Rijeka – Izložba Andree Ružić i Ivane Dužević

Ciklus Dijalog autorice je potaknuo na promišljanje o ideji da povežu dvije različite priče u jednu cjelinu. Budući da su im se tokom godina putovi u više navrata neočekivano susretali  odlučile su konceptom izložbe predstaviti svoj rad, ali ujedno i ostvariti komunikaciju. Kroz najranije djetinjstvo osnovnoškolskog obrazovanja gdje su obje pokazivale sklonost prema likovnom izričaju, preko studiranja u različitim gradovima pa do neočekivanog susreta prilikom primanja novih članova HDLU Rijeka 2008. godine ideja o izlaganju razvila se spontano. Kako se autorica Andrea Ružić izražava u mediju slikarstva, a Ivana Dužević u mediju kiparstva dijalog su odlučile uspostaviti preklapanjem dvaju medija na način da se svaka autorica predstavi svojim svakodnevnim sredstvom izričaja, ali i da zamjenom kuta gledanja u dijelu prostora galerije pristup bude obrnut. Andea Ružić tako će se kroz dio svojih radova naći u poziciji prostornog prikaza, a Ivana Dužević u isti taj prostor radove smjestiti na zid.

Autorice

Tematski asortiman pokriva raspon od osobnih propitivanja do univerzalnih tema. Andrea Ružić locira situacije, osvjetljava stanje. Nudi nam razmišljanja ali izbjegava zaključke. Kompozicija većine radova najčešće je bazirana postavljanjem glavnih motiva u sredinu formata prekrivenog podslikanim tonovima. Umjetnica najčešće koristi ljudsko tijelo.

Ponekad je tu detalj, portret, dio tijela ili figura poput karikiranog ekranskog čovjeka ili pak ženski akt. Likovni zahvati često ne završavaju na rubu platna pa većina radova djeluje poput izrezaka iz nekog većeg formata, poput kadra fotografije. Ponegdje je prisutno karikaturalno oblikovanje. Na jednom radu autorica koristi kolaž, aplicira čipku koja dodatno podcrtava žensku priču koju želi prikazati. Radovi nas vode od koncepta viđenog / doživljenog do režiranja scene koja priziva ideju trenutka na rubu mita. To je u duhu vremena: mitovi brzo nastaju i brzo bivaju zaboravljeni. Likovi su zaustavljeni u časak bez obzira da li su na sceni sami ili u grupi. Uvijek su u grču neke aktivnosti. Čak su i portretne situacije zaustavljene i pripadaju djelićima akcije. Svi akteri raspolaži nesigurnošću trenutka.

Ovi radovi sugeriraju propitivanje mnoštva informacija kojima smo obasuti i koje moramo percipirati bez obzira na njihovu neprihvatljivost za naše poimanje.

Eugen Borkovsky, A mislili ste da ne vidim dobro, Grožnjan, kolovoz, 2012.

 

 

Rođena je 1983. u Rijeci. Nakon završene srednje škole upisuje ALU Beograd, smjer slikarstvo. Tijekom studija izlaže i sudjeluje na dvomjesečnom ljetnom programu razmjene studenata u Firenci. 2007. završava ALU Beograd, smjer slikarstvo, u klasi prof. Gordana Nikolića. Dobitnik je nagrade Grada Grožnjana u sklopu 15.extempore. Izlagala je na nekoliko skupnih izložbi. Članom HDLU Rijeka postaje 2008. Živi i stvara u Rijeci.

Osjećajući kompleksnost osjećaja i postojanja, Ivana Dužević rastvarajući tijela čini slagalicu, smišljenu kombinaciju koja ne mora biti konačna i završena. Ona je sastavljena od zasebnih, samosvojnih elemenata posebno dorađenih. Njihova čista i mirna površina, napeta je i zaglađena, na njoj nema tragova obrade, traga ruke ili alata. Ispod opne proizlazi ljepota likovnosti,  svijet  stvaranja, dodir materije.

Lagani, reducirani i skladni, sukladno tehnici, reljefi donose asocijaciju nastanka kroz vrijeme, glatkoću oblutaka. Oslobođeni konkretnog iz vizualne stvarnosti, osviješteni i osamostaljeni, oni predstavljaju prirodu, postoje kao dio nje.

Svaki dio kao da postoji sam radi sebe, sličan drugom, a ipak dovoljno različit da bi se zajedničkim međuodnosom dopunio i ostvario svoju ulogu u jedinstvu koje nastaje. Ništa ne narušava harmoniju, sve se uklapa bez kontrasta i sukoba, u ritmu života, pulsirajuće stvarnosti iz kojeg proizlaze naši postupci, raspoloženja. Bezbrojna rješenja ostvarene su gotovo konstrukcijski, ogoljene i pretvorene u apstraktnu strukturu, nude nam igru gdje nema savršenstva koje je rezultat reda, promišljanja.

Jasna Rodin, svibanj, 2009.

 

 

Rođena u Rijeci 1983. godine.  Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci upisuje kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala je 2007. godine u klasi izv. prof. Slavomira Drinkovića. Tijekom fakultetskog obrazovanja bila je stipendistica Grada Rijeke. Sudjelovala je na više skupnih i samostalnih izložbi, a četiri skulpture postavljene su joj u javnom prostoru. Članica je HDLU-a Rijeka.

Živi i radi u Rijeci, kao učiteljica likovne kulture u OŠ „Srdoči“.