Rijeka – Renata Papišta: Apokalipsa grafike

HOLOGRAMI DUHA

Analizirajući ciklus Apokalipsa grafike, primjetna je koncentracija na zaokruživanje jednog likovnog istraživanja. Prezirući zadanost umjetničkog jezika autorica ga izvrgava neuobičajenom gradbenom materijalu. Kao što Valter Benjamin kaže da je fotografija u povijest oblika unijela dramatične promjene kreacije i recepcije tako je rendgenska fotografija još veći izazov. Motive i situacije zaustavljene na klasičnoj fotografiji, ma kako apstraktna ona bila, uvijek možemo vidjeti i uživo. S rendgenskom fotografijom je to nemoguće. Renata Papišta kompilira oblike i daje im nove konotacije određujući ih kao novi mogući predmet zamjene za uobičajene estetske predodžbe. Slike / grafike doživljavamo kao prostorne konformacije a objekte kao odbjegle slike.

Obrisi organa, kostiju, mišića daju plavičasti raster različitih gustoća. Umjetnica često ucrtava, grebe, tonira dodajući rendgenskoj foliji nove oblike. Ona iz nejasnog konglomerata unutrašnjih organa i kostiju, ponegdje označuje srce. Ono predstavlja emocionalnu snagu individue u značenju srca kao centra osjećaja i u značenju srca kao vitalnog organa. Autorica poštuje materijal i ne sakriva mu bit unatoč tome što, vođena nakanom davanja novog smisla, drastično mijenja doživljaj. Naše prepoznavanje osnove ovih radova unosi dramatiku. Onog trenutka kad uobičajene predmete pronađemo u neprikladnoj kombinaciji i još u izložbenom prostoru, potaknuti smo na propitivanje smisla samog čina. Ova kombinacija elemenata ima karakter dosjetke ali rezultati su samodostatne i snažne likovne činjenice. Ove intervencije uvijek su u dosluhu s idejom inicijacije koja u rezultatu funkcionira kao upozorenje. Pored naglašenog sarkazma prema industrijskom društvu i uporabe neznatnog materijala, tu čitamo nelagodu i ukazivanje na emocionalnu zapuštenost naših svijesti. Ovi umjetnički mišljeni predmeti otkrivaju nam uzburkanu estetiku: svijeta koji emitira višak predmeta i novog svijeta u smislu drugog života odbačenog predmeta. Objekt nastao od nađenog predmeta kolažiranog u instalaciju u interpretaciji Renate Papišta, dobiva sociološku notu značajniju od značenja kad je predmet bio nov i neoznačen posebnošću.

Radeći na ovom projektu, autorica kao da se kontrolira, primiruje. Kao da ritual oblikovanja pretapa u osobnu mijenu stava. Analitičke, medicinske prikaze tjelesne građe umjetnica pretvara u znakove. Ovdje je na osobnoj ravni problematiziran i izgovoren dramatičan apel masovnoj kulturi. Jer, estetika prezrelog kapitalizma koji se urušava, nije više u mogućnosti odrediti što je realno ispravno ili lijepo. Ritam civilizacije i grubost potrošačkog društva, nemogućnost otpora jedinke, ponuda podobnih sredstava za ugodu i slične situacije koje kapitalizam skriva pod pojam demokracije, pokazuje se ovdje u artističkom uprizorenju. Renata Papišta apostrofira osobno ekstravagantnim dodatkom: teškom kuglom i lancem. Problematiziranje drugačijosti, hrabrost iskakanja iz prosjeka ovdje je dovedena do reskog znaka. Tako umjetnica pomiruje energetski kreativni naboj, decentni promišljeni rad i aktualnost interpretacije. Papišta nudi i traži komunikaciju. Njeni mobili imaju mogućnost pomicanja ali se ne kreću. Potrebna je energija, snaga za pokretanje ili ono što je najvažnije: želja. Naša osamljenost dobiva ilustraciju. Postavljeno je pitanje: Da li naša tjelesnost može podnijeti našu senzibilnost?

Bilo koje čvrsto određenje rezultata ovog izuzetnog projekta zapravo je suvišno. Papišta nudi promišljanje o prevrednovanju stvari po obliku i po smislu. Ona ruši tradiciju transmisijom vrijednosti materijala i spoznaja koje joj ulaze u fokus interesa. Unutrašnjost tijela uvjetovana snopom rendgenskih zraka odsjaj traži na plavkastoj površini. Papišta u anatomskom labirintu materijalnog tijela traži ljudsko. Čini nam se da je čarobnjaštvo kreativnog činjenja iznašlo oznake duše.

Eugen Borkovsky

Renata Papišta rođena je 1981. godine u Sarajevu. Poslije Srednje škole primjenjenih umjetnosti 2000. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, odsjek Grafika u klasi profesora Salima Obralića. Diplomirala je 2006. godine na odsjeku Grafika u klasi profesora Dževada Hoze. Za vrijeme studija u sklopu exchange programa odlazi u Pariz na L’Ecole Nationale Superieure des beaux-Arts gdje se usavršava u oblasti serigrafije i fotografije. Krajem 2006. godine upisuje postdiplomski studij na sarajevskoj akademiji u klasi profesora Dževada Hoze i bavi se eksperimentalnom grafikom koju naziva Skulgraf, premda se istraživanje bazira na grafičkim listovima koji tvore skulpturalna riješenja. Magistrirala je na istom odsjeku, odsjek Grafika, u martu 2009. godine. Od 2006. godine je član ULUBIH-a, a sa kolegicom Huseinović čini Tandem Roulettes. Dobitnica je nagrade na 6. Internacionalnom studentskom bijenalu u Makedoniji 2005. godine; nagrade za grafiku “Kenan Solaković“ na Salonu mladih 2007. godine; te nagrade na izložbi Sarajevo u djelima likovnih umjetnika 2008. godine. Radi kao predavač na Likovnoj akademiji u Sarajevu. Do sada je izlagala na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, te učestvovala na brojnim bijenalima, trijenalima, festivalima, kolonijama (Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Francuska, Hrvatska, Makedonija, Poljska, Slovenija, Turska, itd. Živi i radi u Sarajevu.

Akademija-Art.hr
16.06.2011.