Salvaro – Radićeva ulica usred Zagreba

Tolika množina sadržaja (a sigurno ih pola nismo ni nabrojali) je razlog da to bude jedna od pješački najprometnijih ulica u Zagrebu. Rim ima via Margutta, Venecija piazzu San Marco, London Bond Street,  Dubrovnik Pile, a Zagreb Radićevu ulicu. No ta je ulica istovremeno jedna od najzapuštenijih ulica u cijeloj Europi. Jednostavno je nezamislivo u bilo kojoj europskoj metropili naći u strogom centru tako naglašenu nebrigu za izgled grada. Istodobno Radićeva ulica ima par neformalnih spomenika površnosti ili možda čak korupciji.

Tako ulaz u ljekarnu „krasi“ nedopustiva rostfraj rampa za invalide, a koja je napravljena stoga što su oni koji izdaju građevinsku dozvolu dozvoili ljekarni da zbog podnog grijanja podignu pod za visinu rampe. Nije jasno kako su graditelji adaptacije ovog prostora privoilili graditeljske inspektore na ovakvo rješenje. I jasno nameće se zaključak ili se radi o korupciji ili o površnosti grditeljskih inspektora, iako su za svoj loše obavljen posao uvijek uredno i dobro plaćeni. Malo dalje neki pekar oblaže prizemni dio zgrade s mramorom i nikom ništa, drugi trgovci obnavlju fasade u bojama koji oni vole, makar su prave boje postavljene još 1987 za vrijeme Univerzijade, a na broju 33 jednog dana dolazi ekipa i u roku od 24 sata postavlja kamenu rampu za ulaz automobila u zgradu. No kako je rampa (koja je donijeta iz nekakvog gradskog odlagališta kamenih kocki, rubnika i rampi) preniska razlika se dotjerava s 200 kg asfalta. Jasno je, sve su to napravili djelatnici Zagrebačkog holdinga navodno bez ikakvih građevinskih dozvola (a bilo bi još gore da je neko uopće dao uporabnu dozvolu za neadekvatno postavljenu rampu) , dali u nekom fušu ili milošću nekih važnih ljudi iz Zagrebačkog holdinga nije jasno. Istovremeno imamo gradske prometne redare ali ne i graditeljske.

No sve spomenuto je mila majka prema izgledu uličnog partera gdje se u pomanjkanju kamenih kocki, a koje nastaju jer se nakon mnogih iskapanja radi popravaka ili izmjena raznih instalacija, čeka i mjesecima da se parter dovede u prijašnje stanje. No u međuvremenu mnogi kameni nestanu, pa još „popravke“ rade kooperanti s nestručnim radnicima i jasno oni tada zamjene kamene kocke s malo betona ili asfalta. Navodno postoji nadzor nad izvedbom ovih popravaka, no taj evidentno ne funkcionira. Zli jezici pričaju kako se nesuglasice između nadzornih osoba i izvođača usaglašavaju uz maštovite i obilne gablece. Ah ti zli jezici baš svašta pričaju. No strani turisti komentiraju: ako je ovje u centru ovako, kako li je tek na periferiji.

Na kraju vas potsjećamo kako ovaj poziv ide na 4.000 adresa a među njima su i e-mail adrese preko stotinu gradskih „otaca“ i „majki“, te nas zanima dali ćemo nekoga od njih ipak sresti u nedjelju ili svi već zauzeti „ranije preuzetim 0bavezama“.

Akademija-Art.hr

31.03.2011