Piše: Walter William Safar
Povijest nije vlasništvo šutljivih i podobnih “intelektualaca”. Jedan pravednički krik slobode običnog čovjeka mnogo je čujniji i čulniji za povijest od šutnje “intelektualne” kreme
Milanović: Razmišljamo o prekrcavanju sirijskog kemijskog oružja
Ovu vijest prenijeli su mediji i opet onom nesretnom čovjeku nabili divovski upitnik iznad glave. Pazite, u državi gdje jedino još turizam nije u kolapsu i otvara nova radna mjesta premijer javno izjavi takvu planetarnu glupost, ups izjavu. I što mislite, kako će tu „plemenitu” viziju Milanovića primiti turisti? Stoga i nije čudno da se svaka glupost, ups izjava, premijera Milanovića prenosi u svijetu pod rubrikom, vjerovali ili ne. Onaj skeptik će duhovito reći, napokon stižu strane investicije, mi njima INU, a oni nama bojne otrove.
Izjavu premijera Milanovića kako se radi o “plemenitom” projektu komentirao je Peršić iz udruge “Ekokvarner”: “To je samo još jedan dokaz da premijer živi u paralelnom svemiru i nema veze sa stvarnošću”. A ja bih dodao, pa ako je to eto plemeniti projekt neka Milanović smjesti bojni otrov u dvorište svoje velebne vile uz more gdje uživa u morskim delicijama sa tajkunskim prijateljima iz školskih dana. Možda ih taj bojni otrov malo prozrači, mislim u glavi.
Kada se zna da postoje specijalni tankeri za prijevoz bojnih otrova s jedne strane atlantika na drugi čovjek se mora zapitati, ne žele to oni možda negdje u Hrvatskom djelu azurno bistrog Jadrana kao slučajno zagubiti dobar dio tereta?
I sada tek čovjek može shvatiti zbog čega je referendum važan za demokraciju i opstojnost nekog društva. Samo neposrednom demokracijom građanin može zabraniti bahatim političarima da ostvare ovakve “plemenite” ideje. Ali Sabor to pravo građaninu želi oduzeti. Želi mu oduzati pravo da neposrednom demokracijom odlučuje o slobodi, socijalnoj pravdi, poreznoj presiji, nepovredivosti vlasništva građana, očuvanju prirode i čovjekova okoliša, vladavini prava: Ukratko, želi mu oduzeti pravo da brine o vlastitoj sudbini. Kada znamo da se u Saboru, nažalost, zastupnici više brinu o vlastitim interesima nego o interesima onih koji su ih i birali, građana, sve postaje mnogo jasnije. I zbog toga je važan referendum, jer neposredna demokracija ostaje jedina slamka spasa utopljenika, čitaj građana, u političkoj kaljuži.
Stoga postavljam nekoliko krucijalnih pitanja Ustavnom sudu.
Mediji su objavili da saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav je prihvatio Nacrt promjena Ustava…
Dopustite mi da citiram iz objavljenog članka krucijalnu važnu promjenu koju predlaže Sabor, čitaj kukuriku koalicija s pripadajućim satelitima (HL&HDSSB…). „..a u Nacrt promjena Ustava na kraju su ušli i prijedlozi kojima se određuju pitanja o kojima se referendum ne može raspisati. Tako se ubuduće referendum neće moći raspisati o pitanjima koja se odnose na…”
Dopustite mi da citiram riječi jednog starog pravnika koji je ekspert za Ustavno pravo: Ustavni zakon o Ustavnom sudu regulirao je da je postupak ocjene validnosti referendumskog pitanja isključiva nadležnost Ustavnog suda. Krajnje je vrijeme da to sveto načelo diobe vlasti provodimo na primjeren i civiliziran način. Ustavni sud je izvan klasične diobe vlasti, četvrta vlast i jedini je taj koji može i treba odlučiti je li nešto ustavno ili nije.”
Stoga pitam Ustavni sud: Da li je Sabor prekoračio svoje ovlasti miješajući se u nadležnost Ustavnog suda jer je predložio validnost referendumskog pitanja te nadalje da li je neustavan ovakav nacrt promjene Ustava RH?
I sada, ne manje važni prijedlog nacrta promjene Ustava, citiram dio članka iz medija: „Najskandaloznija odredba o zabrani je ona da se na referendumu neće moći odlučivati niti o izboru i imenovanju političara u Hrvatskom saboru, čime su se dodatno zaštitili pa sada zaista mogu raditi što hoće. Dakle, prođu li ustavne promjene, hrvatski bi građani zauvijek izgubili pravo neposrednog odlučivanja o suverenitetu RH nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, morima te zračnim prostorom.”
I prvoškolcu je jasno na što oni ciljaju, da zabrane pokretanje referenduma o prijevremenim izborima. Ali pustimo sada apeliranje na savjest političara, idemo se držati zakona. Zar se opet Sabor ne miješa u nadležnost Ustavnog suda jer je ocjena validnosti referendumskog pitanja isključivo u nadležnosti Ustavnog suda. Stoga pitam Ustavni sud: Da li je Sabor i ovom izmjenom Ustava prekoračio svoje ovlasti miješajući se u nadležnost Ustavnog suda jer je predložio validnost referendumskog pitanja, te nadalje, da li je neustavan ovakav nacrt promjene Ustava RH?
