Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
od 02. 03. 2013. (u 19.00 sati)
Izložbu će u prisustvu autora predstaviti Eugen Borkovsky
Saša Dejanović predstavlja likovne radove koje ujedinjuje naslovom projekta: Pisma Istri / Pisma iz Istre. Svi radovi su rađeni nekonvencionalnim kombinacijama slikarskih tehnologija. Tu je slikanje, crtež, grataž, monotipija i sl, izvedeni akvarelom, uljem, tušem, olovkama u boji, itd. Svi radovi su na papirnatoj podlozi. Često su korišteni tonirani kartoni gdje podloga nosi odgovornost intenzitetom ujednačenog početnog tona. Često boja podloge postaje sastavni dio kompozicija. Neke radove karakterizira prekrivenost izvedbom na cijelom formatu. Uklapanje površine podloge i likovnih intervencija umjetnik čini vješto pa u rezultatu nudi logične i skladne kompozicije. Radove označuju stilske značajke proizašle iz raspoloženja i osobnog stava / stanja umjetnika.
Izvadak iz umjetnikovog opusa koji predstavljamo sačinjavaju manji nizovi, grupe sličnih likovnih karakteristika i energetskog naboja. Najbrojniji niz čine radovi manjeg formata na toniranim uredskim razdjelnicima za spise. Boja podloge prijeti dekorativnošću koju Dejanović uspijeva nadglasati intenzitetom slikarskih intervencija. Ovu grupu možemo podijeliti na figurativne radove gdje prepoznajemo lica ili ljudske figure i na apstraktne radove. Figurativne motive autor smješta na sredinu formata čime ostatak podloge dobiva ulogu okvira, passpartua. Likovi na ovim radovima imaju portretne karakteristike iako ih umjetnik ne imenuje. Uvijek su ekspresivno doneseni i nerijetko izražavaju neko znakovito psihološko stanje podcrtano sfumatoznim slojevima. Na prvi pogled može nam se učiniti da su poput krokija, skice. No, snaga rukopisa kojeg autor zna zaustaviti u pravom trenutku potkrepljuje dojam završenosti djela.
Apstraktni radovi zapravo nose ideju pejzaža kojeg autor razrađuje do neprepoznatljivosti. Često ih gradi tako da ne definira planove, kako bi postali rječiti, već ih ostavlja sjenovitim, zamagljenim, nerazgovjetnim. Ponegdje je ostavljen trag slučajnosti poteza, fleke, intervencije medija. Često nalazimo segmente rada uokvirene linijama ili trakama boje. Ovo sekundarno kadriranje unutar formata unosi elemente nadrealizma. Našoj imaginaciji ostavljeno je da percipiramo ponuđeni sadržaj, doživljavajući ga kao pejzaž ili kao apstraktnu reminiscenciju. Iako neki od formata traže opširniju prostornost umjetnik uspijeva sažeti impresiju na zadani prostor podloge.
Autor je svjestan da nas poodmaklo postmodernističko vrijeme odvodi u djelokrug igre i sumnje. Osamljenost koju naziremo oslabljena je i izgovorena kroz niz, zbirku. Saša Dejanović niže prikaze sjećanja koja postaju ne-sama. Svako likovno oblikovanje čin je igre i za umjetnika i za promatrača. Ponekad igra može biti naporna za kreatora ali i za promatrača. U ovom slučaju, dojam sjete, čežnje, izazvan memorijom dodirna je točka umjetnika i promatrača. Umjetnik promatraču nudi iskrenu umjetničku kompoziciju koju ovaj može prihvatiti kao podijeljeni osjećaj. Oboje postaju sudionici iste ideje.
Neki radovi svojevrsni su kontrapunkt klasično obrađenim krajobrazima. Umjetnik želi govoriti o doživljaju svijeta oko sebe kroz membrane sjećanja. Ovim likovnim zapisima problematizirane su granice između realnog i doživljenog. Likovnim jezikom, intuitivnim djelovanjem, ponuđeno je suočavanja s varavom realnošću, vizualizirana je impresija osobnih doživljaja. Emotivni naboj progovara kroz izbor i kroz pristup motivima. Pred nama su doživljeni trenuci oblikovanja koji se ne mogu ponoviti. Dvojbenost pojma trenutak, značenje i definicija, mogu biti različito interpretirani. Trenutak može biti objašnjen sekundom, satom, danom, godinom a može biti poosobljen i sveden na doživljaj individualne spoznaje. Od toga ovisi frekvencija komunikacije umjetnika samog sa sobom ili promatrača i umjetnikovog djela. Dejanović dodiruje ezoteričnost koja je čitljiva u odnosima asocijativnih oblika. On likovnim sredstvima bilježi vlastiti proces u kojeg ponire služeći se likovnim obrazovanjem i iskustvom, na krilima intuicije i memorije.
Prolazeći od rada do rada nailazimo na stalne promjene intenziteta autorovih emocionalnih nadahnuća. Radovima ovog postava autor nam povjerava djeliće svog doživljaja svijeta. Senzibilitetu umjetnika, često je samo trenutak pogleda na motiv, dovoljna impresija za sjećanje i zapis. Oblici koji su iz autorove imaginacije pripušteni našem pogledu u ovim se radovima nužno ne nadopunjuju. Ponekad su u neskladu. Oblici više ne odražavaju promatranu stvarnost u potpunosti već nutrinu autora koja materijalizira doživljaj. Proživljeno se ogleda u memoriji a manifestira u likovnom zapisu. Ali, ovaj umjetnik ne mistificira situaciju već dojam pojednostavljuje nazivom ciklusa: „Pisma Istri / Pisma iz Istre“. Ovdje smo na tragu iskrenosti ovih radova.
Eugen Borkovsky
Saša Dejanović rođen je 1968. godine. Prve korake u umjetnosti uči uz oca Ivu, nastavnika likovne umjetnosti. Likovne umjetnosti studira na Likovnoj akademiji u Bazelu, Švicarska. Bio je stipendist fundacije „Alexander Stiftung“ (Cecilia Bartoli), Dornach, Švicarska. Bavi se crtežom, slikarstvom, grafikom i fotografijom. Suosnivač je nekoliko likovnih grupa. 1987: grupa „Šestorica“; 2009: (sa Pierom Maimoneom i Paolom Helblingom), Bazel fotografsku grupu 3R; 2010: likovna grupa „4 mušketira“ (Karlo Došen, Goran Skorup, Ivo Dejanović, Saša Dejanović). Redovito izlaže u galeriji „Artefiz“ u Cirihu, te „Rosshofs“ u Bazelu. Samostalno i kolektivno izlagao u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. Član je Udruge fotografa Istre.
.jpg&url=https://akademija-art.hr/2020/01/04/saa-dejanovi-pisma-istri-pisma-iz-istre/&description=Saša%20Dejanović:%20PISMA%20ISTRI%20/%20PISMA%20IZ%20ISTRE){kind=link}