Sesartić, Rakić: I u mom gradu Vukovar svijetli

Spomen projekt "I u mom gradu Vukovar svijetli " prvi put je realiziran 1999. godine u Splitu, kada je duž 4 km Vukovarske ulice, s obje strane ceste, gorjelo 18. studenog preko 10.000 svijeća u spomen na žrtvu Vukovara i sve što on simbolizira. Autorica mu je dr.sc. Vini Rakić. Narednih je godina taj splitski model obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara prihvaćen i u drugim gradovima Hrvatske, koji imaju Vukovarsku ulicu i trgove, a posebno je preporučen i od samog Grada Vukovara kao dostojanstven u svom izričaju, pa je prošle godine autorica spomen projekta dr.sc. Vini Rakić dobila za taj spomen-čin i Plaketu Grada Vukovara.

Vrijednost ovog spomen-čina je što je dostojanstven i što otvara prostor svakom pojedincu da se solidarizira s mučeništvom Vukovara i nedužnim stradalnicima diljem Hrvatske u Domovinskom ratu.

Cilj izložbe je predstaviti spomen događanje I u mom gradu Vukovar svijetli i to :
-dokumentarno, s fotografijama Vukovara prije i poslije agresije, paljenja svijeća 18.studenog iz raznih dijelova Hrvatske, pisanim dokumentima, radovima učenika
-umjetnički, predstavljanjem kiparskog rada, skulpture pod istim nazivom, akademske kiparice Dijane Ive Sesartić, koja je predviđena za postavljanje na 15-tu obljetnicu spomen čina I u mom gradu Vukovar svijetli u Splitu, u Vukovarskoj ulici uz instalaciju obrađenih fotografija koje čine svjetlosni trag.

Dijana Iva Sesartić, autorica idejnog rješenja spomen obilježja, svojom umjetničkom instalacijom prenijela je dio atmosfere gorućim svijećama okupane ulice svoga grada u galerijski prostor. Naime, sama izložba koncipirana u tri segmenta predstavlja uzroke, povode i poticaje nastajanja akcije "I u mom gradu Vukovar svijetli" prikazujući jučer, danas i sutra jednoga grada, njegov život i umiranje te ponovno oživljavanje u našoj uspomeni i činu kojim ga se sjećamo danas i kojim ga oživljavamo i gradimo svakim novim sutra.

A skulptura "Lumin" Dijane Ive Sesartić suvremen je kiparski pristup prikazu lika djeteta-anđela koji održava vezu s "klasičnim", slijedeći vlastitu umjetničku imaginaciju koja razložnost odabranog pristupa ima u jednostavnosti i jasnoći same ideje realizirane u finalnoj izvedbi u "monumentalnoj" brončanoj formi patiniranoj zlatom i tirkizom. Tako trajno zabilježen u kulturnom korpusu jednog naroda postaje simbolom ljudske patnje i stradanja ne samo u Hrvatskoj već i u cijelome svijetu. Jer ova priča ne može ostati zaleđena na nivou lokalnog. Njena snaga prelazi granice jednoga grada i postaje globalna. Kao opomena i ukaz na apsurdnost ljudske mržnje, na stradanje koje u svojoj biti nema racionalno objašnjenje ni stigmu božanskog usuda.