Sonja Hržina Majstorović: Ljubav na akciji

od 26. 10. (u 19.00 sati) do 14. 11. 2012.

LJUBAV NA „AKCIJI“

Ciničan otpor prema konzumerizmu društva u kojem živimo, akademska slikarica Sonja Hržina Majstorović svoj koncept izložbe temelji na recikliranju i ironičnom osvrtu materijalne i površne percepcije života koja je sveprisutna.

Izdvajanje materijala iz otpada obuhvaća različite načine preoblikovanja, te daje mnogostruke, ali jednostavne odgovore na krizu ideje o progresu, o identitetu, o životnim vrijednostima. Sonjin izražaj je na tragu second hand arta, pop arta i ready madea.

Kroz ciklus "Lice, ruke, tijelo“ , na kojem radi već duži niz godina, propituje svoj osobni identitet ali i vrijednosti ljudskog bića kao takvog. Sonja Hržina Majstorović izdvaja dijelove tijela te ih zasebno  analizira u metaforičkom smislu. Pristupa im studiozno, s punim poštovanjem kao temi koja je vječna, inspirativna i znakovita. U prvoj temi iz ciklusa – „Ruke“, autorica svoje ruke transportira u šivane objekte, digitalne printeve i slike na platnu. Koristeći vještinu i model svojih ruku ukazuje na univerzalnost, ali i posebnost svačije ruke kao vrhovnog instrumenta mozga. Baveći se tijelom, vlastitim ili tuđim, Sonjin stav postaje racionalan i kritički, s dozom ironije i humora. Ističe: „To TIJELO je moja ljuštura, a moj duh je taj koji vodi RUKE koje su instrument mog mozga i oblikuju ga.“

Izložba Ljubav na „akciji“ – akcentirana istoimenom pjesmom, predstavlja koncept radova među kojima su sedam muških torza i “Glam lutke koja prkosi recesiji“ otisnuta dvostrukim printom na najlonskoj ceradi većeg formata.

Kao model Glam lutke, Sonja bira samu sebe, jer kaže da si je uvijek pri ruci. Vođena idejom sexi lutke za napuhavanje, botoksiranih ljepotica – dodatno „ispeglanih“ u photo-shopu  i izduženih linija tijela, autorica ironizira  samu sebe i postaje pomalo groteskna pupa Sonja. Postaje lutka, a lutka jest – objekt, materijalni artefakt potrošačke kulture, lišena svih osobina i atributa osim onih koji se temelje na čistoj fizičkoj pojavnosti – lijepa i dražesna.  Time aludira dalje od izravnog i predimenzioniranog estetskog dojma,  dajući kritiku instrumentalizaciji ženskog tijela.

Kroz sedam muških torza, Sonja Hržina Majstorović  propituje i ironizira predodžbe o tipovima muškaraca. Izrezuje ih iz ravne drvene plohe – iz  vlastitog pregradnog ormara – nanovo ih spaja na jednoj od uzdužnih strana okvira iz kojeg su iskrojena, tako da se mogu „otvarati“ poput vrata spomenutog ormara. Brižno birane materijale, koje također reciklira od sakupljanih majica iz second hand shopova i svoje osobne garderobe koja je ostala bez smještaja kada je ormar razmontirala i pretvorila ga u skulpture, koristi kao odijela za nastala torza. Materijalom i natpisima daje dublju  tipizaciju pripadnika jačeg spola. Prepoznajemo vojnika u maskirnom odijelu, milijunaša s motivom novčanica, mornara s motivom broda, te duhovita  odijela boogie mana i cartoon boy-a.

Sam tretman tijela ne izlazi iz granica realizma, ali također umjetnica ne inzistira na čistoj deskriptivnosti. Modeli torza, plošni u osnovi,  imaju mogućnost funkcionirati kao samostojeće skulpture upravo zbog svoje mobilne konstrukcije.

Autorica nam daje složenu i zanimljivu koncepciju koja se koristi motivom ljudskog tijela kao metaforom poniranja u sebe. Na činjenicu da se kvaliteta života zanemaruje, jer se i ne traži, Sonja upozorava na duhovit i zanimljiv način. Rad Sonje Hržine Majstorović intrigantan je i vizualno i značenjski.

Ivana Školnik