Gradska galerija Orsola Buje predstavlja:
Slavica Isovska
Iza urbanog horizonta, Šutka
samostalna izložba fotografija (diplomska izložba)
od 21. 12. 2012. (u 19.00 sati)
Izložbu će u prisutnosti autorice predstaviti Eugen Borkovsky, likovni kritičar.
Organizacija: Slađan Dragojević, voditelj programa GG Orsola Buje.
Predgovor katalogu:
Iza urbanog horizonta: Šutka
Pred sobom imamo niz bilješki fotografskom kamerom koje potpisuje Slavica Isovska. Serija je rezultat kreativnog istraživačkog činjenja ostvarenog 2012. godine. Autorica uzima ljudsko kao temu za fotografski zapis. Ali, ona pronalazi neuobičajeno, začudno ljudsko. Upućuje se u naselje Roma naoružana fotografskom kamerom. Nakon boravka na lokaciji vraća se bogatija za dojmove i sa obilnom serijom fotografija. Vlasnici zabilježenih lica i atmosfera na ovom nizu radova su stanovnici naselja Šutka, blizu Skopja u Makedoniji. Ovo saznanje dovodi nas do dešifriranja cijele serije.
Nomadski način života uvijek nam se čini privlačnim. Tu podrazumijevamo pustolovine i nepredviđene događaje u nizu. Urbani čovjek nomadsko u sebi prakticira putovanjima. Obično su to putovanja uokvirena programom turističke agencije. Romi ne putuju tako. Oni se ne vračaju na sigurno mjesto. Romi su tradicionalno nomadski narod porijeklom iz sjeverozapadne Indije gdje i danas ima jezika kojima je romski jezik srodan. Migracije počinju u IX. stoljeću da bi se u XVI. stoljeću proširili Europom. Danas, širom svijeta, Roma ima između deset i dvanaest milijuna. Tri su glavne etničke zajednice na koje su se Romi podijelili ovom ekspanzijom, to su: Gitanes, Kalderash i Manush. U vjerskom pogledu ima ih kao pravoslavaca, muslimana, katolika, ali i pripadnika drugih religija. Osmog travnja obilježava se Svjetski dan Roma. Zbog njihovog nomadskog načina života, oduvijek je postojalo nepovjerenje između Roma i njihovih sjedilačkih susjeda. Za njih se još uvijek vjeruje da su samo prosjaci, lopovi, neprilagodljivi za sjedilački život i posao. Zbog svega toga bili su izlagani progonima.
Slavica Isovska zna ove podatke. U svom poduhvatu istražuje socijalna i emocionalna stanja aktera ali preispituje i svoje stavove. Ona bilježi nesklad na kojeg nailazi: raskoš tik uz neimaštinu koja se događa iza horizonta urbanog načina života. Nama, urednim stanovnicima zapadnih demokracija, pregršt situacija koje zagledamo na fotografijama, čine se bizarnima. Ta drugačijost očituje se gdje god nam pogled krene. Na ovakvoj lokaciji teško je snimiti neku estetiziranu, čistu, fotografiju u koju neće uletjeti nepoželjan detalj. Scene možemo i režirati, moliti sudionike da poziraju, sužavati ili širiti kadar. Raskošno bogatstvo detalja u eksterijeru ili interijeru naprosto se lijepi u kadrove.
Ovu izložbu predstavljam kao projekt jer nosi sve karakteristike promišljene cjeline. Autorica ciljano odlazi i boravi i snima na lokaciji koja joj je zanimljiva. Niz rezultata je poput izvješća, reportaže. Tu je sijaset događanja koje karakteriziraju svakodnevnicu stanovnika. Iako je primjetno relaksirano stanje aktera, autorica nam podastire hijerarhijski ustroj zajednice Možda nedostaje erotika ili mogući neskladi unutar naselja. No, u drugom čitanju radova i tu bivamo zadovoljeni. Autorica ne naglašava socijalno problematične situacije, zaključke moramo donositi sami. Narativnost svodi na minimum te promatraču ostavlja nadogradnju i zaključke o događajima koje je zabilježila. Razvijajući projekt, autorica odustaje od kolora te odlučuje staviti naglasak na portretne situacije. Postav karakterizira ljudsko, portret ili figura. Na svim fotografijama prisutni su ljudi. Ponekad ih nalazimo u akciji a ponekad su zabilježeni u namještanju pred objektivom. Pored odličnih portreta pojedinog stanovnika Šutke, autorica plasira i situacije, prostore u kojima ljudi žive, scene u koje uklapa aktere. Fotografkinja ulazi u naselje, dvorišta, kuće, životne prostore stanovnika. Oni joj dopuštaju prisustvo.
Naša, zapadna civilizacija oduvijek je imala tendenciozan pristup odnosu pasivno – aktivno predstavljajući ritam i mijenu kao višak stvarnosti umjesto kao djelatne principe. Po tom shvaćanju, seljenje, mijenjanje životne lokacije, aktera obilježava neozbiljnošću. Nevjerojatno ali istinito je da su neki ljudi bili u stanju četrdesetak godina provesti na istom radnom mjestu živeći od djetinjstva na istoj lokaciji. Možda oni raspolažu nekim osobnim mirom ali nameće se ideja dosade, monotonije, uobičajenosti svakodnevnice. Alter postmodernizam prepoznaje ideju promjene i interpretacije Svijeta prema ideji maštovitog kreativca. Način i stil života prepušteni su na volju tvorcu koji više nije Bog već je netko od nas. Bog izvan nas je umro. Uz edukaciju i shvaćanje stalnog tijeka i mijenjanja svega čime smo okruženi ali i unutar nas samih, prestajemo biti podložni dogmama. Relativizacija postaje način doživljavanja. Ovdje prikazan način egzistencije nomadskog naroda u ideji fiksiranja na lokaciju, uvlači i nas u promišljanje o tome. Stanje stalnih promjena, opisano u teoriji organiziranog kaosa i dokazano na području kvantne fizike, oplemenjuje doživljaj svijeta oko nas. Svjedočenje tog stanja u premisi je ovog likovnog projekta. Trenutak prepoznavanja postaje događaj.
Autorica svojim radoznalim objektivom stvara album, na tragu dnevničkog zapisa. Ovjekovječuje trenutak atmosfere ili lik s kojim sklapa konvenciju. Rezultat je više negoli dokument. Na radovima čitamo cijeli proces – od pristajanja snimanoga do znatiželje snimatelja, od dopuštenja za upad u vrijeme snimanoga ispred objektiva, do žurnog i pažljivog lovca na trenutak s druge strane kamere. Činjenica psihološke interakcije daje posebnu kvalitetu svjetlosnim zabilješkama. Izraz lica, gesta portretiranih, ambijenti, detalji zahvaćeni okularom, nose različite dojmove. Isovska na lokaciji krade krokije stanja stanovnika neobičnog naselja. Ova krađa, na zadovoljstvo kradljivca i pokradenog, biva prenesena na matricu i sažeta u format umjetničkog predmeta.
Eugen Borkovsky
Slavica Isovska rođena je u Kopru 1980. godine. Završila je srednju muzičku školu za klavir, te gimnaziju i srednju ekonomsku školu. Trenutačno je apsolvent na Višoj strukovnoj školi u Sežani (SLO), gdje studira fotografiju. Izlagala je na nekoliko samostalnih i više kolektivnih izložbi. Nagrađivana je nekoliko puta. Članica je Udruge fotografa Istre (UFI). Fotografijom se bavi dugi niz godina s posebnim interesom za dokumentarnu fotografiju i umjetničku ekspresiju.