Josip Botteri Dini, Ana Marija Botteri Peruzović, Hrvoje Marko Peruzović
Vrijeme otvorenja izložbe: petak, 15.11.2013. u 19 sati
Vrijeme trajanja izložbe: 15. 11. – 6.12.2013.
Mjesto: Galerija IDEALNI GRAD, Argentinska 5/I, Gajnice, Zagreb
Web: www.czkio-susedgrad.hr
Izložba je ostvarena uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba
Izložba “Simboli i znakovitost u povijesti i prirodi”, Galerija Idealni grad
Izložbe nekoliko umjetnika posebno intrigiraju u slučajevima kada se uz poštivanje njihovih stilskih posebnosti nalaze elementi dodira, kreativne veze, bilo na sadržajnom ili likovnom planu. Izložba troje afirmiranih splitskih umjetnika, klasika moderne hrvatske sakralne umjetnosti Josipa Botterija Dinija, njegove kćerke Ana Marije Botteri Peruzović, te zeta, Hrvoja Peruzovića, primjer je stilske različitosti i srodnosti. Simpatičan je detalj i samo obiteljsko umjetničko okupljanje, sa stvaralačkim pokrićem njihovog zajedništva. Dakako, publici i kritici bili su dosad predstavljeni s nizom samostalnih zapaženih istupa, najčešće i razumljivo najstariji među njima, s izgrađenim poetikama istinske osebujnosti. Svako od njih osvojio je svoj vid figuracije odabrane motivske slojevitosti, osmišljen s naglašenom kolorističkom razvedenošću. Umjetnost shvaćaju kao upućenost duhovnosti kroz fenomen slike, tvarnosti i stvarnosti ljepote preko slikovitosti i potresnosti izraza. Ipak u toj raznovrsnosti postoje mjesta preplitanja, uporišne točke srodnosti vidljive i na potki vlastitih traganja. Pojednostavljeno rečeno u reduciranosti oblika, opredmećenih u segmentima opusa, slute se umjetnički dijalozi s otvaranjem pitanja o smislu samog čina slikarske preobrazbe. U pročišćenosti prizora oblik se i kao citat povijesnog ili kadar tematske uzbudljivosti u značenjskom sloju približava znaku, odnosno simbolu. Snaga duboko doživljenih ideja i prizora u slikarskom postupku sintetizira se u pojmovima univerzalnog i intimnog, gdje i relativna fragmentarnost upućuje na veličajnost baštinjenog u nacionalnom smislu, kao i veličanstvenost same prirode. Rukopisi troje slikara neosporno su samosvojni, ali i utkani na ravan bliskih ideja.
Josip Botteri Dini često je inspiriran spomenicima hrvatskog identiteta, sačuvanim ( ali i zanemarivanim) kamenim reljefima, stilski gledano uglavnom romaničkog perioda, gdje ukrasi, natpisi i likovi govore o velikanima i događajima na koje smo generacijama ponosni. Botteri ih razložnom stilizacijom i kompozicijskom naglašenošću uzdiže na pijedestal, dajući im raskošnošću palete likovno novu vrijednosnu razinu. Mjerom geometrizacije čitkost predmetnog je istaknutija u arhitektonici kromatskih scena svojevrsne svečanosti.
Ana Marija Peruzović fascinirana je ljepotom planina. Obrise vrhova zahvaća i u širini pogleda, no ostvarenja na ovoj izložbi suženih su vizura. Takvim kadriranjem približava se i asocijativnosti pejzažnog motiva razvedenog namnoštvo faseta, gradivnih znakova monumentalnosti prirode. A boja je bljesak u strasnosti Aninog pristupa, zadivljenosti svjetlosnim udarima, puta u plemenitosti tona svakog traveja, koji su i kao kamen, raslinje, prividno neutralna ploha ili beskraj neba, obilježeni silnicama identičnog intenziteta.
Hrvoje Peruzović vitalitet drveća maštovitošću slikarske razrade dovodi do originalne siluetarnosti prizmatične plohe, do jasne konstrukcije sa saćem brojnih partikula. Slični koncept Hrvoje ponavlja u animalističkom dijelu opusa, dajući impresivnoj snazi nosoroga „stjenoviti” karakter, kontrastirajući mu sitni stvor ptice, podržavajući sve u dominantnosti slikarskog reda i opuštenosti igre. U sklonosti „zumiranju” motiva naslućuje se Hrvojeva sklonost znaku, upisanost u ozračje općeg i isticanju pojedinačnog.
I Josip i Ana i Hrvoje promišljaju sliku ekspresijom boje, s metaforičnošću slikarskih partitura, sa senzibilitetom izvan suvremenih otuđenja. Djela su im simbolični ružičnjaci, s autentičnom ikonografijom emotivne čežnje.
Stanko Špoljarić
Josip Botteri Dini rodio se 1943. u Zagrebu. Diplomirao je 1968. slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Miljenka Stančića. Samostalno je izlagao preko stotinu puta u zemlji i svijetu. Ostvario je mnoge mozaike i vitraje u crkvama diljem domovine i svijeta. Najznačajniji dio njegovoga opusa sakralnog je nadahnuća. Bio je profesor na Likovnoj akademiji u Splitu.
Ana Marija Botteri Peruzović rođena je 1971. u Splitu. Završila Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. 1993. diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Đure Sedera. Bavi se izradom mozaika i vitraja. Član je HZSU-a i HULU-a. Izlagala je na četrdeset samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Djela joj se nalaze u mnogim muzejima i zbirkama.
Hrvoje Marko Peruzović rođen je 28.travnja 1971. godine u Zagrebu. Završio grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ðure Sedera. Član je HZSU-a i HULU-a Split. Osim slikarstva bavi se klasičnom grafikom, ilustracijom, skulpturom i fotografijom. Izlagao je na tridesetak samostalnih izložbi kao i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Djela mu se nalaze u brojnim zbirkama i muzejima.
