Rijeka – Izložba Ilije Šobajića

Ilija Šobajić predstavlja jednog od začetnika crnogorske suvremene likovne umjetnosti grafike i crteža općenito. On pripada jednoj od prvih generacija školovanih crnogorskih umjetnika koji su svoje znanje stjecali na poznatim umjetničkim školama i akademijama. Njegovo likovno djelo sazdano je u duhu akademskog realizma i od velike je važnosti za razvoj crnogorske likovne umjetnosti XX stoljeća.

Ilija Šobajić, nakon završene Realne gimnazije u Beogradu, kao stipendist Knjaževine Crne Gore odlazi na umjetničko školovanje u Beč 1895. U Beču je, u razdoblju od 1896-1901. godine učio na Državnoj akademiji umjetnosti. Prije završetka školovanja dobio je Nagradu profesorskog savjeta za studije akta i tom prilikom u Beču mu je priređena prva samostalna izložba. Od 1901. obrazovanje nastavlja u Parizu, gdje 1905. završava Veliku školu lijepih umjetnosti. Za vrijeme školovanja u inozemstvu Šobajić je u Muenhenu usavršio tehniku bakropisa i boravio na nizu studijskih putovanja.

Uz znanje francuskog i njemačkog jezika, Šobajić je bio umjetnik izuzetno širokog obrazovanja i opće kulture. Budući da je bio daltonist, skoro da je prirodno bio opredijeljen ka grafičkoj umjetnosti. Po povratku u Crnu Goru, na Cetinje 1905. godine, dobiva posao profesora crtanja i kaligrafije u Gimnaziji, Djevojačkom institutu i Bogoslovsko-učiteljskoj školi. Boravak na Cetinju, koji je potrajao do 1914. godine, bio je ispunjen čestim angažmanom na kreiranju nacrta za crnogorske poštanske marke, crnogorski novac, te prigodne diplome, medalje i sl. Na Cetinju je priredio i jednu izložbu, zajedno sa ruskim kolegom Tirom. Nakon završetka Prvog svjetskog rata i kratkih službovanja u Cetinju i Nikšiću, od 1919. godine do smrti, stalno živi i radi u Beogradu.

Crnogorska likovna umjetnost na početku 20. stoljeća u velikoj je mjeri bila obilježena bogatim, svestranim duhom i dijelom velikog majstora crteža – Ilije Šobajića. Najprije činjenicom što je Šobajić stalno boravio na Cetinju od 1905. do 1914, a potom i iz razloga njegove velike posvećenosti nastavničkom pozivu. Stalni njegov rad na Cetinju, za razliku od, istina rijetkih sunarodnika istog ili sličnog obrazovanja, koji su samo povremeno boravili u Crnoj Gori, sasvim sigurno je utjecao na značajnije buđenje želje za likovnim obrazovanjem kod mladih.

Šobajić je školovan i odnjegovan u duhu akademskog realizma i to stilsko opredjeljenje nije napuštao do kraja života. Njegov crtež izuzetne preciznosti, suptilnog odnosa prema kvalitetima svijetlo-tamnog i izvanrednog osjećaja za bilježenje detalja, počivao je na izboru također klasičnih tema: portreta i pejzaža, te brojnih studija akta. Prirodno, njegova velika izložba u Beogradu 1926. godine bit će negativno ocijenjena od kritike bliske modernističkim shvaćanjima, a kvalifikacija – da je kod Šobajića prisutna "isključiva želja da se natječe sa fotografskim aparatom" – dobit će pod kraj 20. st. i svoje pozitivno naličje. Naime, precizan i nadahnut crtač, strogog klasičnog obrazovanja, a uz sve to -čovjek koji je neraskidivo bio vezan za Crnu Goru – ostavio je za sobom izuzetan faktografski materijal: od veduta Nikšića i drugih gradova, detalja pejzaža, do jasno čitljivih antropoloških i etnografskih sadržaja zabilježenih na mnogobrojnim studijama muških i ženskih figura iz rodnog kraja.

Akademija-Art.hr
07.07.2011.