Rijeka – Goran Nemarnik Gus: ARPEGGIO

Galerija „J.Klovic“, Rijeka

Svijet zvukova, glazbe, naročito bluesa i rocka u najširem mogućem djelokrugu i značenju, oduvijek je bio Gusov svijet, područje njegove egzistencije, ekspresije i nadahnuća i u domeni designa odjeće i u domeni bavljenja „plastičkim znakom“ u crtežu, slici, skulpturi. Radi u raznim metalima, a ovom prigodom lijeva aluminij po prethodno oblikovanim glinenim kalupima, koji već po sebi posjeduju zanimljiva haptička i optička svojstva, specifičnu teksturu koja uključuje i moment slučaja, neplaniranog „ponašanja“ same materije: cijeđenja, sušenja, pucanja, ljuštenja…u više slojeva, kroz dulji proces formiranja konačne površine, izgleda. Analogno tome, rad s voskom, aluminijem, papirom, pri kreiranju reljefa, objekata, crteža, slijedi neke vlastite zakone, a umjetnikova ruka vođena je – u ovome projektu posebno akcentuirano i osviješteno – nutarnjim impulsima koji nastaju putem sinestezijskog međudjelovanja, „prijevoda“ između Gusova osobnog doživljaja glazbe, mahom bluesa i rocka, i crtanja ili rezanja raznim sredstvima – od olovke, ugljena, krejona do noža i svakovrsnih oruđa, naprava, strojeva iz autorova raskošnog arsenala u njegovu ateljeu- radionici u riječkoj kultnoj Industrijskoj, gdje se malo dalje smjestila i famozna Tvornica Torpedo. Pri slušanju glazbe Nemarnik ne zanemaruje ni pouke majstora eksperimentatora kakav je bio John Cage, u sinergiji s brojnim fluxusovcima koji su eksperimentirali simultano i sa zvukom i s vizualnim i novomedijskim umjetnostima, baveći se nesmetano ispitivanjem drevnih znanja i metoda – od kineske Knjige Promjene ( Yi – Ching ) do Veda, Kabale, automatskog pisanja i crtanja u nadrealista i lirskih apstrakcionista, i modernih spoznaja na temelju kvantne fizike, te različitih „mantičkih“ postupaka koji nužno uključuju moment Slučaja i sinkroniciteta ( tehnički termin Carla Gustava Junga ), neizbježno povezan i sa spontanom akcijom i procesom crtačke transformacije iskustva glazbe u crtež i objekt vizualne percepcije. Lirsko – apstraktni crtež koji vizualno pokazuje nutarnju srodnost s nekim djelima majstora poput francuskog slikara Jeana Messagiera ( od kojih se neka nalaze i u fundusu riječkog MMSU-a ), ali i sa zapisima nastalim od strane seizmografa ili pak kaotčnim, fraktalnim rezultatima crtačkih i slikarskih akcija – od Ernsta i Wolsa do Jacksona Pollocka, prema Gusovu konceptu valja ovom prigodom percipirati kao sinestezijku „posljedicu“ autorove recepcije glazbe određenih glazbenika. Glazbe koju je neposredno slušao za nastajanja crteža. Tako se jedno tranzitorno djelo koje se iskušava u dimenzijama vremena, temporalno „prvodi“ ovdje ne na vinil ili CD kao „nosače“ već na Gusove crteže, reljefe, objekte. Radovi stoga nose nazive poznate poklonicima bluesa i rocka no i ostalim ljubiteljima ili čak samo nesvjesnim, nehotičnim konzumentima „zvukova“, „buke“, songova:

Golden Brown, Love in Vain, Little Red Rooster, Whats Up, Love and Comunication, K & D session, I heard the angel singing … etc.

Za naziv izložbe sam umjetnik odabrao je jedan glazbeni tehnički termin, preuzet dakle iz domene prakse i teorije glazbe: Arpeggio,tal., od „arpa“ – harfa. Poput sviranja trzanjem na harfi, izvodeći tonove istog akorda ne odjednom već jednog za drugim, tako bi valjalo „slušati“ odnosno „svirati“ i ovu izložbu. Koja je tako i nastajala u umjetnikovu atelieru u staroj dobroj Industrijskoj.  B.C., Rijeka, 2012