Organizator: Muzej Moslavine Kutina i OŠ Mate Lovraka
Mjesto: OŠ Mate Lovraka, Kutina
Vrijeme: 5. 6. 2013. u 16,00 sati
Tema predavanja: Tradicijska arhitektura Moslavine i hrvatske Posavine
Predavač: Slavica Moslavac, muzejska savjetnica i ravnateljica MMK
Bogate hrastove šume Turopolja, Posavine, Moslavine i Banovine nekada su davale obilje plemenite građe koju su anonimni tesari i rezbari koristeći stoljetna iskustva, znali pretvoriti u zadivljujuća djela pučkog graditeljstva, u zaista tople domove.
Tradicijski način života poslije Drugoga svjetskog rata, sistematski i trajno gubi svoje dojučerašnje obilježje odlaskom seoskog stanovništva u gradove kao i naglim razvojem seoskih sredina koje prihvaćaju novitete iz grada.
Graditeljska baština
Na području Moslavine, još uvijek se mogu naći značajni primjerci narodnog graditeljstva koje se naslanja na graditeljske tradicije u Posavini s jedne strane, te bilogorsko-podravske s druge strane.
Premda nedovoljno održavani, ovi primjerci tradicijske arhitekture predstavljaju značajne ostatke graditeljskog naslijeđa s kraja l9. i početka 20. stoljeća. Objekti su građeni od hrastovih greda i planjki, a značajke pučkog načina gradnje ogledaju se u tehnici, materijalu, omjerima i raščlambi unutarnjeg prostora te drugim značajkama karakterističnim za narodno graditeljstvo ovoga kraja.
Pod tradicijskim graditeljstvom smatramo vjekovno preuzimanje i usmeno predavanje znanja, misli, stečenog iskustva, dakle svega onog što je čovjek smislio, ocijenio kao dobro i upravo kao takvo kulturno dobro predao budućim pokoljenjima. Tradicija je ovdje ujedno i oblik povijesnog svjedočanstva o cjelokupnosti ideja, običaja, vjerovanja jedne zajednice. Taj oblik svjedočanstva duhovne kulture manifestira se u arhitekturi nizom detalja, od ornamenata, ispisanih parola…Jedna od njih je i stropna greda, zvana sljemenjača ili sljeme na kojoj su zapisivani godina gradnje, ime graditelja. Na sljeme se stavlja prva šišana kosa djeteta, a prema običaju o šišanom kumstvu, tu se pohranjuje, molitvenik, pisma i svete slike.
Zapis se mogao naći i u temelju. Pod prvi kamen stavljala se boca s rakijom ili flaša prazna, unutra cedula i sitan novac. Kad se valjalo kamenje z gorskih potoka ili polagali bapki pod uglove kuća, majstori su i taj posao morali dobro zaliti, tako da bi kućedomaćinu osigurali obilje grožđa i vina.
