Slikarski svemir Josipa Boltižara

Mala galerija POU Vrbovec
Izložba uz 40. obljetnicu umjetničkog rada
od 13. 11. do 10. 12. 2012.

 
Piše: Mirjana Sačer Bobanac
Josip Boltižar slikar je i grafičar, umjetnik i prijatelj, samozatajni radnik i tihi gospodar svoga svijeta, svijeta kojim korača bez buke i galame, poštujući svako biće koje susreće na svemirskim stazama imaginacije i zbilje. Pitanje je gdje jedno prestaje, a gdje je drugome početak? Promatrajući Jožinu sliku, nećete naći odgovor; ona će vas, naime, potaknuti na nova pitanja. Pitanja o smislu postojanja ili, bolje rečeno, o smislenosti postojanja u kojem ne vodimo dovoljno brige o Zemlji koja nam je majka i kojoj ćemo se prije ili poslije vratiti. Josip Boltižar svoju misao provodi u djelo. Dok djeluje kistom, dok oštricom grafičke igle unosi crtež u uglačanu površinu cinka ili bakra, iskazuje umjetnik ljubav prema planetu što smo ga baštinili i zabrinutost za njegovu budućnost.

Mala galerija POU Vrbovec bila je premalena za sve one koji su 13. XI. u 19 sati željeli prisustvovati otvorenju izložbe kojom je obilježeno 40 godina umjetničkog rada „umjetnika kojeg možete čitati kao slikara fantazije, kao slikara realiteta, slikara pejsaža, kao slikara začudnosti, elemenata koji se zapravo uklapaju u jednu poetiku, u jednu stilistiku, objektivno raznoliku, ali itekako dosljednu, radilo se o grafici, akvarelu ili ulju, gdje tehnička podijeljenost nije bitna, već je onaj unutarnji naboj, taj što intrigira“ – riječi su kojima je Stanko Špoljarić započeo kratki ali nadahnuti govor pri otvaranju izložbe. Prisjećajući se ranijih susreta s Boltižarevom slikom „i ulja koja su imala neku fantazmagoriju u sebi, grafika koje su negdje imale pomak od realiteta, shvatio sam – rekao je Špoljarić – da se radi o umjetniku koji u različitim vrstama likovnog izraza uspijeva doseći onu puninu umjetničke interpretacije, gdje ideja dolazi do jednog stupnja i stanja, gdje se u likovnoj zgusnutosti, u rukopisnoj dosljednosti otvaraju brojni svjetovi koji govore o imaginaciji umjetnika, svjetovi koji su s jedne strane primjer gotovo nadrealističke kombinatorike, isječka pejsaža, apsurdnosti, paradoksa, slojevite sadržajnosti koja govori o naslućivanju zemnoga kao i prostora svemirskih širina.“

Samo otvorenje počelo je pomalo neuobičajeno. Publiku je dočekalo profinjeno muziciranje Dražena Franolića na arapskoj lutnji, potom je, uz istu glazbenu pratnju, dramski glumac Luka Barešić pročitao pjesmu „Svemir“ Mirjane S. Bobanac te dvije pjesme Luke Paljetka, s kojim je Boltižar ostvario dvije pjesničko-grafičke mape. Barešić se pokazao kao sjajan interpret stihova, što je publika nagradila srdačnim pljeskom. Želimir Štefanović, koji je vodio kroz program, dao je zatim riječ ravnateljici galerije POU, Sanji Prijatelj, koja je pozdravila slavljenika i, poželjevši mu još mnogo uspjeha, uručila mu dar. Prijatelje i posjetitelje, uz riječi zahvalnosti djelatnicima POU na uspješno obavljenom poslu organiziranja izložbe, pozdravio je i sam autor. Svečani čin otvaranja pripao je gradonačelniku Vrbovca, Vladimiru Bregoviću. U publici je bilo posjetitelja iz Zagreba, Križevaca, Soblinca i nedaleke Dubrave, a Jožin prijatelj i kolega, kipar Rudi Stopar, voditelj galerije „Radogost“ iz Sevnice u Sloveniji, s veseljem je došao pružiti prijateljsku podršku.

Na kraju je izložbenim prostorom zamirisao miris svježe pečenih kifli i domaćeg kruha, a zdjelica puna masti mnoge je na trenutak vratila u djetinjstvo. A onda je na vidjelo došlo iznenađenje i za samoga slikara! Djelatnice POU Vrbovec iznijele su tortu u obliku Boltižareve slike. Nije mu preostalo ništa drugo nego da je razreže i podijeli prisutnima.