Sječa europskih šefova zbog ekonomske krize – Jesu li Merkel i Sarkozy sljedeći?

Od početka gospodarske i financijske krize ‘palo’ je čak jedanaest premijera u Europskoj uniji

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy ima sve manje šanse za novi mandat u Elizejskoj palači. Ankete pokazuju da gubi utrku s Francoisom Hollandeom, usprkos jakoj podršci koju je dobio od europskih pučana, prije svega Angele Merkel.

U prošloj godini ekonomska kriza pokosila je čak osam europskih premijera, a taj bi se trend mogao ponoviti i ove godine. Brian Cowen, José Sócrates, George Papandreou, José Luis Zapatero, Borut Pahor, Jadranka Kosor, Iveta Radičova i Silvio Berlusconi posljednje su premijerske »žrtve«. Razlog odlazaka bio je gotovo isti za sve: nemogućnost odgovora na galopirajuću krizu u svojim zemljama. Ekonomska kriza je i prošlih godina pokosila mnoge premijere, poput islandskog, latvijskog, mađarskog, pa je mnogo lakše nabrajati one koji su otišli nego one koji su ostali.

Odlasci premijera u mnogim slučajevima donijeli su prividno olakšanje u nekim zemljama, a možda je najbolji primjer za to Italija. Silvija Berlusconija nisu srušile brojne afere ni činjenica što je sve u jednom trenutku izgledalo kao državna lakrdija, nego ekonomski kaos za koji nije imao odgovor. Dolazak Marija Montija barem je za jedno vrijeme stabilizirao stanje. Sada je Italija u nešto mirnijim vodama, ali će vrlo brzo ponovo biti aktualan okršaj ljevice i desnice.
Grčka je posebna priča koja je koštala premijerskog mjesta i Papandreoua. Dvije godine vodio je vladu, ali nije bio uvijek spreman za drastične rezove koje je Europa od njega tražila. Kada je vidio da stvari izmiču kontroli, a Grčka nema drugog rješenja nego slijediti naputke iz Europe koja daje novac, premijersku je fotelju prepustio Lukasu Papademosu. Ali, Grčku čekaju novi izbori u situaciji kada je nezadovoljstvo ljudi sve veće. Teško da i politika može dati neke odgovore jer je stanje gospodarstva alarmantno, pa kampanja koja će se voditi može imati samo elemente populizma.
Odgovore na tešku krizu nije dao ni novi španjolski premijer Mariano Rajoy. Ni dolaskom nove vlade nije se bitnije promijenilo stanje, pogotovo kada je riječ o nezaposlenosti koja je u zemlji dosegla kritičnu točku. Gore, kažu, ne može.
Sve u svemu, ni »novi« premijeri nisu mogli poduzimati neke spektakularne poteze i sve se svodilo na štednju i drastične reforme. Ali, rezultata nema, što pokazuje i primjer Velike Britanije. I »novi« gube podršku, pa se oni koji su jučer otišli sada pravdaju da su »bili bolji«.
Sačuvati vlast u vremenima teške krize postalo je gotovo nemoguća misija. Upravo to sada osjeća na svojoj koži Sarkozy. Onog trenutka kada je krenuo s reformama mirovinskog sustava izgubio je podršku starijih ljudi. Nisu mu skloni ni mladi, jer obećanja o novim radnim mjestima nisu se ispunila. Zato Hollande ima puno bolju situaciju. S jedne strane kritizira Sarkozyja za sve promašaje i stidljivo obećava promjene kao nadu za koju se birači mogu uhvatiti.
Posebna je priča Mađarska koja je s Orbanom upala u još veće teškoće, ali premijer još uvijek ima podršku. Vješto balansira s nacionalnim osjećajima i mobilizacijom građana koji su mu skloni, prebacujući »krivnju« na Europsku uniju. Mađari su u sve većim teškoćama, pa je samo pitanje dana kada će se drukčije posložiti karte na unutrašnjoj sceni.
Na kraju će račune Nijemcima morati položiti i Angela Merkel. Riječ je o političarki koja je u krizi isplivala kao nesumnjivi lider ujedinjene Europe, ali uz mnoga pitanja na koje je nemoguće dati odgovor. Prije svega znači li to dominaciju Njemačke, sa svim posljedicama koje slijede. Merkel je uspjevala dosad balansirati između njemačkih interesa i europskih problema, ali je već platila visoku cijenu. Izgubila je na lokalnim izborima, što može biti uvertira i za savezne izbore.
Ipak, pozicija Angele Merkel drukčija je od pozicije onih koji su u Europi otišli s premijerskih mjesta ili će otići. Ona je mnogo jača nego što su to bili europski premijeri koji su danas ili u oporbi ili su nestali s političke scene. Vrijeme iskušenja slijedi i za sve ostale europske premijere još ove godine.
Izvor: Jurica Körbler / Vjesnik

Akademija-Art