Zar je moguće da Saborski odbor za Ustav nije pročitao ni 1. članak Ustava RH koji glasi:
Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
I sada ništa manje važno pitanje. Pošto znamo kako se u Saboru, nažalost, glasuje po političkom ključu, a ne savjesti, pitao bih na kraju Ustavni sud da li je osnivanje Saborskog odbora za Ustav neustavan? Uostalom, zar i to nije direktno kršenje Ustava, jer ponavljam: Ustavni sud je izvan klasične diobe vlasti, četvrta vlast i jedini je taj koji može i treba odlučiti je li nešto ustavno ili nije.” Stoga se logikom zdravog razuma da zaključiti da Saborski odbor za Ustav uopće nije niti potreban.
Neki politički i pravni analitičari se pitaju ne želi li Sabor, čitaj Vlada RH, na mala vrata uvesti tihu diktaturu?
Kada čovjek sluša izjave zastupnika, premijera, ministara i predsjednika, miješanje u nadležnost Ustavnog suda, ne može se oteti dojmu kako zaista nešto opasno kuca na vrata, stoga savjet svim časnim sucima, prije nego otvorite vrata dobro provjerite tko vam kuca.
Da to nije mašta jednog pjesnika govori i ova izjava časnog suca. Dakle novinari su pitali suca Ivana Turudića što misli o izjavi premijera da je nastupila zastara u slučaju Perković. Eto što na to kaže predsjednik Županijskog suda u Zagrebu: „Neću prejudicirati odluku u eventualnom budućem predmetu, ali sigurno je neprimjereno da se o pitanju zastare u bilo kojem predmetu očituje predsjednik Vlade i predsjednik saborskog Odbora. To je flagrantan pritisak na sudbenu vlast i to vodi načelu jedinstva vlasti. Komitetska je izjava kad premijer kaže kako je u određenom predmetu nastupila zastara i da stoga nećemo udovoljiti nalogu. Nedopustivo je kršenje načela diobe vlasti da izvršna vlast uzima prerogative sudskoj vlasti. Dva su temeljna principa EUN-a, uzajamnost i međusobno povjerenje između sudbenih tijela zemalja EU. EUN se u stručnim radovima naziva kamenom temeljcem pravosudne suradnje i upravo je njegova svrha da se u tom procesu eliminira izvršna vlast. A kod nas, ne samo da nije eliminirana nego se naglašava uloga politike, dok je sud eliminiran. Čudim se da zbog toga nema više reakcija stručne javnosti.”
Ako to nije dovoljan dokaz institucijama da na vrata kuca diktatura e onda možemo zaboraviti na pravednost institucija. Ma koje institucije, ovo je dokaz da oni smatraju te instiucije svojim vlasništvom, a ne vlasništvom građana, naroda te nehajno ponavljaju onu sablasnu mantru neka institucije rade svoj posao. Stoga opet ponavljam, ako oni ne žele čuti glas zakona onda ih građani trebaju natjerati da čuju glas naroda. Ako Ukrajinci na minus deset, a Tajlanđani na plus 40 mogu tražiti svoja prava na ulicama, zašto Hrvati ne bi mogli tražiti svoja prava na ugodnih plus pet. Da se ne zavaravamo, plus pet nije ocjena demokracije u Hrvatskoj, jer ako bi ocjenjivali savjest političara došli bi na minus deset, a ako bi ocjenjivali strpljenje tihe većine došli bi na plus 40, a znamo kako završava pacijent s temperaturom plus 40.
Prije tjedan dana napisah proročansko finale. Opet ga ponavljam ne zbog onih glasnih sinova i kćeri slobode već zbog one tihe većine.
Kada sutra neki vizionari pokrenu referendum svih referenduma, sa dva pitanja: “Da li ste ZA zabranu rasprodaje nacionalnih kompanija i prirodnih resursa u vlasništvu građana Hrvatske i da li ste ZA prijevremene izbore.” Zanima me hoće li vladajuća kukuriku koalicija već do tada zabraniti pravo građana na referendum i hoće li smijeniti časne suce Ustavnog suda, naravno zamijenivši ih svojim sucima?
I na koncu ovog članka pozivam i prozivam intelektualnu kremu, stručnu javnost. (Ne mislim na časne iznimke). Pogledajte kako su intelektualci u Ukrajini, na minus deset, stali uz narod. Pogledajte kako su bez razmišljanja stali u prve redove, na branik slobode, Njihov glas slobode se čuje po cijelom svijetu. A gdje je vaš glas? Vaša šutnja je neoprostiva i morate znati da će vaša šutnja u budućnosti biti i vaša najveća sramota. Gdje ste bili vi, i gdje ste sada, šutljiva većina iz akademske zajednice, zašto ste šutjeli i zašto šutite? Vi, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica Hrvatska, rektori sveučilišta, umjetnici, studentski zborovi i ostala “intelektualna” krema. Gdje se izgubio vaš glas? Ako su prorežimski mediji šutjeli, i ako šute o korupciji, nepotizmu, pohlepi i bešćudnosti političke kaste, zašto ste vi šutjeli, zašti vi šutite? Moralni stupovi ovog društva pretvoriše se u trule stupove šutnje.
Kada oni šutljivi intelektualci na mnogim kongresima s visoka pjevaju o svojim “ostvarenjima” moraju znati da su te riječi potpuno nečujne za povijest. Jer, na sreću, povjest nije vlasništvo šutljivih i podobnih “intelektualaca” već je ono vlasništvo najpoštenijeg suca. Da, vrijeme je najbolji sudac kakvoće ljudskog življenja. A život nas uči da je samo jedan pravednički krik slobode običnog čovjeka mnogo čujniji i čulniji za povijest od šutnje “intelektualne” kreme. Stoga prijatelji moji vjerujte u sebe, jer u ove božićne dane najvažnija poruka života stiže na krilima vjere: SLOBODA JE NEPOBJEDIVA.
