Marko Prpić
Marko Prpić na izložbi slika predstavlja generacijski srodne autorice i autore koji djeluju na hrvatskoj i međunarodnoj street art/grafiti sceni. Odabrao je njih petnaest s kojima je, uz iznimku jedne, Fefe Talavere iz Brazila, do sada radio zajedničke murale ili je surađivao na neki drugi način. Riječ je o osobnostima koje su ga iz određenih razloga zaintrigirale, te je tu bliskost odlučio izraziti kroz portrete.
Netipičnost njihova načina djelovanja, koju smo spomenuli na početku, navela ga je na netipičan postupak. Marko naime ne polazi od opisivanja njihove fizičke pojavnosti, iako je ona do neke mjere prisutna na slikama, već sažima najbitnije stilske momente i citira radove. I sam će potvrditi da kad se sjeti nekog od njih ili kad ih netko spomene, prvo što vizualizira jest njihov rad, a ne njihovo lice.
Filtrirajući ih kroz svoju likovnu osobnost, slikar potvrđuje autentični autorski izričaj i estetsku opredijeljenost, stvarajući istovremeno presjek jedne generacije, i presjek svoga djelovanja unutar nje. Reagirajući na osjećanje, doživljavanje tuđega djela, Marko uvjerljivo balansira između vlastite optike, značajki vlastita stila koje isprepleće sa stilom i/ili karakterom svojih kolega.
Portreti osim što su hommage pojedinim umjetnicima, modernim Indijancima aktualne likovne scene, posvjedočuju zapravo načelo, način na koji usvajamo neko djelo. To se načelo ne ustanovljuje na jednostrukom odrazu puke pojavnosti djela, nego se ostvaruje u susretu složenih, višeznačnih stvarnosti i osobnosti – autora i promatrača. Uz s(p)retno nalijeganje i isprepletanje različitih stilova i naracija, valja istaknuti čitkost kojom Marko razgraničuje osobna polazišta, dajući dovoljno prostora sebi i drugima, portretiranima, ali i onima koji će svojom percepcijom naslikanoga stvoriti jedan novi sud i čitanje.
Barbara Vujanović
Akademija-Art.hr
21.10.2010.
