Siniša Reberski – Nadolazak neizbježne neminovnosti: Demistifikacije

Galerija Bačva, Trg žrtava fašizma bb, Zagreb

29.10. (u 19.00 sati) do 13. 11. 2012.
"Moj manifest

Pred nama su teška vremena. Ne znam kako ćemo ih prebroditi. Treba pokušati. Trebamo čitati znakove, trebamo otkloniti prokletstva, trebamo presložiti astrološke parametre, trebamo se sjetiti alkemije, trebamo baciti karte, trebamo moliti, trebamo preokrenuti razum, trebamo artikulirati planove, trebamo organizirati preokret, trebamo zapisati formule, trebamo nacrtati nove zemljovide, trebamo sastaviti manifeste, trebamo sročiti povijest budućnosti, trebamo pisati jer napisano ostaje. Trebamo načiniti sve to i to odmah!

Siniša Reberski

"…naslov izložbe Demistifikacije – termin koji u sebi istodobno sadrži I demitifikacije, mitifikacije i mistifikacije. I vrijeme čitanja; i vremenitost opažanja. U morfologiji grafematičkih permutacija mit funkcionira kao korijen riječi koji neukorijenjujući, prestaje biti izvorom i putokazom značenja. Štoviše, u polju njegovih performativa događa se paralaksa, jer pismo koje Reberski prakticira kaligrafskom mimikrijom intervenira u leksik i sintaksu poznatih (povijesnih izvora). Možda se zato na razini (ne)prepoznavanja ovi kaligrafirani akvareli manifestiraju kao simulacra kartografije svemira u kojoj se događa raskorijenjivanje mistifikacija. Jer, prepoznavanje nije isto što i percepcija. Čitajući, saznajem da se realnost pojavljuje onda kada u percepciji nema kontradikcija. Nadalje, ono što opažam relativno je, pa shodno tome ono što ne opažam za mene ne postoji.  To me vodi odnosu između realnosti i kartografije. Posredstvom pisma. Kartografski zapis skriptora Reberskog prividno je lišen kontradikcija, i upravo realnost toga privida, odnosno igra predodžbama prijepisa I zapisa, otvara digresivni prostor gdje se u mnemoničkoj dimenziji mitifikacija idemitifikacija, te nadalje mistifikacija i demistifikacija pokazuju simultano (ne)mogućima."

Leonide Kovač, iz predgovora