Skupna izložba: USKRS 2010.

Dubravka Babić rođena je 1951. u Zagrebu, gdje pohađa osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1974. diplomirala je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u Zagrebu u klasi profesora Alberta Kinerta. Poslijediplomski studij Grafički izrazi u klasi profesora Alberta Kinerta završava 1976. godine. Za 1984. i 1985. godinu dobila je stipendiju francuske Vlade za specijalizaciju grafike u Parizu, u atelijeru Joelle Serve. Bila je na studijskim putovanjima u Italiji, Austriji, Engleskoj, Mađarskoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Egiptu, Jordanu, Izraelu, Kini i SAD-u. Dubravka Babić izlaže od 1972. na 70 samostalnih i približno 350 kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Koautorica je 10 bibliofilskih grafičko-pjesničkih izdanja s poznatim pjesnicima i književnicima (Mažuranić, Tadijanović, Paljetak, Frangeš, Katunarić, Fabrio itd.). Godine 1987. izlazi monografija Dubravka Babić, autora Vladimira Malekovića, u izdanju Grafičkog zavoda Hrvatske (Biblioteka Prizma). Bibliografija Dubravke Babić sadrži nekoliko stotina tekstova objavljenih u katalozima, stručnim časopisima i novinama. Dobitnica je 16 domaćih i inozemnih nagrada za grafiku i crtež. Godine 1996. odlikovana je: Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi, Redom hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti njezinih građana i Spomenicom domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu za razdoblje od pet godina. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Od 1985. godine Dubravka Babić djeluje kao pedagog na ALU u Zagrebu, 1987. postaje docenticom, 1991. izvanrednom profesoricom, a 1997. redovitom profesoricom na katedri grafike. Godine 1989. vršiteljica je dužnosti direktorice ALU. Za njenog mandata sagrađena je zgrada ALU na Jabukovcu i na korištenje dobivena zgrada u Zagorskoj. Od 1990. do 1992. godine obnaša dužnost prodekanice ALU. Za njenih mandata osnovan je Odsjek za restauriranje umjetnina, Odsjek za animirani film, Usmjerenje za medijsku umjetnosti i Usmjerenje za malu plastiku.

Velibor Mačukatin stariji rođen je 1919. godine u Sumartinu na otoku Braču. Osnovnu školu pohađao je u Splitu i Zagrebu, a zagrebačku Obrtnu školu upisuje 1937. u klasi prof. Davorina Hotka. Nakon dvije godine kiparskog odsjeka Obrtne škole u Zagrebu, upisao se 1939. na Umjetničku akademiju, gdje su mu profesori I. Kerdić, I. Kršinić i I. Meštrović. Studij prekida zbog odlaska u partizane 1944.-1945. godine. Diplomirao je 1946. god., nakon čega upisuje dvogodišnju specijalku kod profesora Antuna Augustinčića, te nastavlja raditi kao njegov suradnik na spomenicima: Batina Skela – Novi Sad, Šitluci – Banja Luka, Ujedinjene nacije – New York, Matija Gubec – Gornja Stubica. Godine 1945. prvi put izlaže na Drugoj izložbi Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske u Zagrebu, a iste godine izlaže prvu medalju u Parizu, koja je posvećena kongresu žena. Godine 1955. imao je prvu samostalnu izložbu u salonu ULUH-A u Zagrebu. S arhitektom Đurom Kavurićem surađuje u realizaciji muzejskih postava: Muzej revolucije – Sarajevo, Muzej radničkog pokreta – Slavonsku Brod, Muzej revolucije Vojvodine – Novi Sad, Muzej Skopje, Gradski muzej – Vukovar, itd. Djela mu se nalaze u raznim galerijama i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

Duško Malešević rođen je 1935. godine u Zagrebu. Školu za primijenjenu umjetnost završio je 1955. godine, nastavivši studij na Akademiji za likovnu umjetnost u Zagrebu, gdje upoznaje buduću suprugu, slikaricu Maju Dolenčić-Malešević. Akademiju završava 1960. godine u klasi Otona Postružnika i nastavlja usavršavanje u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića (1960./1962.), s čijim članovima sudjeluje na brojnim skupnim izložbama u domovini i inozemstvu (u Slovenj Gradecu dobiva posebno priznanje za slikarstvo). Utemeljio je časopis za likovnu kulturu LL (1973.), utemeljitelj je novih galerija (1970. Galerije Vladimir Nazor, 1979. Galerije Voćarska), priređivač izložbi, pisac predgovora u katalozima različitim umjetnicima ili koncepcijskim izložbama. Od 1986. godine počinje s pedagoškim radom kao profesor na Školi za primijenjenu umjetnost, što će nastaviti kao honorarni predavač Teorije oblikovanja na Likovnoj akademiji devedesetih i na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Od 1993. do 1996. godine bio je dopredsjednik Gradske skupštine grada Zagreba. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata i Redom hrvatskog trolista. Bio je član je Žumberačkog društva i Družbe Braća hrvatskog zmaja, pomažući na sve načine u obnovi domovine. Preminuo je 2008. godine u Zagrebu.