Sarajevo – Florijan Mićković i sinovi

Danijela Ucović

Mostar – grad svijetlosti, “behara i bašča“, usnulih ulica i tajnovitih staza; grad mostova koji spaja razlike i u toj lucidnoj borbi kontradiktornosti ipak hrabro opstaje; grad skrivenih univerzuma i neotkrivenih tajni. I baš kao takav uvijek nanovo tjera na traganje, upoznavanje i intuitivno kretanje. Ako su Vam “zvijezde naklonjene“ i ako ste jedan od “odabranih“, u Mostaru otkrit će te univerzum obitelji Mićković.

Ipak, i nije taj njihov univerzum baš neka velika tajna.

Mostarci, pogotovo oni stari, vrlo dobro poznaju obitelj Mićković, obitelj u kojoj se od umjetnosti živi i čije je življenje umjetnost. Kao u romaniziranim pričama koje govore o osebujnim plemićkim obiteljima, redom su se “posložili“, otac – akademski kipar Florijan, prvi diplomirani kipar Mostara, nosilac zlatnog umjetničkog doba, pripadnik “stare mostarske likovne garde“; do njega najstariji je sin Ivan, akademski umjetnik i 3D animator; zatim Vladimir, akademski kipar koji je zaigraniji sa kistom na platnu nego sa dlijetom i mramorom; tu je i najmlađi – Josip, nastavnik likovnih umjetnosti, slikar koji je najupornije svoj i čija potraga na opću radost nikada neće prestati. Ali, sve njihove posebnosti, svi njihovi profesionalni i osobni uspjesi snažno su uzemljeni u snagu njihove majke i supruge – gospođe Zrinke, koja herojski, kako to žene čine, iz topline i tišine doma, harmonizira njihova nadahnuća i metamorfoze.

Nemoguće je ne pomisliti da nisu tijekom odrastanja i bivanja, djelovali jedni na druge i da (u tom vremenu) specifična profesija oca nije djelovala na sinove. Ipak, kada se sagledaju njihova umjetnička ostvarenja i preko njih im se uđe u karakter i osjeti kreativno bilo, vidimo četiri različita principa, četiri različita kozmosa i ostvarivanja. U obitelji Mićković, umjesto riječi govori se bojama a pokazuje oblicima i to je nit koja ih povezuje i iz koje su se spoznali. U likovnim radionicama, u “klasama“ likovnih Akademija ili bilo kojim drugim zatvorenim nukleusima, likovni izrazi umjetnika liče jedan na drugi, što je zakonima fizike i psihologije logičan uzročno-posljedični slijed ali kako je kod Mićkovića potpuno obrnuta situacija, povećava se gledateljeva sposobnost opservacije i otvaraju se beskrajni i inspirativni prostori.

S obzirom na to da su umjetnička djela Florijana Mićkovića, kao i djela većine drugih mostarskih umjetnika, doživjela tragičnu sudbinu u posljednjem ratu, analiza njegova stvaralaštva može se podijeliti na razdoblje prije i poslije ratnih pustošenja.

Pored velikog broja samostalnih i skupnih izložbi, napravio je zavidan broj spomenika, poprsja i javnih skulptura. U tim kiparskim ostvarenjima ovjekovječio je revolucionare NOB-a, koji su svojim životom i herojstvima ostavili trag na povijesti Mostara a njegov su opus bogatile i znamenite skulpture svetaca. Nakon ratnoga razdoblja u kojemu je kiparu izgorio atelje sa svim inventarom što ga jedna kiparska radionica može sadržati, on se nije demoralizirao već je nastavio stvarati, ali sada, njegove skulpture bivaju zaogrnute nešto drukčijim ruhom.

Florijan Mićković je otvoren modernosti pa s tim i govori modernim likovnim govorom –  jezgrovitom formom i fino obrađenom epidermom skulpture. Podjednako ga privlači svaki materijal, iako posebnu kreativnost pokazuje u drvu. Zbog pogodnije obrade, drvo mu je pružilo mogućnost istraživanja, eksperimentiranja s formom u čemu mu je vodilja bila intuicija. U traganju za čistoćom oblika, i za izvorima i organskim preobražajima forme, Mićković je, kaptirajući iskustva pratio oblikotvorne procese same prirode. Ispod površine vidljivog, u mraku materije, traži ‘glasove tišine’ i daje im oblik i konzistenciju dok ih ne dovede do stupnja materijalno-tematske dovršenosti i potpunosti. Poštuje materiju, njezin prirodni oblik i strukturu, i oni su mu bili početni pokazatelj u daljnjoj izvedbi. Pomno analizira i nadzire proces nastajanja djela ekspresivno naglašavajući i dinamizirajući pojedine dijelove forme konkavno konveksnim zahvatima.

Posebno poznati Mićkovićevi ciklusi su “Tragovi” i “Znaci” u kojima, osim materijala, kipar ispituje i boje koje nisu pretenciozne i agresivne, ali posjeduju višestrukost i moć sugestije uz pomoć koje se skulptura otvara i zatvara, širi i skuplja.

Vrlo često Mićković uz skulpture izlaže i svoje slike koje su jednodimenzionalni prikaz kiparove zamisli i mašte. U njima se, kao i u skulpturama, vidi ispitivački proces inspiriran svjetlom i sjenom, te geometrizmom i blagom stilizacijom oblika.

