Rijeka – Lada Sega: Dan na Zemlji

 

Povodom Dana planete Zemlje, u subotu 21. travnja, riječka galerija Juraj Klović ugošćuje izložbu Lade Sege. I dosad zaokupljena pitanjem ekologije, autorica se publici obraća naslovom Dan na Zemlji, usredotočujući pažnju na rad kao vitalno pitanje suvremenog života. Etapno strukturirana, provučena kroz galerijski prostor na način da ga doživljavamo kao ambijent, izložba predočuje motiviranost čovjekovog djelovanja kroz tročlanu spregu odnosa: dom (home) – rad (work) – potrošnja (shopping), koja je prema teorijama marketinga, bitne promjene doživjela upravo tijekom devedesetih, pozicioniranjem rada na vrh piramide. Poruka izložbe je jasna izražavanjem autoričinog anti-ekološkog stava spram organizacije života u kojem primat elementa doma, preuzima rad  kao osovina i gorivo svih njegovih postupaka. Dom ne podrazumijeva samo obitelj kao pogonsku jedinicu, nužnu za održavanje poretka rada i kapitala. Jednako tako ne znači ispunjenje čovjeka kao emotivnog  bića, već otvaranje prostora van domašaja prisile, nudeći slobodno vrijeme i razbibrigu, balansiranje rada i nerada.

Usredotočenost na rad kao primarno mjesto potvrde čovjeka, podržava zbrku u poimanju smisla opstanka, koji već odavno nije gola datost, već mogućnost, stvar uspjeha i neuspjeha, križaljka prioriteta i ciljeva.

Između redaka, podmeće nam pitanje: živimo li da bi radili, ili radimo da bi živjeli?

Odgovor na pitanje zašto opet postavljati takvo pitanje, naći ćemo u činjenici da svjedočimo vremenu ekonomskog neo-kolonijalizma, jednako brutalnog, a perfidnijeg od svog prethodnika (iz 19. i 20. stoljeća) po tome što prividno preskače razinu političkog. Eksploatacija, tako potrošena riječ, i dalje ostaje opće mjesto u abecedariju rada; od devedesetih nadalje, transnacionalni kapital ulazi u eru dostizanja svog maksimuma, osnažujući se na radu za bescjenje, prodajući pritom ideju svjesne individue odgovorne za stanje na Zemlji. Autorica se dotakla pitanja koja i dalje izazivaju glavobolju: koji je put pravi put, postoji li mogućnost izbora i može li itko potaknuti promjene? Kako pristati na nedjelovanje, ako to mnogima znači gubitak tla pod nogama? Posljedično, postoji li mogućnost ekologije u sustavu čiji je imperativ djelovati? Bi li to značilo odustati od instinkta samoodržanja?  

Sabina Salamon

Lada Sega rođena je 1970. u Rijeci. Diplomirala je iz slikarstva 1996. na venecijanskoj Accademia di Belle Arti. Od početaka umjetničkog stvaralaštva krajem 90-ih, bavi se problematikom ekologije i ekoarta. Dobitnica je stipendije Arts Link, USA 1999. Jedna je od osnivačica udruge Ekos, koja organizira međunarodni festival ekokulture na otoku Susku. Izlagala  je u Barceloni, New Yorku, Ljubljani, Rijeci, Rimu,  San Francisku i drugdje. Živi i radi u Barceloni i na otoku Susku.

www.ladasega.org

Akademija-Art