Silvana Perica: Umjesto o problemu po ljudima

 

Umjesto da se ograničio na argumente, a imao ih je stvarno dovoljno, Zoran Milanović pucao je iz sveg oružja po osobama, a na taj način svakoga bi se moglo dovesti na rub plača.

Nevjerojatno je što je premijer dobio pohvale nakon što je Davoru Stieru rekao da je u njemu teško naći ljudskosti i da ne razumije i ne voli Hrvatsku. Ana Lovrin prošla je još gore, njoj je premijer govorio o kvocijentu inteligencije, o karakteru i o znanju, a Glavašev HDSSB, s kojim je u Slavoniji Milanovićev SDP koalirao, predsjednik Vlade proglasio je polusvijetom. “Ne želim vas patronizirati jer ste stariji od mene i akademik, prestanite sa mnom razgovarati kuloarski,” rekao je Željku Reineru, kojem, eto, ipak nije docirao o kvocijentu inteligencije i obrazovanju… Na kraju, i sam je Milanović shvatio da je pogriješio i otišao predaleko, pa se ispričao, no to nije zaustavilo sve koji su ga zbog agresivnog saborskog istupa hvalili.

Tu bi bilo dobro da se i on prisjeti koliko je pohvala dobivao Ivo Sanader, premijer koji je mandat završio skrivajući svoje blago po imanjima prijatelja. Ili, koliko je napada doživio Franjo Tuđman kad je crvenim, žutim i crnim vragovima proglasio sve koji misle malo drukčije, pa time dozvao tisuće ljudi na zagrebački središnji trg, ljudi kojima je bilo dosta da budu proglašavani neprijateljima države i lošim Hrvatima čim im se nešto u HDZ-ovoj vladavini, a danas vidimo čega je sve tu bilo, nije svidjelo. Zanimljivo je i što se nitko od u Saboru “postrijeljanih” HDZ-ovaca nije dosjetio izvući latinsku izreku, koje Milanović tako voli, jednu koje bismo se svi puno češće trebali prisjetiti i koja upućuje da se u raspravi nikad ne ide na čovjeka, nego samo na stvar, na ono o čemu se raspravlja. Ad rem, dragi premijeru, bilo bi i u Saboru dosta. Ali, nažalost, ni šef oporbe Tomislav Karamarko nije ostavio ništa bolji dojam, u Saboru je šutio, a govori sad, nakon bitke daje svoje tumačenje.

Možda će i on, kao Milanović, u oporbi više patiti od bolova u preponama nego od brojnosti izazova koje baca pred vlast, a progovoriti nešto elokventnije tek kad zasjedne na tron. A onda, sa snagom i autoritetom koji daje vlast, okružen zaštitarima i nekim svojim Ratkom Mačekom ili Zinkom Bardić, rugati se protivnicima, razmatrati im ljudskost, obrazovanost i inteligenciju, trpati ih među polusvijet, a sebe hvaliti, te koliko knjiga je pročitao, te koliko zna o međunarodnom pravu. Milanović je tako na neki način nastavio i putem Ive Josipovića, koji je na priču o njegovoj vezanosti za ZAMP odgovorio napadom na Milorada Pupovca i Ivicu Đikića, trančirajući način financiranja manjine i novine koja ga je napala. Obojicu bi valjalo podsjetiti da velika moć nosi i veliku odgovornost, pa bi se svatko tko takvu moć ima morao sam ograničavati, jer kad mač zasiječe, više nema krpanja. Dvojicu hrvatskih muževa, Milanovića i Karamarka, možda je pobijedila Jadranka Kosor. Dok su ostali HDZ-ovci blefirali o tome da nikad nisu htjeli ratificirati sporazum Tuđman-Izetbegović, iako svi dokazi govore da nije tako, bivša premijerka priznala je da se ratifikacija pripremala, ali zbog prečih stvari nije došla u Sabor.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Izvor: Vecernji.hr