Najstariji sin Ivan, koji živi i radi u Kanadi, svoju kreativnost izražava u novom mediju tj. u video instalaciji. U njoj se može spoznati čista kreativnost sa kojom je rođen i koja je u obiteljskom okruženju uzgajana. Informatički medij društveni je oblik kulture u kojoj artikuliraju promišljanja i emocije, valeri i forme. Zarobljeni su trenutci podsvijesti koji prerađeni modernim likovnim izričajima postaju efektno i relaksirajuće iskustvo.

Vladimir je izgradio svijet oblika čije motive, bez obzira iz kojih izvora proizlaze, procesuira i oblikuje po svom nahođenju. Pri tome koristi jarke, eksplozivne, boje kojima slika motive – uplete i preplete istočnjačkog porijekla. Na platnima velikog formata on dočarava imaginarni beskraj. Likovi koji žive u njegovoj mašti inspiracija su mu i u slikarskim djelima. Također, neke ideje realizira u formi asemblaža izrađujući oblike u glini.

Traži usnule duhove, zaboravljene priče koje će probuditi i udahnuti im svoj kolorit života i razigrane forme i s kojima će oživjeti svoje “Stađune“ i svoja prostranstva.

Josip je stilski i motivski tragalac. Svaki njegov ciklus, poprilično je tematski i stilski različit ali rukopis je uvijek njegov i uvijek prepoznatljiv što govori o jednom iskrenom slikarstvu tj. slikaru kojem umjetnost nije parada i izvor prihoda već iskrena unutarnja potreba i metoda koja pomaže pri samoostvarenju. Likovni mu izričaj koketira sa dječijim crtežom i spaja se sa asketski ukomponiranim bojama i perspektivom. On opominje, opovrgava, kritizira, ismijava, divi se i relaksira.

Kada su Mićkovići u pitanju ima još mnogo toga da se kaže i pokaže. Ne postoji istraženi umjetnik a kamoli obitelj umjetnika jer svi su svoji a svi jedno. Ali ono što postoji su njihova djela, a nama je ovom izložbom učinjeno da uživamo u njima, da pratimo i osjećamo jedan osebujan i zabavan svijet, svijet njihovih spajanja i razdvajanja.

Florijan Mićković, akademski kipar, rođen je 1935. godine u Mostaru. Srednju školu završio je u Mostaru, a Akademiju likovnih umjetnosti 1962. godine u Zagrebu, u klasi profesora Antuna Augustinčića. Član je ULUH-a od 1963. godine i ULUBiH-a. Za vrijeme studija posjetio je Italiju, Španiju, Francusku, Njemačku, Holandiju. U Engleskoj je boravio 1987. godine kao stipendista fonda “Moše Pijade“. Izlagao je u većini evropskih zemalja, SAD-u i Kanadi. Živi i radi kao samostalni umjetnik u Mostaru i Međugorju.

Samostalne izložbe:

1962. Klub javnih radnika, Mostar

1970. Lignano, Sabbiadoro, Italija

1971. Galerija Doma sindikata, Dubrovnik

1972. Galerija Doma sindikata, Dubrovnik

1981. Umjetnička galerija, Mostar

1988. Institut “Jozef Stefan“, Ljubljana

1989.

Green Frog Gallery, Anacortes, USA

Croatian Cultural Center, Vancouver

Croatian Cultural Center, Calgary

1990.

Art Gallery, Vancouver

“Horisons 89“, Vancouver

1992.

Croatian Cultural Center, Chicago

Galerija “Miroslav Kraljević“, Zagreb

1998. Galerija “Forum“, Zagreb

1999. Franjevačka galerija, Široki Brijeg

2000.

Umjetnička galerija, Mostar

Galerija “Loža“, Zadar

Muzej “Mimara“, Zagreb

Galerija “Narodni muzej“, Zenica

2002. Galerija “Roman Petrović“, Sarajevo

2003. Centar za kulturu, Mostar

2008.

Gradska galerija, Metković

Bosanski kulturni centar, Tuzla

2009. Muzej Hercegovine, Trebinje

Nagrade:

1987. Nagrada grada Mostara

2000. Prva nagrada za skulpturu na “Analu“ u Sarajevu

2002. Nagrada za skulpturu na izložbi “Collegium Artisticum“ u Sarajevu

2002. Grand Prix za crtež u Mostaru

Ivan Mićković, animator, rođen je 1974. godine u Mostaru. Diplomirao 3D animaciju 1998. godine u Vankuveru (Kanada). Apsolvent je na Akademiji likovnih umjetnosti “Emily Carr“.

Samostalne izložbe:

2005. Bing Gallery, Vancouver

2007. Larch Gallery, Vancouver

2009. RE Gallery, Vancouver

Vladimir Mićković, akademski kipar, rođen je 1979. godine u Mostaru. Završio Školu primijenjene umjetnosti i dizajna 1998. godine u Zagrebu. Diplomirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. godine u klasi profesora Stanka Jančića. Član je ULUBiH-a.

Samostalne izložbe:

2004.

Galerija Florijan, Mostar

Taf’s Gallery, Vancouver

2005. Mediterranean Social Forum, Barcelona

2006. Galerija Mostovi Balkana, Kragujevac

2007. Galerija Buća-Luković, Tivat

2008.

Konzervatorska galerija, Split

Muzej grada Trogira, Trogir

Josip Mićković, slikar, rođen je 1981. godine u Mostaru. Diplomirao na Nastavničkom fakultetu Univerzitet Džemal Bijedić.

Akademija-Art.hr
24.05.2011.