Dva u jedan – dvije energije fascinantne frekvencije!
„Uvijek sam volio slikare. Čini mi se da smo iste profesije i da su oni moji kolege“ – rekao je slavni pariški couturier Paul Poirot (1879.-1944.)
Novija je povijest puna primjera suradnje slikara i modnih dizajnera, ali je najviše pisanih tragova ostalo upravo o Poirotovoj strasti dekoriranja vlastitih modela umjetničkim „dezenima“, to jest slikarskim radovima. Usporedna povijest umjetnosti i mode 20. stoljeća otkriva nam njihovu stalnu međusobnu povezanost. Dizajn uporno prati trendove u suvremenoj umjetnosti, ponekad krojnim oblicima kao u vremenu secesije kad dominira zakrivljena S-silueta, ili pak u modi cjevastih haljina osobito popularnoj 20-ih godina, a potom i u mnogim kasnim desetljećima. Upravo su takvi oblici haljina, i kod modernista i kod postmodernista, najčešće poslužili kao idealno „slikarsko platno“, podjednako za motive art decoa, stripa, ili pop arta svih vrsta… U hrvatskom je pak modnom dizajnu upravo Ruža Hodak odličan primjer kreativnog odnosa dizajnera spram umjetnosti svoga vremena! Njezina suradnja s Damirom Brčićem, akademskim slikarom i vrsnim pedagogom, nije slučajna. Njegov umjetnički izričaj toliko joj je blizak da kaže: – Ja bih se izražavala na taj način da se nisam počela baviti modnim dizajnom.
Brčić je izraziti crtač. Đak je Miroslava Šuteja. Nasljeđuje Šutejevu energiju „bombardiranja očnog živca“, ali je crtački opsesivniji. Njegov gusti narativni crtež posebne optičke energije, donosi vrstu osobne „tehno-lirike“ koja ispovijeda vlastitu bačenost u svijet jasan do detalja i baš zato neugodan. Svijet od kojega se nemoguće distancirati drugačije nego njegovom apsorpcijom! Pojedi svijet kojeg ne možeš podnijeti. Umjetnički ga pojedi. To je tu na djelu.
U tu pak vrstu energije, u taj vrtoglavi ritam (grafičkih) detalja, ulazi dizajnerska misao Ruže Hodak da bi mu promijenila „genetsku šifru“!
Cijeli raster svojih oblikovnih modnih postupaka, Ruža Hodak podastire grafici Brčićevih radova, ali njeni modeli ni trenutka nisu samo golo „slikarsko platno“ za Brčićeve grafike. Svi njeni dizajnerski elementi postupno se tu uključuju u postupak interferencije dvaju medija – modnog i crtačkog. Brčićevi crteži jesu tu dezeni, ali takvi koji, kako ističe i sama dizajnerica, imaju umjetničku vrijednost. Tu vrstu poštovanja ne susrećemo u uobičajenom postupku dezeniranja materijala, odnosno modela. To više što autoričino baratanje crtežom nadilazi pojam dekoracije. Dizajnerica, naime, dekonstrukcijom Brčićevih grafičkih „predložaka“ stvara nove motive koji ugrađeni u model daju autohtonu autorsku strukturu. S dva potpisa – Ruže Hodak i Damira Brčića!
Ana Lendvaj
Akademija-Art
