Sudeći po posljednjoj Forbesovoj listi, na svijetu postoji 1210 milijardera. Prilično smo sigurni da popisu ljudi koji su probili granicu perverznog bogatstva možemo dodati još jedno, izmišljeno ime: Roman Chelsea, odnosno FC Abramovič
Otkako je 2003. kupio Chelsea od bivšeg vlasnika Kena Batesa, Roman Abramovič uložio je preko milijardu funti. Magičnu je granicu probio u lipnju prošle godine kada je klub objavio detalje poslovanja za financijsku godinu 2010./2011. Unatoč rekordnom prihodu od 267 milijuna eura, klub je i u ovoj financijskoj godini završio u crvenom izgubivši 81,4 milijuna. Time su Abramovičevi izravni gubici narasli na 758 milijuna.
Tom iznosu valja pridodati 410 milijuna eura posuđenog novca koji je naknadno okarakteriziran kao donacija i nikada mu nije vraćen. Time je njegovo ukupno ulaganje u omiljenu mu igračku milijardu i 165 milijuna eura.
Srušeni kriteriji
Otočki su novinari tom iznosu pribrojali i 84 milijuna uložena u transfere Juana Mate, Raula Meirelesa, Romelua Lukakua, Thibauta Courtois, Garyja Cahilla i Jevina De Bruynea. S njima konačna brojka Abramovičevih ulaganja u klub prelazi čak i milijardu funti. S obzirom na skorašnje uvođenje pravila financijskog fair-playa, kojim će Uefa od 2013. pokušati natjerati klubove da uravnoteže prihode i rashode, a do 2015. da ne završavaju godine u minusu, Chelsea se nastavkom ovakve politike čini miljama daleko od zadovoljavanja traženih kriterija. Naravno, ako Uefa ne popusti pred pravnim vratolomijama kojima će najveći klupski rasipnici sigurno pribjeći.
Ambicije i restrikcije
S tog je stajališta lakše razumjeti bezbrižnost Chelseajevog predsjednika, koji izražava zadovoljstvo rekordnim prihodima kluba.
– S obzirom na teško stanje u gospodarstvu, takav je financijski rezultat pokazatelj da radimo dobar posao. No, moramo nastaviti u tom smjeru jer je zadovoljavanje novih Uefinih pravila prioritet. Naravno, i u tim se okolnostima moramo nastaviti boriti za trofeje – komentirao je poslovanje Bruce Buck.
S jedne strane ambicije, s druge restrikcije. Naravno, ostaje vječno pitanje – hoće li Uefa imati snage ustrajati u borbi protiv nogometne megalomanije? Kakve će kazne “odrezati” prekršiteljima pravila?
Platini će uzmaknuti?
I dalje je teško zamisliti neizdavanje licencija za nastupe u europskim natjecanjima, a upravo je to alat kojim ljudi iz Nyona mašu pred licima Abramoviča, šeika Mansoura, obitelji Glazer, Florentina Pereza, Rosella… Liga prvaka bez Barcelone, Reala, Chelseaja, Cityja, Uniteda… od kojih trenutačno nitko ne posluje ni blizu “nuli”, bila bi najbolji mig za njihov separatistički pokret. Zbog toga Platini zna da se s rogatima ne smije bosti!
Izvor: Tomislav Poljak /Jutarnji list/
Akademija-Art
