednog mozaika. Starac sa stolom i stolicom na malenom molu, dječak sa loptom i sombrerom pogleda upućenog moru, nepoznati netko uokviren okvirom koji nosi, opatica okružena sjenama, svi oni pred našim očima izranjaju skriveni u svoju sekundu tišine.
Na fotografijama Jadranskog ciklusa nitko ne pozira, ni ljudi, ni stvari, sve se tek uklapa u dio nedokučive cjeline postajući minijaturom koja isijava baš zato jer ne pokušava značiti nešto izvan sebe same. U šumi simbola postoje sretni trenutci kada su ljudi tek oni sami, a stvari sretno šute ne služeći ničemu. Kada ih snimi oko aparata oni postaju slike stvarnosti koju smo možda jednom sanjali ili ćemo je u nekoj budućoj samotnoj šetnji tek susresti.
Ponekad se u opustjelim primorskim mjestima takve slike zrcale u zraku punom igre vjetra i mora, a šetač osjeća da je zalutao u neki davni svijet izvan poznatog mu prostora i vremena. Na Stankovim se fotografijama nastanio onaj neopisivi osjećaj tajanstvenih bliskosti što nas obuzima kada nabasamo na utihnutu stvarnost. Odjednom zvuk iznova izroni zagrljen tragovima morskog vjetra, a mi se prenemo iz darovanog nam sna.
Višnja Pentić
